Jako sam ponosna na svoje učenike. Često im pokušavam objasniti kako jedno malo, dobro djelo može pokrenuti velike stvari. Ali oni toga uopće nisu svjesni. Njima je sve ovo normalno jer su naučili na taj suživot i komunikaciju s Noelom. Još u prvom i drugom razredu samo su gledali u asistenticu Saru kako znakuje Noeli. I tako su malo po malo naučili znakovni jezik, prihvatili su ga, savladali i njima je to nešto potpuno normalno, kaže nam učiteljica 4.c razreda Lovorka Madjarević.
A ima i zašto biti ponosna, i na njih, i na sebe, i na svoju kolegicu Ivonu Jakopec te Noelinu komunikacijsku posrednicu Saru Frey.
Kako bi mogli komunicirati sa svojom gluhom prijateljicom Noelom Vincek koja se u redovnu nastavu u njihovoj školi uključila početkom prvog razreda, cijeli razred naučio je znakovni jezik. U razredu je 23 učenika, deset djevojčica i 13 dječaka. Svi su naučili barem njegove osnove.
-Naša učiteljica Ivona iz boravka predložila nam je da naučimo znakovni jezik, kako bismo mogli razgovarati s Noelom i da joj možemo pomoći. Nije teško. A znate li da svatko od nas ima svoj znak, kao posebno ime – uglas nam pričaju Karla, Nika, Lara, Alan, Viktor, Andrija… Plavokosa Vita pokazuje nam da je njezino znakovno ime kad zabaci kosu preko ramena, a Emino znakovno ime je znak psa. U tom drugom razredu naučili su znakovnim jezikom otpjevati božićnu pjesmu koju su snimili i objavili na YouTube kanalu škole. Nedavno su na velikoj priredbi povodom 15. obljetnice škole znakovnim jezikom pratili zbor koji je pjevao himnu škole.
Noeli na nastavi pomaže stručna komunikacijska posrednica Sara Frey, koja je s njom na svim satovima.
– Sretna sam zbog njih, zbog cijele ove priče, zbog Noele. Sretna je i ona i njezini roditelji. Svi učenici 4.c razreda su divna djeca u koje je usađena empatija još od prvog razreda. Ovo su stvari koje me vesele – rekla je Noelina asistentica Sara. A sretna je i Noela. Osjeća se prihvaćeno i voljeno uz svoje prijatelje koji su pobijedili tišinu.
– Lijepo mi je u školi, od predmeta najviše volim tjelesni. Obožavam igrati Roblox i plesati – govori nam, a njezini joj prijatelji svi redom pokazuju što je pitamo.
Noela čita i govor s usana, no nama se čini da svi oni najbolje govore jezik prijateljstva. Razred će dobiti nagradu Ponos Hrvatske https://ponoshrvatske.hr/ 4. veljače u HRT-ovom Studiju 10. Izravan prijenos možete pratiti na Drugom programu HRT-a u 20 sati. Priče o dobitnicima pratite na 24sata i u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Ponosni pokrovitelji Ponosa Hrvatske https://ponoshrvatske.hr/ su Pevex, Hrvatska pošta, Erste banka, INA, OTP banka, PPD, Končar, Telemach, Fina i Studenac.
Uciteljici i ucenicma svaka cast!
Samo steta sto je ovo izuzetak, a ne pravilo.
Sada i Noela moze uzivati u bullyingu i psihoemocijonalnome zlostavljanju vrsnjaka.
Super,ovo je jedna predivna vijest u moru loših.
Respekt za ive mlade ljude.
Ko riže kapulu najranije ujutro
To bi trebao biti minimum minimuma, iskreno
Možda ipak ima nade za čovječanstvo.
Predivno!
Ima san nekoliko rasprava o dici s invaliditetom u “normalnim” razredima i uvik se vraćam na ovaj argument.
Nije bitno, odnosno manje je bitno šta će ta dica dobit iz takvog okruženja u vidu znanja i školovanja nasuprot programa i okruženja prilagođenog njima i njihovim potrebama. Puno je bitnija socijalizacija u većim grupama i socijalizacija “normalne” dice prema dici i kasnije osobama s invaliditetom.
Ovo je ekstreman i pomalo disnijevski primjer toga ali sama spoznaja sedmogodišnje dice da takve osobe uopće postoje je ogromna i jako vrijedna činjenica u njihovom razvoju i životu.
Ja san kroz svoje djetinjstvo do srednje škole vidija jednu jedinu osobu u invalidskim kolicima, i to je užas i sramota prošlih vrimena kad su se takve osobe doslovno sakrivale…
🙄
traže se odgovorni
Ovo me baš oraspoložilo. Zapravo možda i najvažnija stvar iz ovoga nije ta da su djeca nešto naučila, već da je učiteljica već od malena od klinaca učinila velike ljude.
Mene najviše zanima koliko je roditelja bilo protiv ovoga, jer siguran sam da je bilo otpora. I to najvjerojatnije nešto jadno i skriveno. To bi dosta reklo o “stanju nacije” kad bi znali taj podatak.
Te prve 4 godine ionako bi realno trebale biti zajebancija, a ovime će jadnom djetetu biti bitno olakšano školovanje.
Obično trollam i zajebavam na croredditu, ali ovo sam baš morao napisati na fin način.
Mvp
Vrlo lijep potez =)
Svaka čast razredu i profesorici
Jebena stvar, sada svi imaju novu vještinu koju inače ne bi naučili.
24 comments
**Članak:**
Jako sam ponosna na svoje učenike. Često im pokušavam objasniti kako jedno malo, dobro djelo može pokrenuti velike stvari. Ali oni toga uopće nisu svjesni. Njima je sve ovo normalno jer su naučili na taj suživot i komunikaciju s Noelom. Još u prvom i drugom razredu samo su gledali u asistenticu Saru kako znakuje Noeli. I tako su malo po malo naučili znakovni jezik, prihvatili su ga, savladali i njima je to nešto potpuno normalno, kaže nam učiteljica 4.c razreda Lovorka Madjarević.
A ima i zašto biti ponosna, i na njih, i na sebe, i na svoju kolegicu Ivonu Jakopec te Noelinu komunikacijsku posrednicu Saru Frey.
Kako bi mogli komunicirati sa svojom gluhom prijateljicom Noelom Vincek koja se u redovnu nastavu u njihovoj školi uključila početkom prvog razreda, cijeli razred naučio je znakovni jezik. U razredu je 23 učenika, deset djevojčica i 13 dječaka. Svi su naučili barem njegove osnove.
-Naša učiteljica Ivona iz boravka predložila nam je da naučimo znakovni jezik, kako bismo mogli razgovarati s Noelom i da joj možemo pomoći. Nije teško. A znate li da svatko od nas ima svoj znak, kao posebno ime – uglas nam pričaju Karla, Nika, Lara, Alan, Viktor, Andrija… Plavokosa Vita pokazuje nam da je njezino znakovno ime kad zabaci kosu preko ramena, a Emino znakovno ime je znak psa. U tom drugom razredu naučili su znakovnim jezikom otpjevati božićnu pjesmu koju su snimili i objavili na YouTube kanalu škole. Nedavno su na velikoj priredbi povodom 15. obljetnice škole znakovnim jezikom pratili zbor koji je pjevao himnu škole.
Noeli na nastavi pomaže stručna komunikacijska posrednica Sara Frey, koja je s njom na svim satovima.
– Sretna sam zbog njih, zbog cijele ove priče, zbog Noele. Sretna je i ona i njezini roditelji. Svi učenici 4.c razreda su divna djeca u koje je usađena empatija još od prvog razreda. Ovo su stvari koje me vesele – rekla je Noelina asistentica Sara. A sretna je i Noela. Osjeća se prihvaćeno i voljeno uz svoje prijatelje koji su pobijedili tišinu.
– Lijepo mi je u školi, od predmeta najviše volim tjelesni. Obožavam igrati Roblox i plesati – govori nam, a njezini joj prijatelji svi redom pokazuju što je pitamo.
Noela čita i govor s usana, no nama se čini da svi oni najbolje govore jezik prijateljstva. Razred će dobiti nagradu Ponos Hrvatske https://ponoshrvatske.hr/ 4. veljače u HRT-ovom Studiju 10. Izravan prijenos možete pratiti na Drugom programu HRT-a u 20 sati. Priče o dobitnicima pratite na 24sata i u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Ponosni pokrovitelji Ponosa Hrvatske https://ponoshrvatske.hr/ su Pevex, Hrvatska pošta, Erste banka, INA, OTP banka, PPD, Končar, Telemach, Fina i Studenac.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
respekt.
Svaka čast učiteljici!
Trebao bi biti izborni predmet za takve stvari…
Divna djeca!
👏🤘🫶👌
Svaka cast respekt
Uciteljici i ucenicma svaka cast!
Samo steta sto je ovo izuzetak, a ne pravilo.
Sada i Noela moze uzivati u bullyingu i psihoemocijonalnome zlostavljanju vrsnjaka.
Super,ovo je jedna predivna vijest u moru loših.
Respekt za ive mlade ljude.
Ko riže kapulu najranije ujutro
To bi trebao biti minimum minimuma, iskreno
Možda ipak ima nade za čovječanstvo.
Predivno!
Ima san nekoliko rasprava o dici s invaliditetom u “normalnim” razredima i uvik se vraćam na ovaj argument.
Nije bitno, odnosno manje je bitno šta će ta dica dobit iz takvog okruženja u vidu znanja i školovanja nasuprot programa i okruženja prilagođenog njima i njihovim potrebama. Puno je bitnija socijalizacija u većim grupama i socijalizacija “normalne” dice prema dici i kasnije osobama s invaliditetom.
Ovo je ekstreman i pomalo disnijevski primjer toga ali sama spoznaja sedmogodišnje dice da takve osobe uopće postoje je ogromna i jako vrijedna činjenica u njihovom razvoju i životu.
Ja san kroz svoje djetinjstvo do srednje škole vidija jednu jedinu osobu u invalidskim kolicima, i to je užas i sramota prošlih vrimena kad su se takve osobe doslovno sakrivale…
🙄
traže se odgovorni
Ovo me baš oraspoložilo. Zapravo možda i najvažnija stvar iz ovoga nije ta da su djeca nešto naučila, već da je učiteljica već od malena od klinaca učinila velike ljude.
Mene najviše zanima koliko je roditelja bilo protiv ovoga, jer siguran sam da je bilo otpora. I to najvjerojatnije nešto jadno i skriveno. To bi dosta reklo o “stanju nacije” kad bi znali taj podatak.
Te prve 4 godine ionako bi realno trebale biti zajebancija, a ovime će jadnom djetetu biti bitno olakšano školovanje.
Obično trollam i zajebavam na croredditu, ali ovo sam baš morao napisati na fin način.
Mvp
Vrlo lijep potez =)
Svaka čast razredu i profesorici
Jebena stvar, sada svi imaju novu vještinu koju inače ne bi naučili.
Svaka cast!!!
Žao mi je što je ova priča neobična