Rijetka su kaznena djela za koja ne postoji zastara. Uglavnom imaju vremenski rok nakon kojeg ih se, po sili zakona, treba prepustiti zaboravu. No, stvarnom životu za zločin nema zastare jer ostavlja neizbrisiv trag – na žrtvama, onima koje su ga preživjele, na njihovim najmilijima, a nepovratno se mijenjaju i osobe koje su ga počinile, ali i svi iz njihove okoline. Ovim serijalom podsjetit ćemo na neke od tih zločina: rekonstruirat one koji su prekriveni zaboravom za širu javnost ili one iz razdoblja kada sadržaji crnih kronika nisu bili viralni. Na svjetlo dana izvući ćemo kaznena djela izdvojena po određenim značajkama, primjerice, brutalnošću ili nečim što ćemo vam otkriti tek u tekstovima serijala “Crni notes”, koje ćemo objavljivati na našem portalu i u tiskanom izdanju u prilogu “Spektar”.
Dom zdravlja u Makarskoj u srijedu 15. srpnja 1992. godine, oko 19.30, u čekaonicu Hitne pomoći, utrčao je mladić u maskirnoj uniformi obliven krvlju, naslonio se na zid i povikao:
– Upomoć, ubit će me Makarani!
Za njim je utrčalo nekoliko muškaraca koji su ga počeli tući. Mladić pada na pod, oni nastavljaju s udarcima. Dolaze medicinska sestra i liječnik i pokušavaju ih spriječiti u mlaćenju. Liječnik hvata jednog napadača za pojas i odvlači ga, a ovaj se okreće i kaže:
– Pusti me, doktore, i tebe ću ubiti!
Na vratima se nagurava gomila uz povike: “Ubij ga, ubij!” Kroz vrata ulazi muškarac s letvom u rukama koju podiže iznad glave te staje iznad mladića na podu.
– Nemoj! Jesi li lud! – viknula je medicinska sestra.
Muškarac baca letvu i udara mladića na podu nogom. Razjarena rulja ne prestaje s vikanjem.
Dolazi vozač Hitne i pomaže liječniku i medicinskoj sestri da maknu napadače od mladića na podu. Liječnik ga okreće na leđa i vidi kako mu nema pomoći.
Gomila ljudi s ulaza i nasilnici koji su tukli mladića okreću se i bježe. Liječnik istrčava za njima na most pred ambulantom, vidi okupljeno mnoštvo kako stoji ispred te im viče:
– Zadržite ih, ubili su čovjeka!
Nestali u noći
Nitko ne zaustavlja bjegunce koji nestaju u noći. Ubrzo u ambulantu ulazi drugi mladić u maskirnoj uniformi, krvav.
Govori nepovezano i toliko je ošamućen da nije primijetio da je prošao pokraj svoga mrtvog prijatelja. Medicinski radnici mu pružaju pomoć i saniraju rane te su mu tek tada kazali što se dogodilo.
U nevjerici mladi vojnik govori:
– Nenad je prošao i Vukovar i Kostajnicu i 103 dana zatočeništva u četničkom logoru na Manjači. Sada je došao četnike tjerati iz Dubrovnika, a ubijen je u Makarskoj. Usred Hrvatske.
Ubijeni mladić je Nenad Josip Devčić (20) iz Krasnog Polja, hrvatski vojnik, pripadnik 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Drugi ozlijeđeni mladić je njegov prijatelj iz iste postrojbe. Rulja pred kojom su bježali su mještani Makarske.
CRNI NOTES (7): Krvavi pohod u Trolokvama: popio dvije gajbe piva pa šipkom ubio oca i sumještanina, treća žrtva jedva preživjela
U četvrtak je uhićeno devet osoba, među kojima su: otac Ante Žarković (54) i sin Mario Žarković (24), Mijo Šarić (26) i Miroslav Prgomet (25). Istragu preuzima vojno tužiteljstvo jer među njima ima pripadnika HV-a iz Makarske.
Odmah nakon uhićenja prevezeni su u Split iz sigurnosnih razloga jer se Makarskom šire glasine kako se priprema osvetnički pohod zbog brutalnog ubojstva. Iste noći, u četvrtak oko 22 sata, 80-ak suboraca mrtvog mladića dolaze u mjesto podno Biokova.
CRNI NOTES (6): Zločin u centru Splita: provalili su u stan, tijelo se nalazilo pokraj dvosjeda, na stolu su bile karte za poker…
Tijekom sata i pol noćnog pohoda razbijanjem i rafalima oštetili su i demolirali više od 30 ugostiteljskih objekata i trgovina u središtu grada. Najviše je stradao bistro na Kačičevu trgu koji tu noć nije radio.
Ubacili su u njega dvije bombe te je inventar potpuno uništen eksplozijama i mecima iz vatrenog oružja. Kada su vojnici otišli, uhićena su četiri civila koji su krali iz trgovina u kojima su bila razbijena stakla izloga.
Ubrzo je u javnost izišla informacija kako je upravo na štekatu ispred navedenog bistroa u srijedu oko 19 sati počeo sukob koji je doveo do okrutnog premlaćivanja mladića. Pred lokalom je sjedio Nenad Devčić s dvojicom “tigrova”, dok su unutra bila još dvojica vojnika iz iste postrojbe.
Dolazi do vrijeđanja i prepirke te u konačnici i fizičkog sukoba između vojnika i lokalnih mladića. U sukob se umiješao jedan sredovječni Makaranin, koji je zatim pobjegao u obližnju kuću, da bi se ubrzo njegov sin vratio s grupom poznanika i napao vojnike.
Trojica vojnika bježe u obližnje ulice te Devčić ulazi u Dom zdravlja, gdje je nasmrt premlaćen. U konačnici je optuženo sedam uhićenih i u siječnju 1993. godine počela je glavna rasprava na Okružnom sudu u Splitu.
Poziv na linč
Optužnica je navodila da je Ante Žarković ispred makarskog bistroa došao u sukob s nekoliko hrvatskih vojnika, nakon čega je u Biokovskoj ulici svog sina i masu mještana koja im se pridružila pozvao na linč vojnika. Njegov sin Mario išao je za Devčićem i udarao ga s jasnom namjerom da ga ubije, navodila je optužnica.
U svojim obranama svi su optuženi negirali krivnju, a prema njihovim verzijama događaja sukob su izazvali “Tigrovi”. Jedan od optuženih naveo je poimence koga je od drugih optuženih vidio da udara mladića u ambulanti dok je ležao na podu.
Veliki problem oko utvrđivanja istine bio je što je tijekom suđenja većina svjedoka oprezno i nevoljko davala iskaze jer su se bojali kako će nastaviti živjeti u Makarskoj.
Svjedočila je medicinska sestra, koja je kazala da je nakon upada krvavog mladića i progonitelja u predvorje ambulante potrčala prema stubištu kako bi pozvala liječnika koji je nedugo prije toga završio smjenu.
– Vratila sam se na ulaz gdje je vladao pravi metež jer su za mladićem utrčala trojica koja su ga tukla. Vojnik je već ležao na podu i u tom trenutku je u hodnik uletio polugol Mario Žarković.
Zaletio se prema vojniku, a doktor ga je zaustavljao rukama, no Žarković je ipak udario nogom vojnika. Ostale nisam prepoznala jer u Makarskoj poznajem malo ljudi – kazala je.
U svojoj obrani Mario Žarković je tvrdio kako je mladića udario nogom u ruku.
– Vojnik koji je ležao bio je sav plav i nije davao znakove života. Jedan muškarac gol do pasa bio je jako razjaren i vidio sam kako je udario vojnika, mislim, dva puta. Poslije sam na prepoznavanju ustanovio da je to Mario Žarković.
Mladić na podu bio je u akutnom stanju bez kisika i dok je tako ležao, netko ga je iz grupe tako snažno udario da je preletio cijeli hodnik – posvjedočio je liječnik koji je bio dežuran te noći u Domu zdravlja.
Tijekom suđenja svjedočio je i patolog koji je obavio obdukciju.
– Mladić je umro od gušenja želučanim sadržajem nakon što je zadobio niz vanjskih i unutarnjih ozljeda po glavi, grudnom košu i udovima. Imao je i nagnječenje oba plućna krila koje je nastalo gnječenjem ili gaženjem, a nije moglo nastati udaranjem.
Velika ozljeda na glavi mogla je dovesti do nesvjestice, ozljede pluća onemogućile su iskašljavanje i nakon toga je nastupilo gušenje.
CRNI NOTES (5): Fatalni ljubavni trokut u Kaštelima: izbola muža nožem pa s ‘rođakom‘ podijelila novac od prodaje zemlje, otkriveni i detalji zlostavljanja četvero djece
Na leđima pokojnika nađeni su brojni krvni podljevi nastali udarcima tupim tvrdim predmetom, što bi mogla biti letva. Ostale ozljede nanesene su udarcima šakama i nogama obuvenim u cipele – izjavio je sudski vještak.
Kazne i pomilovanje
Devčićevi suborci dolazili su svjedočiti s fronte.
– U kafiću smo bili nas trojica kada je izbio sukob između Devčića i jednog mladića. Umiješao se Ante Žarković i udario vojnika iz naše postrojbe koji je bio s nama dvojicom. Zatim je pobjegao, a mi smo išli za njim.
CRNI NOTES (4): Dvostruko ubojstvo koje je potreslo Split: rafali su odjeknuli ulicom, muškarci su pali, tridesetak ljudi gledalo je u tijela. Ubojica je s dvije bombe pobjegao u neboder…
Na vrhu ulice nas je dočekala gomila i navalila na nas. Ja sam bio u sredini i na mene je skočio Ante Žarković, s kojim sam se onda tukao. Vidio sam na jednom kraju ulice svoga suborca kako leži u krvi.
Spasio ga je jedan Makaranin koji ga je ubacio u Golf i odveo u Živogošće. Devčić je bio izvan gužve i pokušao je bježati prema bolnici, a većina ljudi je trčala za njim – kazao je jedan od njih.
Suđenje je trajalo ukupno 12 dana te je krajem veljače 1993. godine objavljena presuda kojom su svi optuženi proglašen krivima, ali samo Mario Žarković za ubojstvo, te je dobio 12 godina zatvora. Ostali, uključujući i njegova oca, osuđeni su za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi i kažnjeni zatvorskim kaznama od godine do godine i pol.
Vrhovni sud presudu je ukinuo i naložio da se provede drugo suđenje, na kojem treba iznijeti nove dokaze jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Novi postupak započeo je u travnju 1995. godine, a prvi dan srpnja te godine izrečena je druga presuda kojom je Mario Žarković ponovno osuđen na 12 godina zatvora zbog ubojstva.
Mijo Šarić i Miroslav Prgomet dobili su po šest godina zatvora za isto kazneno djelo, a Ante Žarković osuđen je na četiri godine zatvora zbog poticanja na ubojstvo. Preostala trojica optuženih oslobođena su krivnje.
– Premda je u opisanom događaju sudjelovalo više osoba od onih proglašenih krivima, njihova imena nismo saznali. Najmanje desetak osoba sudjelovalo je u lišavanju života Nenada Devčića, a oni su navukli maske nevinosti koje će im kad-tad pasti s lica – kazao je prigodom objave presude predsjednik sudskog vijeća.
Prvooptuženom Mariju Žarkoviću je pomilovanjem predsjednika Republike 2001. godine kazna umanjena za dvije godine te je sljedeće godine izišao na slobodu.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES
U tekstu se ni ne spominje jel bila ikakva disciplinska mjera protiv vojnika koji su pucali po gradu iz osvete, to je nekako jednostavno prihvaćeno kao ok.
>U kafiću smo bili nas trojica kada je izbio sukob između Devčića i jednog mladića. Umiješao se Ante Žarković i udario vojnika iz naše postrojbe koji je bio s nama dvojicom. Zatim je pobjegao, a mi smo išli za njim.
Hrabri Ante
Ovakva coporativna gamad koja su u stanju ubit covika batinama na smrt bih kaznjava jednako kao i pedofile i silovatelje
Stvarno je odvratno sta je covik u stanju napravit
Najezim se
Čuj ovo još je bio i pomilovan, a premale su kazne bilo i ovako i onako.
Ima li tko od Makaranina ovdje da isprica jos koji detalj s obzirom da za ovo nikad prije nisam cuo?
Pogotovo taj dan nakon i odmazda Tigrova
A tigrovi bacali bombe po gradu, o čemu pričamo šljam jedni i drugi.
mnogi od vas ovdje, na srecu, nemaju pojma kako su izgledale poratne devedesete pogotovo na podrucjima koja su bila pod opsadom, zauzeta pa oslobodjena ili u blizini polozaja… ja sam to gledao ocima mulca u pubertetu.
nije da je neshvatljivo, ogroman je stres ljudima na polozaju i onda kad bi se spustili u gradove bilo je tu svega jer netko bolje izdrzi, netko slabije, a sve je donekle taknulo… a najvise stvari koje su se dogadjale nije nigdje ni obznanjeno jer bi bilo ma pusti, alkohol. a rijeci ponekad ubodu gore od noza. dodaj u tu pricu lokalne likove, serife i probleme i eto ti sranja…
ja se sjecam noci u jednom tu kaficu dje je neki lik izvadio noz i krenuo pricat kako ce klati sve koji imaju dugu kosu jer su cetnici, a nas tri mulca u pubertetu sa dugom kosom i dvije dlake pod nosom slusamo jebeni metal – u roku pet sekundi smo utekli, sta ja znam koliko je ovaj lud i sta se moze dogodit dok ja objasnim da nisam cetnik – onda je bilo drugo vrijeme i svi smo visili u kafanama, gubili pare od marende na pokeru i pikadu. Druga scena je bila u pikove dame kad je lik sve pare sa polozaja ostavio na poker aparatu te uredno u klubu za igre punom mularije izvadio pistolj, istresao magazin u poker aparat i izasao – tko mu sto moze, da ga ne bi ona cura nesretna sto je tamo zetone za fliper prodavala zaustavila. Treci je ubo nozem vulkanizera u bedru jer mu je htio naplatit krpanje gume na apenu. Bilo je tu dosta sranja. vidjeti povuceno oruzje, noz ili bombu u kafanama je bila uobicajena pojava barem jednom mjesecno. Sake, boce i to nije nitko ni obadao.
a vecina bi se sranja razrijesila povlacenjem nove ture i tako da netko popusti.
8 comments
**Članak:**
Rijetka su kaznena djela za koja ne postoji zastara. Uglavnom imaju vremenski rok nakon kojeg ih se, po sili zakona, treba prepustiti zaboravu. No, stvarnom životu za zločin nema zastare jer ostavlja neizbrisiv trag – na žrtvama, onima koje su ga preživjele, na njihovim najmilijima, a nepovratno se mijenjaju i osobe koje su ga počinile, ali i svi iz njihove okoline. Ovim serijalom podsjetit ćemo na neke od tih zločina: rekonstruirat one koji su prekriveni zaboravom za širu javnost ili one iz razdoblja kada sadržaji crnih kronika nisu bili viralni. Na svjetlo dana izvući ćemo kaznena djela izdvojena po određenim značajkama, primjerice, brutalnošću ili nečim što ćemo vam otkriti tek u tekstovima serijala “Crni notes”, koje ćemo objavljivati na našem portalu i u tiskanom izdanju u prilogu “Spektar”.
Dom zdravlja u Makarskoj u srijedu 15. srpnja 1992. godine, oko 19.30, u čekaonicu Hitne pomoći, utrčao je mladić u maskirnoj uniformi obliven krvlju, naslonio se na zid i povikao:
– Upomoć, ubit će me Makarani!
Za njim je utrčalo nekoliko muškaraca koji su ga počeli tući. Mladić pada na pod, oni nastavljaju s udarcima. Dolaze medicinska sestra i liječnik i pokušavaju ih spriječiti u mlaćenju. Liječnik hvata jednog napadača za pojas i odvlači ga, a ovaj se okreće i kaže:
– Pusti me, doktore, i tebe ću ubiti!
Na vratima se nagurava gomila uz povike: “Ubij ga, ubij!” Kroz vrata ulazi muškarac s letvom u rukama koju podiže iznad glave te staje iznad mladića na podu.
– Nemoj! Jesi li lud! – viknula je medicinska sestra.
Muškarac baca letvu i udara mladića na podu nogom. Razjarena rulja ne prestaje s vikanjem.
Dolazi vozač Hitne i pomaže liječniku i medicinskoj sestri da maknu napadače od mladića na podu. Liječnik ga okreće na leđa i vidi kako mu nema pomoći.
Gomila ljudi s ulaza i nasilnici koji su tukli mladića okreću se i bježe. Liječnik istrčava za njima na most pred ambulantom, vidi okupljeno mnoštvo kako stoji ispred te im viče:
– Zadržite ih, ubili su čovjeka!
Nestali u noći
Nitko ne zaustavlja bjegunce koji nestaju u noći. Ubrzo u ambulantu ulazi drugi mladić u maskirnoj uniformi, krvav.
Govori nepovezano i toliko je ošamućen da nije primijetio da je prošao pokraj svoga mrtvog prijatelja. Medicinski radnici mu pružaju pomoć i saniraju rane te su mu tek tada kazali što se dogodilo.
U nevjerici mladi vojnik govori:
– Nenad je prošao i Vukovar i Kostajnicu i 103 dana zatočeništva u četničkom logoru na Manjači. Sada je došao četnike tjerati iz Dubrovnika, a ubijen je u Makarskoj. Usred Hrvatske.
Ubijeni mladić je Nenad Josip Devčić (20) iz Krasnog Polja, hrvatski vojnik, pripadnik 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Drugi ozlijeđeni mladić je njegov prijatelj iz iste postrojbe. Rulja pred kojom su bježali su mještani Makarske.
CRNI NOTES (7): Krvavi pohod u Trolokvama: popio dvije gajbe piva pa šipkom ubio oca i sumještanina, treća žrtva jedva preživjela
U četvrtak je uhićeno devet osoba, među kojima su: otac Ante Žarković (54) i sin Mario Žarković (24), Mijo Šarić (26) i Miroslav Prgomet (25). Istragu preuzima vojno tužiteljstvo jer među njima ima pripadnika HV-a iz Makarske.
Odmah nakon uhićenja prevezeni su u Split iz sigurnosnih razloga jer se Makarskom šire glasine kako se priprema osvetnički pohod zbog brutalnog ubojstva. Iste noći, u četvrtak oko 22 sata, 80-ak suboraca mrtvog mladića dolaze u mjesto podno Biokova.
CRNI NOTES (6): Zločin u centru Splita: provalili su u stan, tijelo se nalazilo pokraj dvosjeda, na stolu su bile karte za poker…
Tijekom sata i pol noćnog pohoda razbijanjem i rafalima oštetili su i demolirali više od 30 ugostiteljskih objekata i trgovina u središtu grada. Najviše je stradao bistro na Kačičevu trgu koji tu noć nije radio.
Ubacili su u njega dvije bombe te je inventar potpuno uništen eksplozijama i mecima iz vatrenog oružja. Kada su vojnici otišli, uhićena su četiri civila koji su krali iz trgovina u kojima su bila razbijena stakla izloga.
Ubrzo je u javnost izišla informacija kako je upravo na štekatu ispred navedenog bistroa u srijedu oko 19 sati počeo sukob koji je doveo do okrutnog premlaćivanja mladića. Pred lokalom je sjedio Nenad Devčić s dvojicom “tigrova”, dok su unutra bila još dvojica vojnika iz iste postrojbe.
Dolazi do vrijeđanja i prepirke te u konačnici i fizičkog sukoba između vojnika i lokalnih mladića. U sukob se umiješao jedan sredovječni Makaranin, koji je zatim pobjegao u obližnju kuću, da bi se ubrzo njegov sin vratio s grupom poznanika i napao vojnike.
Trojica vojnika bježe u obližnje ulice te Devčić ulazi u Dom zdravlja, gdje je nasmrt premlaćen. U konačnici je optuženo sedam uhićenih i u siječnju 1993. godine počela je glavna rasprava na Okružnom sudu u Splitu.
Poziv na linč
Optužnica je navodila da je Ante Žarković ispred makarskog bistroa došao u sukob s nekoliko hrvatskih vojnika, nakon čega je u Biokovskoj ulici svog sina i masu mještana koja im se pridružila pozvao na linč vojnika. Njegov sin Mario išao je za Devčićem i udarao ga s jasnom namjerom da ga ubije, navodila je optužnica.
U svojim obranama svi su optuženi negirali krivnju, a prema njihovim verzijama događaja sukob su izazvali “Tigrovi”. Jedan od optuženih naveo je poimence koga je od drugih optuženih vidio da udara mladića u ambulanti dok je ležao na podu.
Veliki problem oko utvrđivanja istine bio je što je tijekom suđenja većina svjedoka oprezno i nevoljko davala iskaze jer su se bojali kako će nastaviti živjeti u Makarskoj.
Svjedočila je medicinska sestra, koja je kazala da je nakon upada krvavog mladića i progonitelja u predvorje ambulante potrčala prema stubištu kako bi pozvala liječnika koji je nedugo prije toga završio smjenu.
– Vratila sam se na ulaz gdje je vladao pravi metež jer su za mladićem utrčala trojica koja su ga tukla. Vojnik je već ležao na podu i u tom trenutku je u hodnik uletio polugol Mario Žarković.
Zaletio se prema vojniku, a doktor ga je zaustavljao rukama, no Žarković je ipak udario nogom vojnika. Ostale nisam prepoznala jer u Makarskoj poznajem malo ljudi – kazala je.
U svojoj obrani Mario Žarković je tvrdio kako je mladića udario nogom u ruku.
– Vojnik koji je ležao bio je sav plav i nije davao znakove života. Jedan muškarac gol do pasa bio je jako razjaren i vidio sam kako je udario vojnika, mislim, dva puta. Poslije sam na prepoznavanju ustanovio da je to Mario Žarković.
Mladić na podu bio je u akutnom stanju bez kisika i dok je tako ležao, netko ga je iz grupe tako snažno udario da je preletio cijeli hodnik – posvjedočio je liječnik koji je bio dežuran te noći u Domu zdravlja.
Tijekom suđenja svjedočio je i patolog koji je obavio obdukciju.
– Mladić je umro od gušenja želučanim sadržajem nakon što je zadobio niz vanjskih i unutarnjih ozljeda po glavi, grudnom košu i udovima. Imao je i nagnječenje oba plućna krila koje je nastalo gnječenjem ili gaženjem, a nije moglo nastati udaranjem.
Velika ozljeda na glavi mogla je dovesti do nesvjestice, ozljede pluća onemogućile su iskašljavanje i nakon toga je nastupilo gušenje.
CRNI NOTES (5): Fatalni ljubavni trokut u Kaštelima: izbola muža nožem pa s ‘rođakom‘ podijelila novac od prodaje zemlje, otkriveni i detalji zlostavljanja četvero djece
Na leđima pokojnika nađeni su brojni krvni podljevi nastali udarcima tupim tvrdim predmetom, što bi mogla biti letva. Ostale ozljede nanesene su udarcima šakama i nogama obuvenim u cipele – izjavio je sudski vještak.
Kazne i pomilovanje
Devčićevi suborci dolazili su svjedočiti s fronte.
– U kafiću smo bili nas trojica kada je izbio sukob između Devčića i jednog mladića. Umiješao se Ante Žarković i udario vojnika iz naše postrojbe koji je bio s nama dvojicom. Zatim je pobjegao, a mi smo išli za njim.
CRNI NOTES (4): Dvostruko ubojstvo koje je potreslo Split: rafali su odjeknuli ulicom, muškarci su pali, tridesetak ljudi gledalo je u tijela. Ubojica je s dvije bombe pobjegao u neboder…
Na vrhu ulice nas je dočekala gomila i navalila na nas. Ja sam bio u sredini i na mene je skočio Ante Žarković, s kojim sam se onda tukao. Vidio sam na jednom kraju ulice svoga suborca kako leži u krvi.
Spasio ga je jedan Makaranin koji ga je ubacio u Golf i odveo u Živogošće. Devčić je bio izvan gužve i pokušao je bježati prema bolnici, a većina ljudi je trčala za njim – kazao je jedan od njih.
Suđenje je trajalo ukupno 12 dana te je krajem veljače 1993. godine objavljena presuda kojom su svi optuženi proglašen krivima, ali samo Mario Žarković za ubojstvo, te je dobio 12 godina zatvora. Ostali, uključujući i njegova oca, osuđeni su za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi i kažnjeni zatvorskim kaznama od godine do godine i pol.
Vrhovni sud presudu je ukinuo i naložio da se provede drugo suđenje, na kojem treba iznijeti nove dokaze jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Novi postupak započeo je u travnju 1995. godine, a prvi dan srpnja te godine izrečena je druga presuda kojom je Mario Žarković ponovno osuđen na 12 godina zatvora zbog ubojstva.
Mijo Šarić i Miroslav Prgomet dobili su po šest godina zatvora za isto kazneno djelo, a Ante Žarković osuđen je na četiri godine zatvora zbog poticanja na ubojstvo. Preostala trojica optuženih oslobođena su krivnje.
– Premda je u opisanom događaju sudjelovalo više osoba od onih proglašenih krivima, njihova imena nismo saznali. Najmanje desetak osoba sudjelovalo je u lišavanju života Nenada Devčića, a oni su navukli maske nevinosti koje će im kad-tad pasti s lica – kazao je prigodom objave presude predsjednik sudskog vijeća.
Prvooptuženom Mariju Žarkoviću je pomilovanjem predsjednika Republike 2001. godine kazna umanjena za dvije godine te je sljedeće godine izišao na slobodu.
Sve nastavke serijala možete pročitati na poveznici: CRNI NOTES
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
U tekstu se ni ne spominje jel bila ikakva disciplinska mjera protiv vojnika koji su pucali po gradu iz osvete, to je nekako jednostavno prihvaćeno kao ok.
>U kafiću smo bili nas trojica kada je izbio sukob između Devčića i jednog mladića. Umiješao se Ante Žarković i udario vojnika iz naše postrojbe koji je bio s nama dvojicom. Zatim je pobjegao, a mi smo išli za njim.
Hrabri Ante
Ovakva coporativna gamad koja su u stanju ubit covika batinama na smrt bih kaznjava jednako kao i pedofile i silovatelje
Stvarno je odvratno sta je covik u stanju napravit
Najezim se
Čuj ovo još je bio i pomilovan, a premale su kazne bilo i ovako i onako.
Ima li tko od Makaranina ovdje da isprica jos koji detalj s obzirom da za ovo nikad prije nisam cuo?
Pogotovo taj dan nakon i odmazda Tigrova
A tigrovi bacali bombe po gradu, o čemu pričamo šljam jedni i drugi.
mnogi od vas ovdje, na srecu, nemaju pojma kako su izgledale poratne devedesete pogotovo na podrucjima koja su bila pod opsadom, zauzeta pa oslobodjena ili u blizini polozaja… ja sam to gledao ocima mulca u pubertetu.
nije da je neshvatljivo, ogroman je stres ljudima na polozaju i onda kad bi se spustili u gradove bilo je tu svega jer netko bolje izdrzi, netko slabije, a sve je donekle taknulo… a najvise stvari koje su se dogadjale nije nigdje ni obznanjeno jer bi bilo ma pusti, alkohol. a rijeci ponekad ubodu gore od noza. dodaj u tu pricu lokalne likove, serife i probleme i eto ti sranja…
ja se sjecam noci u jednom tu kaficu dje je neki lik izvadio noz i krenuo pricat kako ce klati sve koji imaju dugu kosu jer su cetnici, a nas tri mulca u pubertetu sa dugom kosom i dvije dlake pod nosom slusamo jebeni metal – u roku pet sekundi smo utekli, sta ja znam koliko je ovaj lud i sta se moze dogodit dok ja objasnim da nisam cetnik – onda je bilo drugo vrijeme i svi smo visili u kafanama, gubili pare od marende na pokeru i pikadu. Druga scena je bila u pikove dame kad je lik sve pare sa polozaja ostavio na poker aparatu te uredno u klubu za igre punom mularije izvadio pistolj, istresao magazin u poker aparat i izasao – tko mu sto moze, da ga ne bi ona cura nesretna sto je tamo zetone za fliper prodavala zaustavila. Treci je ubo nozem vulkanizera u bedru jer mu je htio naplatit krpanje gume na apenu. Bilo je tu dosta sranja. vidjeti povuceno oruzje, noz ili bombu u kafanama je bila uobicajena pojava barem jednom mjesecno. Sake, boce i to nije nitko ni obadao.
a vecina bi se sranja razrijesila povlacenjem nove ture i tako da netko popusti.