Proteklih nekoliko dana Hrvatska prati priču Line Budak, žene koja tvrdi da joj nitko u zagrebačkoj Klinici za tumore sedam mjeseci nije rekao da boluje od karcinoma dojke. Dokumentacija nije dostavljena njoj niti njenom liječniku, a nije je bilo niti u sustavu e-Građani. Iz bolnice su kratko priopćili da sve činjenice utvrđuje Inspekcija ministarstva zdravstva i Povjerenstvo za unutarnji nadzor KBC-a Sestre milosrdnice, a reagirao je i Vili Beroš koji je obećao da će se gospođi osobno ispričati ako nešto nije napravljeno kako treba.
Cijelu situaciju odlučila je na svom Facebook profilu komentirati i dr. Vesna Ramljak, voditeljica odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju u KBC Sestre milosrdnice. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
Potaknuta gnusnim optužbama , insinuacijama i neznanjem želim objasniti na koji način i kako se radi u mojoj bolnici Klinici za tumore:
Pacijentica sa suspektnim mamografskim ili UZV nalazom ili u slučaju da je nešto napipala se javlja u kiruršku ambulantu naše bolnice. Tada kirurg, nakon pregleda procijeni koje pretrage pacijentica treba učiniti. Ako se radi o nalazu suspektnom na malignitet upute su vrlo jasne: MR, core biopsija tumora i markacija klipsom, RTG pluća, UZV abdomena, pregled ginekologa plus UZV, KKS, CEA, Ca15-3. Na svakoj povijesti bolesti na kojoj su napisane upute što treba napraviti jasno piše: KONTROLA ovdje s nalazom, tada prikaz na onkološkom konziliju.
Core biopsiju nastojimo učiniti što prije jer se nalaz obično čeka 2 tjedna kako bi apsolutno izašli u susret pacijentici i skratili vrijeme pretraga. MR se kod žena koje menstruiraju radi u prvom dijelu ciklusa, kod menopauzalnih žena se može napraviti bilo kad a kod žena koje imaju neredovit ciklus se može napraviti vrlo brzo nakon nalaza biopsije. Ako je nalaz maligan, MR se napravi nevezano za menstrualni ciklus kod istih žena. U slučaju da radiolog nije zadovoljan slikovnom kvalitetom nalaz se može ponoviti. U tom slučaju nam je bitan broj telefona pacijenta. Sve pretrage kombiniramo na način da pacijenti budu što brže obrađeni.
Kada se učini biopsija dojke istovremeno s radi i UZV obje aksile i vrata te napravi punkcija pod kontrolom UZV suspektnih limfnih čvorova ako je to potrebno. Pacijentici se uz opširno objašnjene sestre da papir s uputama i brojem telefona na koji treba nazvati za dva tjedna kako bi provjerila da li je patohistološki nalaz gotov. PHD nalaz se ne daje pacijentici nego se šalje u kiruršku ambulantu gdje će kirurg razgovarati s pacijenticom i objasniti joj nalaz i daljnji protokol. Biopsija i punkcija su dvije različite dijagnostičke metode. Ako je punkcija limfnog čvora bila negativna tj. maligne stanice nisu nađene, to znači da nema metastaze ali i dalje pacijentica može imati karcinom dojke.
Ostali nalazi se podižu na porti. Sestra na šalteru ne zna da li se radila biopsija ili ne, i ako je se pita da li su to svi nalazi ona će nakon provjere koje sve nalaze pacijentica treba, odgovoriti pozitivno ili negativno. Ako je se pita za PHD nalaz ista će odgovoriti da je nalaz kod liječnika koji ju je poslao na core biopsiju.
Iskreno mi je žao što je očito došlo do komunikacijske pogreške ali pacijenti moraju biti svjesni da osim što imaju sva prava moraju imati i dužnosti te zrelost i odgovornost prema sebi, svom tijelu i svojoj bolesti.
Svakom pacijentu su date i više nego jasne upute što da radi i kud da ide. U ovoj bolnici radim preko 30 godina i nikad, ali nikad se nije dogodilo da nam pacijenti dolaze 7 mjeseci nakon dijagnostičkih pretraga i da nemaju pojma niti sumnju da eventualno boluju od maligne bolesti.
Koliko se protokolno ispravno radi može se vrlo lako provjeriti kod tisuća pacijentica koje su prošle kroz našu bolnicu.
Mi svi u bolnici smo užasnuti jer u ovim uvjetima radimo najbolje što možemo, svi volimo i poštujemo dr. Andreja Rotha i ovaj linč na kolegu je više nego prostački! Ne lamačite jezičinama uzalud i bespotrebno!
VIDEO Mladi liječnik na prosvjedu protiv spalionice Rebro: ‘Ideja ovog projekta štetna je za ljudsko zdravlje’
Dakle gotovo svi lijecnici koji su se oglasili o slucaju su pokazali razinu komunikacije koja je šokantna.
I sama sam iz zdravstvenog sustava i osjecam potrebu da se ispricam. Nismo svi ovakvi. Nadam se da nas vecina nije ovakva.
Kaj ministarstvo zdravstva nema nekakav odjel za odnose s javnošću? Da se doktori prestanu ovako blamirati.
Svaka medalja ima dvije strane.
Što je u ovom slučaju vjerojatnije, da je došlo do greške u komunikaciji zbog čega pacijentica nije zvala kako bi dobila upute za daljnje korake ili da hrvatsko zdravstvo sudjeluje u velikoj uroti da nas sve ubije namjernim nemarom?
Jednostavnije objašnjenje je češće točno 😉
[deleted]
Ne znam u čemu je toliki problem priznati da je došlo do spleta okolnosti koji su rezultirali lošom komunikacijom. I u najbolje organiziranoj ustanovi se sigurno događaju greške pa ne vidim razlog zašto su neki liječnici u potpunosti zauzeli obrambeni stav. Evo i sama sam u zdravstvu pa opet znam koliko često može biti neugodno išta pitati iz perspektive pacijenta. Ne uvijek, ali relativno često se događa da kada se nazove nekoga za informacije dobije se osjećaj da osoba s druge strane nije uopće zainteresirana i samo čeka da te što prije otepe. Ili ako imaš više pitanja, a postaviš prvo samo spuste slušalicu kad odgovore na prvo bez doviđenja. A preko šaltera informacije ponekad daju s okrenutim leđima bez da uopće znaš slusaju li te ili ne. Informacije o xy pretraga često mogu biti zbunjujuće za nekoga tko ne zna kakav je protokol, koji ionako nije u svim ustanovama isti ili standardiziran. I ponavljam, nije uvijek i svugdje tako, ali mislim da je velika većina ljudi doživjela lošu komunikaciju. I za to sve osobno krivim lošu organizaciju zdravstvenog sustava i administraciju te preopterećenost na svim razinama. Smatram da velika većina osoblja u uvjetima koje ima radi najbolje što može s onim što im je sustav dao. Ali bilo bi smisleno iskomunicirati to sve bez pretjerane defanzivnosti i pogrdnih naziva za pacijente. I zdravstveno osoblje kao i pacijenti zajednički su žrtve politiziranja problematike zdravstva i loše organizacije sustava te bi se trebali rame uz rame boriti za bolje.
Pacijent ne treba znat procedure bolnice i medicinu. To trebaju znati oni koji liječe pacijenta.
Nepopularno mišljenje, ali ukoliko se maknemo od naslova, ispada da je medijska hajka prešla granice razumnoga. Meni bi bilo razumno u ulozi pacijenta pročitati nalaz i ako se danima ništa ne događa, a život mi ovisi o toj obradi, barem se javiti nekome, ili obiteljskom liječniku ili kirurgu ili bilo kome u sustavu. Ženi je u nalazu pisalo ‘kontrola s nalazima’. Čak i ako nije na šalteru dobila taj zadnji nalaz, dužnost joj je bila javiti se na kontrolu kirurgu i žena bi bila podvrgnuta adekvatnom liječenju. Ovako je ili žena shvatila da je sve u redu, a nije, ili se radi o psihičkom mehanizmu obrane u smislu negiranja bolesti. Ovo zadnje je jako kompleksna stvar u kojoj osoba racionalizira i najteže stvari kako se ne bi suočila sa jakim stresorom, a to je u ovom slučaju bolest. Ne vjerujem da je žena svjesno odlučila sedam mjeseci ne javljati se nikome, ljudski um se nekada na neobične načine nosi sa stresorima.
Ja nisam u panici i bolesna i mogu praviti biljeske dok citam ovaj opis poslova za pacijenta, pa svejedno mislim da valjda moze biti nekako bar malo user friendly.
O “gnusnim” optuzbama itd da ne pricam. “Lamatanje jezicinama” zbilja!
Pogodena pacijentica vrlo razgovijetno i bez nekih emocija izlaze sve sto se dogadalo.
Smatram da ne samo da je kriv ovaj i onaj doktor, sestre i svi koji su s tim u vezi, nego i onaj genij Plestina, koji joj nudi uvrijedeno, da se lijeci drugdje – ali ne na teret Hzzo-a. Sto si uplacivala, papala maca, ko te sljivi.
I konacno JOS UVIJEK nema termin za kemoterapiju!!!
Jer je vaznije da se doktori opravdaju i zamagli se prica.
Zanimljivo i opet je kriv pacijent!!!
Ova je bila na tečaju retorike kod Zokija
Svijet bi bio zanimljivo mjesto kad bi se svi ponašali poput doktora.
Mehaničarima bi objašnjavali koje dijelove trebaju zamijeniti, zidarima bi držali vagu…
Primjer kako funkcionira naše zdravstvo je moj djed koji je umirao od raka prostate a oni su sve njegove probleme prepisivali dijabetesu. Srce i bubrezi su mu otkazivali i svaki put kada bi došli na hitni prijem KBC Splita oni bi rekli visok šećer neka pazi iako on nije jeo ništa osim jogurta i 26 tabelta na dan. Tek nakon par mjeseci kada su moji roditelji povukli veze i poslali ga u Zagreb na pretrage saznali smo da je za bubrege,srce i sve ostale probleme kriv rak prostate koji je metastazirao duž cijele kralježnice. U to vrijeme kad smo to saznali bilo je prekasno za ikakve operacije te je prosao jednu seriju zračenja, te godinu i pol dana nakon dijagnoze preminuo. Pitam se iskreno nekad sta bi bilo da ga nismo poslali u Zagreb i bi li ga ovi u Splitu ikad poslali na CT ili magnetnu rezonancu ili bi za sve bio kriv dijabetes.
Medicina je toliko uznapredovala, da danas više nema zdravog čovjeka. Jao onima kojima zatreba doktor.
Tragikomedija je da u 2023 za najbitniji nalaz treba zivkati svakodnevno i čekati da netko podigne slušalicu umjesto da dođe obavijest kanalom po tvom izboru, nalaz je gotov molimo Vas dođite ga podignuti.
Ali toj šefici je to normalno. Vrhunska menadžerica.
Točno poželi čovjek da se oni nekad nađu bolesni, pred zidom, bespomoćni u neznanju, i da im netko kaže “ne lamačite jezičinama uzalud”.
Uvijek je pacijent kriv! 🙂
Fora mi je kad doktor priča kako treba 75 stvari obaviti. Da, naravno da znaš jer ti je to posao. Netko tamo iz Gornje Bistre možda nema pojma i treba mu možda napraviti neki to-do ili općenito poboljšati proces u bolnicama. Koliko puta sam sa 20 godina znao ući u bolnicu i zujim. Pokažem uputnicu nekoj sestri, ova kaže to vam je taj i taj odjel. Ja onak, koji kurac, koji odjel, što? Kud trebam ić ljudi moji. Onda ono kaže nevoljko, tri hodinika lijevo, pa dva desno, onda drugi kat pa lijevo pozvonite… Bokte dungeons and dragons. To je za jednu pretragu, druga je na drugom kraju bolnice i tako. I onda te za jednu naruče preksutra, za drugu za tri mjeseca, treća za godinu dana… Onda odustaneš i steraš ih PM i odeš privatniku. Sve isti dan gotovo. Treba privatizirati… skrb samo za djecu do 18g. Poslije privatno, amen.
Zamisli da kao programer napišeš neki software za klijenta i predaš mu i naplatiš taj software. I taj software mu radi.
Ali nakon 7 mjeseci se pojavi fatalna greška. I kad ti klijent dođe prigovarati da što si mu prodao falični software, ti mu kažeš da mu jednostavno nisi tada kada si mu predavao software, poslao tu jednu bitnu datoteku. I da koji kurac je on sam nije tražio. I sam si je kriv što mu software ne radi.
18 comments
**Članak:**
Proteklih nekoliko dana Hrvatska prati priču Line Budak, žene koja tvrdi da joj nitko u zagrebačkoj Klinici za tumore sedam mjeseci nije rekao da boluje od karcinoma dojke. Dokumentacija nije dostavljena njoj niti njenom liječniku, a nije je bilo niti u sustavu e-Građani. Iz bolnice su kratko priopćili da sve činjenice utvrđuje Inspekcija ministarstva zdravstva i Povjerenstvo za unutarnji nadzor KBC-a Sestre milosrdnice, a reagirao je i Vili Beroš koji je obećao da će se gospođi osobno ispričati ako nešto nije napravljeno kako treba.
Cijelu situaciju odlučila je na svom Facebook profilu komentirati i dr. Vesna Ramljak, voditeljica odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju u KBC Sestre milosrdnice. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
Potaknuta gnusnim optužbama , insinuacijama i neznanjem želim objasniti na koji način i kako se radi u mojoj bolnici Klinici za tumore:
Pacijentica sa suspektnim mamografskim ili UZV nalazom ili u slučaju da je nešto napipala se javlja u kiruršku ambulantu naše bolnice. Tada kirurg, nakon pregleda procijeni koje pretrage pacijentica treba učiniti. Ako se radi o nalazu suspektnom na malignitet upute su vrlo jasne: MR, core biopsija tumora i markacija klipsom, RTG pluća, UZV abdomena, pregled ginekologa plus UZV, KKS, CEA, Ca15-3. Na svakoj povijesti bolesti na kojoj su napisane upute što treba napraviti jasno piše: KONTROLA ovdje s nalazom, tada prikaz na onkološkom konziliju.
Core biopsiju nastojimo učiniti što prije jer se nalaz obično čeka 2 tjedna kako bi apsolutno izašli u susret pacijentici i skratili vrijeme pretraga. MR se kod žena koje menstruiraju radi u prvom dijelu ciklusa, kod menopauzalnih žena se može napraviti bilo kad a kod žena koje imaju neredovit ciklus se može napraviti vrlo brzo nakon nalaza biopsije. Ako je nalaz maligan, MR se napravi nevezano za menstrualni ciklus kod istih žena. U slučaju da radiolog nije zadovoljan slikovnom kvalitetom nalaz se može ponoviti. U tom slučaju nam je bitan broj telefona pacijenta. Sve pretrage kombiniramo na način da pacijenti budu što brže obrađeni.
Kada se učini biopsija dojke istovremeno s radi i UZV obje aksile i vrata te napravi punkcija pod kontrolom UZV suspektnih limfnih čvorova ako je to potrebno. Pacijentici se uz opširno objašnjene sestre da papir s uputama i brojem telefona na koji treba nazvati za dva tjedna kako bi provjerila da li je patohistološki nalaz gotov. PHD nalaz se ne daje pacijentici nego se šalje u kiruršku ambulantu gdje će kirurg razgovarati s pacijenticom i objasniti joj nalaz i daljnji protokol. Biopsija i punkcija su dvije različite dijagnostičke metode. Ako je punkcija limfnog čvora bila negativna tj. maligne stanice nisu nađene, to znači da nema metastaze ali i dalje pacijentica može imati karcinom dojke.
Ostali nalazi se podižu na porti. Sestra na šalteru ne zna da li se radila biopsija ili ne, i ako je se pita da li su to svi nalazi ona će nakon provjere koje sve nalaze pacijentica treba, odgovoriti pozitivno ili negativno. Ako je se pita za PHD nalaz ista će odgovoriti da je nalaz kod liječnika koji ju je poslao na core biopsiju.
Iskreno mi je žao što je očito došlo do komunikacijske pogreške ali pacijenti moraju biti svjesni da osim što imaju sva prava moraju imati i dužnosti te zrelost i odgovornost prema sebi, svom tijelu i svojoj bolesti.
Svakom pacijentu su date i više nego jasne upute što da radi i kud da ide. U ovoj bolnici radim preko 30 godina i nikad, ali nikad se nije dogodilo da nam pacijenti dolaze 7 mjeseci nakon dijagnostičkih pretraga i da nemaju pojma niti sumnju da eventualno boluju od maligne bolesti.
Koliko se protokolno ispravno radi može se vrlo lako provjeriti kod tisuća pacijentica koje su prošle kroz našu bolnicu.
Mi svi u bolnici smo užasnuti jer u ovim uvjetima radimo najbolje što možemo, svi volimo i poštujemo dr. Andreja Rotha i ovaj linč na kolegu je više nego prostački! Ne lamačite jezičinama uzalud i bespotrebno!
VIDEO Mladi liječnik na prosvjedu protiv spalionice Rebro: ‘Ideja ovog projekta štetna je za ljudsko zdravlje’
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Dakle gotovo svi lijecnici koji su se oglasili o slucaju su pokazali razinu komunikacije koja je šokantna.
I sama sam iz zdravstvenog sustava i osjecam potrebu da se ispricam. Nismo svi ovakvi. Nadam se da nas vecina nije ovakva.
Kaj ministarstvo zdravstva nema nekakav odjel za odnose s javnošću? Da se doktori prestanu ovako blamirati.
Svaka medalja ima dvije strane.
Što je u ovom slučaju vjerojatnije, da je došlo do greške u komunikaciji zbog čega pacijentica nije zvala kako bi dobila upute za daljnje korake ili da hrvatsko zdravstvo sudjeluje u velikoj uroti da nas sve ubije namjernim nemarom?
Jednostavnije objašnjenje je češće točno 😉
[deleted]
Ne znam u čemu je toliki problem priznati da je došlo do spleta okolnosti koji su rezultirali lošom komunikacijom. I u najbolje organiziranoj ustanovi se sigurno događaju greške pa ne vidim razlog zašto su neki liječnici u potpunosti zauzeli obrambeni stav. Evo i sama sam u zdravstvu pa opet znam koliko često može biti neugodno išta pitati iz perspektive pacijenta. Ne uvijek, ali relativno često se događa da kada se nazove nekoga za informacije dobije se osjećaj da osoba s druge strane nije uopće zainteresirana i samo čeka da te što prije otepe. Ili ako imaš više pitanja, a postaviš prvo samo spuste slušalicu kad odgovore na prvo bez doviđenja. A preko šaltera informacije ponekad daju s okrenutim leđima bez da uopće znaš slusaju li te ili ne. Informacije o xy pretraga često mogu biti zbunjujuće za nekoga tko ne zna kakav je protokol, koji ionako nije u svim ustanovama isti ili standardiziran. I ponavljam, nije uvijek i svugdje tako, ali mislim da je velika većina ljudi doživjela lošu komunikaciju. I za to sve osobno krivim lošu organizaciju zdravstvenog sustava i administraciju te preopterećenost na svim razinama. Smatram da velika većina osoblja u uvjetima koje ima radi najbolje što može s onim što im je sustav dao. Ali bilo bi smisleno iskomunicirati to sve bez pretjerane defanzivnosti i pogrdnih naziva za pacijente. I zdravstveno osoblje kao i pacijenti zajednički su žrtve politiziranja problematike zdravstva i loše organizacije sustava te bi se trebali rame uz rame boriti za bolje.
Pacijent ne treba znat procedure bolnice i medicinu. To trebaju znati oni koji liječe pacijenta.
Nepopularno mišljenje, ali ukoliko se maknemo od naslova, ispada da je medijska hajka prešla granice razumnoga. Meni bi bilo razumno u ulozi pacijenta pročitati nalaz i ako se danima ništa ne događa, a život mi ovisi o toj obradi, barem se javiti nekome, ili obiteljskom liječniku ili kirurgu ili bilo kome u sustavu. Ženi je u nalazu pisalo ‘kontrola s nalazima’. Čak i ako nije na šalteru dobila taj zadnji nalaz, dužnost joj je bila javiti se na kontrolu kirurgu i žena bi bila podvrgnuta adekvatnom liječenju. Ovako je ili žena shvatila da je sve u redu, a nije, ili se radi o psihičkom mehanizmu obrane u smislu negiranja bolesti. Ovo zadnje je jako kompleksna stvar u kojoj osoba racionalizira i najteže stvari kako se ne bi suočila sa jakim stresorom, a to je u ovom slučaju bolest. Ne vjerujem da je žena svjesno odlučila sedam mjeseci ne javljati se nikome, ljudski um se nekada na neobične načine nosi sa stresorima.
Ja nisam u panici i bolesna i mogu praviti biljeske dok citam ovaj opis poslova za pacijenta, pa svejedno mislim da valjda moze biti nekako bar malo user friendly.
O “gnusnim” optuzbama itd da ne pricam. “Lamatanje jezicinama” zbilja!
Pogodena pacijentica vrlo razgovijetno i bez nekih emocija izlaze sve sto se dogadalo.
Smatram da ne samo da je kriv ovaj i onaj doktor, sestre i svi koji su s tim u vezi, nego i onaj genij Plestina, koji joj nudi uvrijedeno, da se lijeci drugdje – ali ne na teret Hzzo-a. Sto si uplacivala, papala maca, ko te sljivi.
I konacno JOS UVIJEK nema termin za kemoterapiju!!!
Jer je vaznije da se doktori opravdaju i zamagli se prica.
Zanimljivo i opet je kriv pacijent!!!
Ova je bila na tečaju retorike kod Zokija
Svijet bi bio zanimljivo mjesto kad bi se svi ponašali poput doktora.
Mehaničarima bi objašnjavali koje dijelove trebaju zamijeniti, zidarima bi držali vagu…
Primjer kako funkcionira naše zdravstvo je moj djed koji je umirao od raka prostate a oni su sve njegove probleme prepisivali dijabetesu. Srce i bubrezi su mu otkazivali i svaki put kada bi došli na hitni prijem KBC Splita oni bi rekli visok šećer neka pazi iako on nije jeo ništa osim jogurta i 26 tabelta na dan. Tek nakon par mjeseci kada su moji roditelji povukli veze i poslali ga u Zagreb na pretrage saznali smo da je za bubrege,srce i sve ostale probleme kriv rak prostate koji je metastazirao duž cijele kralježnice. U to vrijeme kad smo to saznali bilo je prekasno za ikakve operacije te je prosao jednu seriju zračenja, te godinu i pol dana nakon dijagnoze preminuo. Pitam se iskreno nekad sta bi bilo da ga nismo poslali u Zagreb i bi li ga ovi u Splitu ikad poslali na CT ili magnetnu rezonancu ili bi za sve bio kriv dijabetes.
Medicina je toliko uznapredovala, da danas više nema zdravog čovjeka. Jao onima kojima zatreba doktor.
Tragikomedija je da u 2023 za najbitniji nalaz treba zivkati svakodnevno i čekati da netko podigne slušalicu umjesto da dođe obavijest kanalom po tvom izboru, nalaz je gotov molimo Vas dođite ga podignuti.
Ali toj šefici je to normalno. Vrhunska menadžerica.
Točno poželi čovjek da se oni nekad nađu bolesni, pred zidom, bespomoćni u neznanju, i da im netko kaže “ne lamačite jezičinama uzalud”.
Uvijek je pacijent kriv! 🙂
Fora mi je kad doktor priča kako treba 75 stvari obaviti. Da, naravno da znaš jer ti je to posao. Netko tamo iz Gornje Bistre možda nema pojma i treba mu možda napraviti neki to-do ili općenito poboljšati proces u bolnicama. Koliko puta sam sa 20 godina znao ući u bolnicu i zujim. Pokažem uputnicu nekoj sestri, ova kaže to vam je taj i taj odjel. Ja onak, koji kurac, koji odjel, što? Kud trebam ić ljudi moji. Onda ono kaže nevoljko, tri hodinika lijevo, pa dva desno, onda drugi kat pa lijevo pozvonite… Bokte dungeons and dragons. To je za jednu pretragu, druga je na drugom kraju bolnice i tako. I onda te za jednu naruče preksutra, za drugu za tri mjeseca, treća za godinu dana… Onda odustaneš i steraš ih PM i odeš privatniku. Sve isti dan gotovo. Treba privatizirati… skrb samo za djecu do 18g. Poslije privatno, amen.
Zamisli da kao programer napišeš neki software za klijenta i predaš mu i naplatiš taj software. I taj software mu radi.
Ali nakon 7 mjeseci se pojavi fatalna greška. I kad ti klijent dođe prigovarati da što si mu prodao falični software, ti mu kažeš da mu jednostavno nisi tada kada si mu predavao software, poslao tu jednu bitnu datoteku. I da koji kurac je on sam nije tražio. I sam si je kriv što mu software ne radi.