>Imate li darovito dijete, iznimno je visoka vjerojatnost da ga hrvatski školski sustav neće prepoznati, kamoli dodatno raditi na njegovim potencijalima. Sve će, zapravo, ovisiti o entuzijazmu učiteljice ili nastavnika na kojega je vaš mali genijalac naletio. **Ako se u školi nekim čudom namjere da s njim adekvatno rade, morat će se pridržavati važećeg pravilnika o obrazovanju darovite djece iz 1991. godine. Za nadarene srednjoškolce situacija je** – primijetit ćete sarkazam – **bolja; pravilnik za njih datira u recentniju 1993. godinu.**
>
>
>
>**Školski sustav darovitu djecu ne identificira, ne prati ih tijekom obrazovnog puta, a učitelji i nastavnici često uopće nisu educirani za rad s darovitima.** Na sve to ukazuju iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, ustanove koja promiče obrazovanje potencijalno darovitih učenika. Nedavno su pokrenuli kampanju **#PrepoznajDarovitost** kojom žele potaknuti konačno donošenje novih pravilnika za darovite učenike u hrvatskim školama.
>
>
>
>Razgovaramo s Anom Majić, psihologinjom u **splitsko-dalmatinskom Centru izvrsnosti gdje okupljaju potencijalno darovite i visokomotivirane učenike**. Nude im ono što bi s njima trebale raditi škole. U tri izvannastavna programa, koje održavaju u školama izvan nastavne satnice, okupljaju više od 2000 učenika iz županije, a u tri izvanškolska programa – koje održavaju subotama – okupljaju 400-tinjak učenika godišnje. “Sve to skupa učenicima bude i premalo”, kaže nam Majić.
>
>
>
>U izvanškolskim programima provode programe iz matematike, prirodoslovlja te informatike i novih tehnologija; u izvannastavnim programima učenici pohađaju poduzetništvo, baštinu te multimediju i jezik. “Kao psiholog, najveću prednost programa vidim u tome što se djeca druže sa svojim vršnjacima koji imaju iste interese. U anketi koju smo proveli, njih 75 posto kaže da se i privatno druži s djecom koju su upoznali u Centru”, ističe Majić.
>
>
>
>Situacija kod darovitih je, nastavlja, vrlo šarolika. “**Oni u školi mogu imati sve petice, mogu imati i loš školski uspjeh, a mogu biti izvrsni tek u nekim predmetima. Na primjer, imamo jednog učenika koji je izvrstan u tehničkom smjeru, ali na državnoj maturi nije uspio položiti engleski jezik i nije uspio upisati fakultet**”, objašnjava Majić. Daroviti, kaže, imaju potrebu ili jako duboko ući u temu koja ih zanima ili oko nje ići u iznimnu širinu.
>
>
>
>“Njihova pitanja često nemaju kraja i oni uvijek traže još. Tako da se u Centru trudimo da to dobiju, da im damo smjer u kojem onda mogu dalje”, veli Majić. Nastavnici u školama, dodaje, nemaju vremena niti prostora baviti se darovitima, okupirani su redovitim obavezama pa su daroviti, u pravilu, prepušteni sami sebi. “**Iako su djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, darovitu djecu nitko kao takvu ne tretira**”, kaže psihologinja.
>
>
>
>**Za njih se mogu kreirati individualizirani programi, no oni u praksi ne mogu dobiti rješenje o primjerenom obliku školovanja, poput učenika s teškoćama u razvoju.** “Jednom sam prilikom razgovarala s gospođom iz nadležnog ureda koji izdaje takva rješenja, rekla mi je da u 25 godina rada nikada nije izdala nijedno rješenje za darovito dijete. Zašto? Zato što nemate adekvatan obrazac kao za djecu s teškoćama u razvoju”, objašnjava Majić za Telegram.
>
>
>
>Pa nastavlja: “Kada nemate rješenje, onda zapravo u školi ne morate raditi ništa pa škole, ako nešto i rade s darovitima, rade neformalno. **A kako je sve neformalno, svjedodžbe nemaju adekvatan dodatak, već škole same tiskaju svoje potvrde. Na učeniku je hoće li tu potvrdu nositi dalje sa sobom, primjerice prilikom upisa u srednju školu.** Uostalom, nema nikakve protočnosti podataka prilikom prelaska darovitih iz vrtića u osnovnu školu, iz osnovne u srednju i iz srednje na fakultet”, objašnjava naša sugovornica.
>
>
>
>Aktualni pravilnik iz, za ove prilike neprispodobivo daleke 1991., nedorečen je i ne prati brojne kurikularne promjene koje su se od tada dogodile. **Daroviti učenici trebali bi imati i mogućnost rada s mentorom jedan na jedan u školi.** Međutim, nikako nije regulirano kako se to uklapa u satnicu učitelja i nastavnika i kako im se to plaća.
>
>
>
>“Naravno, imate entuzijaste koji bez obzira na to rade s darovitima, ali im se to ne upisuje u satnicu. Isto tako, nema nikakve penalizacije za one koji ne rade s darovitima, ako su uopće prepoznati”, naglašava psihologinja. U Centru rade i na edukaciji nastavnika koji im, kaže Majić, otvoreno kažu da nemaju dostatna znanja za rad s darovitim učenicima. **Osim edukacija nastavnika, pokrenuli su i radionice za roditelje darovitih.**
>
>
>
>Psihologinja Zrinka Ristić Dedić, inače viša znanstvena suradnica Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, u sklopu rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi 2016. radila je na okviru za darovite učenike. U nikad usvojenom reformskom dokumentu, za darovite su predvidjeli brojne prilagodbe u redovnom obrazovanju i njihovo puno snažnije praćenje. “U tom smo dokumentu predvidjeli razlikovni kurikulum za darovite učenike, tako da se pred njih postave viša očekivanja i da ih se više orijentira istraživački, projektno i kritički. Drugim riječima, da ih se protegne, da im škola bude izazovna”, pojašnjava Ristić Dedić.
>
>
>
>Tu su i individualizirani, mentorski rad, obogaćivanje i ubrzanje programa za njih, učenje u različitim okružjima. Dokument je predviđao i osobni kurikulum za iznimno darovite učenike. “Osim eventualnog ubrzanog prelaska u viši razred, predlagali smo da im se omogući da predmete u kojima su posebno nadareni slušaju s djecom iz viših razreda. Na taj bi način i dalje većinu vremena bili sa svojom dobnom skupinom, a opet bi se razvijali njihovi potencijali”, kaže psihologinja.
>
>
>
>**Da su svjesni da aktualni propisi ne pružaju optimalna rješenja za darovite učenike, priznaju u Ministarstvu obrazovanja.** Za Telegram kažu da im je u narednom razdoblju jedan od ključnih ciljeva posvetiti se pružanju sustavne podrške darovitima. **“U sklopu novog zakona o odgoju i obrazovanju, čija je izrada u tijeku i čije se donošenje planira u 2022. godini, ponudit će se jasniji okvir za rad s darovitim učenicima. Uskoro bi, paralelno s tim, trebao uslijediti i rad na novom pravilniku za darovite učenike”, poručuju.**
>
>
>
>**Do tada namjeravaju učiniti i jedan međukorak – izradu Smjernica za rad s darovitim učenicima koje bi se naslonile na dokumente izrađene u prethodnom razdoblju, među njima i Okvir izrađen u sklopu Cjelovite kurikularne reforme.** Iz njih će, kažu, preuzeti dobra rješenja i razvojne pravce. “Osobni rast i cjeloviti razvoj svakog djeteta i učenika središnja je misija hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava”, zaključuju iz resornog ministarstva Radovana Fuchsa. Preostaje pričekati da se taj stav očituje u svakodnevici darovitih učenika, u pravilu izgubljenih u sustavu.
Hvala za tekst, draze mi je ovako procitati nego klikati na link.
Normalno da se u skoli ne bave darovitima kad se jos nisu naucili nosit ni sa ovima kaj bi trebali bit u zooloskom umjesto u skoli, a za njih imaju pravilnike vec godinama.
Koja je razlika između darovite i nadarene djece?
Uvijek me svi napadnu kad izjavim da se školstvo puno više brine i više novaca troši na mentalno zaostalu djecu nego na darovitu. Ali kad je to jebena istina. Koliko god to ružno zvučalo, od osobe koja ne može shvatiti da je 2+2=4 ne možemo očekivati nikad ništa.
Ono što trebamo je ulagati više u prosječno i natprosječno inteligentnu djecu jer oni poslije nose društvo, stvaraju zdraviju ekonomiju i samim time se mogu financirat osobe koje imaju mentalnih poteškoća.
A đes ti bija devesprve a?
pišam se na sistem za nadarene učenike. ja sam smatran nadarenim al’ bolje bi mi bilo da sam bio običan učenik. fast forward u 3. razred gimnazije i oko jedanaestak godina kasnije (sad mi 17) osjećam se gluplje nego kad sam krenuo u prvi osnovne. a doduše, nisu bolji sistemi u razvijenim zemljama, koliko sam načuo. al’ to je subjektivno mišljenje ovih koji se žale. sad da li je tako ili nije, Boga pitaj.
Mislim da kada bi u školi nekog učenika proglasili darovitim da bi odmah skočili roditelji sve ostale djece na noge i zahtijevali da se i njihova djeca proglase darovitima.
Sjećam se kad je doktor nakon nekog testa mojim roditeljima rekao da imam nadprosječnu inteligenciju i nadaren, a ja i dalje glup ko noga od stola. Nadprosječno inteligentan? Mo’š mislit.
Edit: Ovo zadnje sam mislio za sebe.
Sad cu mozda povuc paralelu koja mi je pala na pamet. Mozda nije najprimjerenija ali mislim da dobro opisuje nas mentalitet oko ovakvih pitanja.
Hrvatska je uvijek bila drzava gdje se nagraduje gubitnike a kaznjava pobjednike. **Odmah naglasavam da djeca s posebnim potrbama nisu gubitnici (odmah odjebite s time).** Kod nas se sve pare i resursi uvijek slijevaju u ruke onih koji ne pridonose drustvu. Npr. Javni sektor trosi bez milosti, dok se poduzetnike kaznjava za svaku sitnicu i odmaze na svakom koraku. IT industriju drzava nije takla od kada postoji, dok milijarde idu brodogradilistima ili slicnim gubitasima.
Mislim da se taj mentalitet preljeva i u školstvo. Darovitu djecu se gleda na naćin “ko ga jebe, pametan je snaci ce se” i ne pomaze im se niti malo.
Naravno to je problem sistema, ne profesora ili ravnatelja. Skole nemaju niti resursa niti kapaciteta prepoznati ili raditi s darovitom djecom. Dok za djecu s posebnim potrebama imaju. **Kao sto i trebaju. (Da opet naglasim).** Ali trebaju raditi i s darovitima. Opcenito bi sustav trebao biti individualiziran a ne svu djecu staviti u isti kalup, jer sva djeca nisu ista.
Evo jedno nepopularno mišljenje.
Nadarene učenike ne treba tretirati posebno već ko i normalnog učenika. Sjetite se da su to djeca, i gurat ih u dublje u beskonačnu rupu znanja znači sve manje socijalizacije s prijateljima i često osjećaj superiornosti koji završi velikim padom i depresijom kad vide da u stvarnom svijetu te nitko neće tretirat posebno jer ti je IQ 10 bodova viši kao u srednjoj. News flash, u znanstvenoj zajednici nitko ne gleda koliki ti je IQ ili jesi li nadaren učenik, zanima ih možeš li radit s grupom ljudi, pričat na engleskom i funkcionirat samostalno u životu jer ima masu ljudi koji će znat radit to što njima treba . To malo naprednih tema što će obraditi u srednjoj kao dio naprednog programa će im značit apsolutno ništa na faksu i dalje u struci. Pustite tu djecu da u srednjoj i osnovnoj skoli steknu socijalne vještine a onda na faksu i dalje će razvijat svoje znanje.
Ovo je sve iz perspektive da ta djeca idu dalje u znanstvene vode što je čest slučaj s nadarenom djecom. Vidio sam par slučaja kako završe djeca koja si dizana u nebesa u srednjoj i nije lijepo završilo.
P. S. ovaj stav da ako je nesto 1991. da je automatski lose i zastarjelo je katastrofa. Reko bi da je ovaj najmoderniji Škola za Život 2019. (ili kad već) najgora stvar u školstvu od osamostaljenja.
Država bi svakako trebala više ulagati u obrazovanje, s time da bi se trebala fokusirati da pomogne što je moguće većem broju učenika.
Idealno, trebalo pomoći i djeci s poteškoćama u razvoju isto kao i darovitoj djeci, ali ako nema dovoljno novaca za pomoći objema grupama, po mom je bitnije pomoći ovima s poteškoćama jer ukoliko se njima ne pomogne, oni su apsolutno i dalje ovisni o pomoći države i ne mogu samostalno funkcionirati. Ako se ne pomogne darovitoj djeci, ona će i dalje živjeti relativno dobar život. Da, možda neće moći postići svoj puni potencijal, ali će i dalje moći živjeti od svojeg obrazovanja.
A ovo što ovi u centru za izvrsnost rade je odlično, ali pravilno su identificirali da takve stvari ovise o entuzijazmu pojedinog nastavnika/profesora. Možda da se profesorima takav rad dodatno plaća bi se moglo naći još njih koji bi bili voljni raditi s klincima.
Evo ja u školi vodim grupu za društvene igre i jednom tjedno ostajem nakon nastave u školi kako bi omogućio klincima da se druže i socijaliziraju uz društvene, a znam klincima ponekad organizirati i D&D session subotom prijepodne. I ima klinaca koje to jako zanima i voljni su doći i sudjelovati. Ali jel ja dobivam novce za to? Ne. To je doslovno moje ulaganje mojeg slobodnog vremena koje bi ja mogao provoditi drukčije (evo nemam djecu pa nije da moram s njima provoditi vrijeme ili bi možda davao instrukcije ili nešto drugo što bi mi čak donosilo novce).
12 comments
>Imate li darovito dijete, iznimno je visoka vjerojatnost da ga hrvatski školski sustav neće prepoznati, kamoli dodatno raditi na njegovim potencijalima. Sve će, zapravo, ovisiti o entuzijazmu učiteljice ili nastavnika na kojega je vaš mali genijalac naletio. **Ako se u školi nekim čudom namjere da s njim adekvatno rade, morat će se pridržavati važećeg pravilnika o obrazovanju darovite djece iz 1991. godine. Za nadarene srednjoškolce situacija je** – primijetit ćete sarkazam – **bolja; pravilnik za njih datira u recentniju 1993. godinu.**
>
>
>
>**Školski sustav darovitu djecu ne identificira, ne prati ih tijekom obrazovnog puta, a učitelji i nastavnici često uopće nisu educirani za rad s darovitima.** Na sve to ukazuju iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, ustanove koja promiče obrazovanje potencijalno darovitih učenika. Nedavno su pokrenuli kampanju **#PrepoznajDarovitost** kojom žele potaknuti konačno donošenje novih pravilnika za darovite učenike u hrvatskim školama.
>
>
>
>Razgovaramo s Anom Majić, psihologinjom u **splitsko-dalmatinskom Centru izvrsnosti gdje okupljaju potencijalno darovite i visokomotivirane učenike**. Nude im ono što bi s njima trebale raditi škole. U tri izvannastavna programa, koje održavaju u školama izvan nastavne satnice, okupljaju više od 2000 učenika iz županije, a u tri izvanškolska programa – koje održavaju subotama – okupljaju 400-tinjak učenika godišnje. “Sve to skupa učenicima bude i premalo”, kaže nam Majić.
>
>
>
>U izvanškolskim programima provode programe iz matematike, prirodoslovlja te informatike i novih tehnologija; u izvannastavnim programima učenici pohađaju poduzetništvo, baštinu te multimediju i jezik. “Kao psiholog, najveću prednost programa vidim u tome što se djeca druže sa svojim vršnjacima koji imaju iste interese. U anketi koju smo proveli, njih 75 posto kaže da se i privatno druži s djecom koju su upoznali u Centru”, ističe Majić.
>
>
>
>Situacija kod darovitih je, nastavlja, vrlo šarolika. “**Oni u školi mogu imati sve petice, mogu imati i loš školski uspjeh, a mogu biti izvrsni tek u nekim predmetima. Na primjer, imamo jednog učenika koji je izvrstan u tehničkom smjeru, ali na državnoj maturi nije uspio položiti engleski jezik i nije uspio upisati fakultet**”, objašnjava Majić. Daroviti, kaže, imaju potrebu ili jako duboko ući u temu koja ih zanima ili oko nje ići u iznimnu širinu.
>
>
>
>“Njihova pitanja često nemaju kraja i oni uvijek traže još. Tako da se u Centru trudimo da to dobiju, da im damo smjer u kojem onda mogu dalje”, veli Majić. Nastavnici u školama, dodaje, nemaju vremena niti prostora baviti se darovitima, okupirani su redovitim obavezama pa su daroviti, u pravilu, prepušteni sami sebi. “**Iako su djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, darovitu djecu nitko kao takvu ne tretira**”, kaže psihologinja.
>
>
>
>**Za njih se mogu kreirati individualizirani programi, no oni u praksi ne mogu dobiti rješenje o primjerenom obliku školovanja, poput učenika s teškoćama u razvoju.** “Jednom sam prilikom razgovarala s gospođom iz nadležnog ureda koji izdaje takva rješenja, rekla mi je da u 25 godina rada nikada nije izdala nijedno rješenje za darovito dijete. Zašto? Zato što nemate adekvatan obrazac kao za djecu s teškoćama u razvoju”, objašnjava Majić za Telegram.
>
>
>
>Pa nastavlja: “Kada nemate rješenje, onda zapravo u školi ne morate raditi ništa pa škole, ako nešto i rade s darovitima, rade neformalno. **A kako je sve neformalno, svjedodžbe nemaju adekvatan dodatak, već škole same tiskaju svoje potvrde. Na učeniku je hoće li tu potvrdu nositi dalje sa sobom, primjerice prilikom upisa u srednju školu.** Uostalom, nema nikakve protočnosti podataka prilikom prelaska darovitih iz vrtića u osnovnu školu, iz osnovne u srednju i iz srednje na fakultet”, objašnjava naša sugovornica.
>
>
>
>Aktualni pravilnik iz, za ove prilike neprispodobivo daleke 1991., nedorečen je i ne prati brojne kurikularne promjene koje su se od tada dogodile. **Daroviti učenici trebali bi imati i mogućnost rada s mentorom jedan na jedan u školi.** Međutim, nikako nije regulirano kako se to uklapa u satnicu učitelja i nastavnika i kako im se to plaća.
>
>
>
>“Naravno, imate entuzijaste koji bez obzira na to rade s darovitima, ali im se to ne upisuje u satnicu. Isto tako, nema nikakve penalizacije za one koji ne rade s darovitima, ako su uopće prepoznati”, naglašava psihologinja. U Centru rade i na edukaciji nastavnika koji im, kaže Majić, otvoreno kažu da nemaju dostatna znanja za rad s darovitim učenicima. **Osim edukacija nastavnika, pokrenuli su i radionice za roditelje darovitih.**
>
>
>
>Psihologinja Zrinka Ristić Dedić, inače viša znanstvena suradnica Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, u sklopu rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi 2016. radila je na okviru za darovite učenike. U nikad usvojenom reformskom dokumentu, za darovite su predvidjeli brojne prilagodbe u redovnom obrazovanju i njihovo puno snažnije praćenje. “U tom smo dokumentu predvidjeli razlikovni kurikulum za darovite učenike, tako da se pred njih postave viša očekivanja i da ih se više orijentira istraživački, projektno i kritički. Drugim riječima, da ih se protegne, da im škola bude izazovna”, pojašnjava Ristić Dedić.
>
>
>
>Tu su i individualizirani, mentorski rad, obogaćivanje i ubrzanje programa za njih, učenje u različitim okružjima. Dokument je predviđao i osobni kurikulum za iznimno darovite učenike. “Osim eventualnog ubrzanog prelaska u viši razred, predlagali smo da im se omogući da predmete u kojima su posebno nadareni slušaju s djecom iz viših razreda. Na taj bi način i dalje većinu vremena bili sa svojom dobnom skupinom, a opet bi se razvijali njihovi potencijali”, kaže psihologinja.
>
>
>
>**Da su svjesni da aktualni propisi ne pružaju optimalna rješenja za darovite učenike, priznaju u Ministarstvu obrazovanja.** Za Telegram kažu da im je u narednom razdoblju jedan od ključnih ciljeva posvetiti se pružanju sustavne podrške darovitima. **“U sklopu novog zakona o odgoju i obrazovanju, čija je izrada u tijeku i čije se donošenje planira u 2022. godini, ponudit će se jasniji okvir za rad s darovitim učenicima. Uskoro bi, paralelno s tim, trebao uslijediti i rad na novom pravilniku za darovite učenike”, poručuju.**
>
>
>
>**Do tada namjeravaju učiniti i jedan međukorak – izradu Smjernica za rad s darovitim učenicima koje bi se naslonile na dokumente izrađene u prethodnom razdoblju, među njima i Okvir izrađen u sklopu Cjelovite kurikularne reforme.** Iz njih će, kažu, preuzeti dobra rješenja i razvojne pravce. “Osobni rast i cjeloviti razvoj svakog djeteta i učenika središnja je misija hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava”, zaključuju iz resornog ministarstva Radovana Fuchsa. Preostaje pričekati da se taj stav očituje u svakodnevici darovitih učenika, u pravilu izgubljenih u sustavu.
Hvala za tekst, draze mi je ovako procitati nego klikati na link.
Normalno da se u skoli ne bave darovitima kad se jos nisu naucili nosit ni sa ovima kaj bi trebali bit u zooloskom umjesto u skoli, a za njih imaju pravilnike vec godinama.
Koja je razlika između darovite i nadarene djece?
Uvijek me svi napadnu kad izjavim da se školstvo puno više brine i više novaca troši na mentalno zaostalu djecu nego na darovitu. Ali kad je to jebena istina. Koliko god to ružno zvučalo, od osobe koja ne može shvatiti da je 2+2=4 ne možemo očekivati nikad ništa.
Ono što trebamo je ulagati više u prosječno i natprosječno inteligentnu djecu jer oni poslije nose društvo, stvaraju zdraviju ekonomiju i samim time se mogu financirat osobe koje imaju mentalnih poteškoća.
A đes ti bija devesprve a?
pišam se na sistem za nadarene učenike. ja sam smatran nadarenim al’ bolje bi mi bilo da sam bio običan učenik. fast forward u 3. razred gimnazije i oko jedanaestak godina kasnije (sad mi 17) osjećam se gluplje nego kad sam krenuo u prvi osnovne. a doduše, nisu bolji sistemi u razvijenim zemljama, koliko sam načuo. al’ to je subjektivno mišljenje ovih koji se žale. sad da li je tako ili nije, Boga pitaj.
Mislim da kada bi u školi nekog učenika proglasili darovitim da bi odmah skočili roditelji sve ostale djece na noge i zahtijevali da se i njihova djeca proglase darovitima.
Sjećam se kad je doktor nakon nekog testa mojim roditeljima rekao da imam nadprosječnu inteligenciju i nadaren, a ja i dalje glup ko noga od stola. Nadprosječno inteligentan? Mo’š mislit.
Edit: Ovo zadnje sam mislio za sebe.
Sad cu mozda povuc paralelu koja mi je pala na pamet. Mozda nije najprimjerenija ali mislim da dobro opisuje nas mentalitet oko ovakvih pitanja.
Hrvatska je uvijek bila drzava gdje se nagraduje gubitnike a kaznjava pobjednike. **Odmah naglasavam da djeca s posebnim potrbama nisu gubitnici (odmah odjebite s time).** Kod nas se sve pare i resursi uvijek slijevaju u ruke onih koji ne pridonose drustvu. Npr. Javni sektor trosi bez milosti, dok se poduzetnike kaznjava za svaku sitnicu i odmaze na svakom koraku. IT industriju drzava nije takla od kada postoji, dok milijarde idu brodogradilistima ili slicnim gubitasima.
Mislim da se taj mentalitet preljeva i u školstvo. Darovitu djecu se gleda na naćin “ko ga jebe, pametan je snaci ce se” i ne pomaze im se niti malo.
Naravno to je problem sistema, ne profesora ili ravnatelja. Skole nemaju niti resursa niti kapaciteta prepoznati ili raditi s darovitom djecom. Dok za djecu s posebnim potrebama imaju. **Kao sto i trebaju. (Da opet naglasim).** Ali trebaju raditi i s darovitima. Opcenito bi sustav trebao biti individualiziran a ne svu djecu staviti u isti kalup, jer sva djeca nisu ista.
Evo jedno nepopularno mišljenje.
Nadarene učenike ne treba tretirati posebno već ko i normalnog učenika. Sjetite se da su to djeca, i gurat ih u dublje u beskonačnu rupu znanja znači sve manje socijalizacije s prijateljima i često osjećaj superiornosti koji završi velikim padom i depresijom kad vide da u stvarnom svijetu te nitko neće tretirat posebno jer ti je IQ 10 bodova viši kao u srednjoj. News flash, u znanstvenoj zajednici nitko ne gleda koliki ti je IQ ili jesi li nadaren učenik, zanima ih možeš li radit s grupom ljudi, pričat na engleskom i funkcionirat samostalno u životu jer ima masu ljudi koji će znat radit to što njima treba . To malo naprednih tema što će obraditi u srednjoj kao dio naprednog programa će im značit apsolutno ništa na faksu i dalje u struci. Pustite tu djecu da u srednjoj i osnovnoj skoli steknu socijalne vještine a onda na faksu i dalje će razvijat svoje znanje.
Ovo je sve iz perspektive da ta djeca idu dalje u znanstvene vode što je čest slučaj s nadarenom djecom. Vidio sam par slučaja kako završe djeca koja si dizana u nebesa u srednjoj i nije lijepo završilo.
P. S. ovaj stav da ako je nesto 1991. da je automatski lose i zastarjelo je katastrofa. Reko bi da je ovaj najmoderniji Škola za Život 2019. (ili kad već) najgora stvar u školstvu od osamostaljenja.
Država bi svakako trebala više ulagati u obrazovanje, s time da bi se trebala fokusirati da pomogne što je moguće većem broju učenika.
Idealno, trebalo pomoći i djeci s poteškoćama u razvoju isto kao i darovitoj djeci, ali ako nema dovoljno novaca za pomoći objema grupama, po mom je bitnije pomoći ovima s poteškoćama jer ukoliko se njima ne pomogne, oni su apsolutno i dalje ovisni o pomoći države i ne mogu samostalno funkcionirati. Ako se ne pomogne darovitoj djeci, ona će i dalje živjeti relativno dobar život. Da, možda neće moći postići svoj puni potencijal, ali će i dalje moći živjeti od svojeg obrazovanja.
A ovo što ovi u centru za izvrsnost rade je odlično, ali pravilno su identificirali da takve stvari ovise o entuzijazmu pojedinog nastavnika/profesora. Možda da se profesorima takav rad dodatno plaća bi se moglo naći još njih koji bi bili voljni raditi s klincima.
Evo ja u školi vodim grupu za društvene igre i jednom tjedno ostajem nakon nastave u školi kako bi omogućio klincima da se druže i socijaliziraju uz društvene, a znam klincima ponekad organizirati i D&D session subotom prijepodne. I ima klinaca koje to jako zanima i voljni su doći i sudjelovati. Ali jel ja dobivam novce za to? Ne. To je doslovno moje ulaganje mojeg slobodnog vremena koje bi ja mogao provoditi drukčije (evo nemam djecu pa nije da moram s njima provoditi vrijeme ili bi možda davao instrukcije ili nešto drugo što bi mi čak donosilo novce).