Navodno ih je u zlatno doba čip kartica bilo oko 900 u Zagrebu. Sada je taj broj vjerojatno ispod 400.
Koristio sam ih.
Najtužnije mi je ne što se ne sjećam kada i s kim sam razgovarao nego što nisam znao da je to bio posljednji put.
(ok boomer – ja sam sebi)
foto: Marko Todorov
20 comments
Ajme, sjećam se ovih! Nisam vidio 100 godina.
taman sam jučer vidla i čula nekog čovjeka koji je razgovarao s nekim na toj telefonskoj govornici… nisam ni znala da su još uvijek funkcionalne
Nikad mi nije bio jasan ovaj fetiš potpisivanja na kante za smeće. Tko to radi uopće i kako mu padne na pamet idem šarati po kanti za smeće.
Mislim da su ih neki gradovi odlučili sačuvati kao kulturnu baštinu na način da su ih pretvorili u Wi-Fi hotspotove. Možda jedinog dana i u RH
Jos funkcioniraju za hitne brojeve. Za ostale brojeve sumnjam.
Znaš što je najtužnije da gradovi te govornice ne smiju imati zbog zakonskih odredbi već je to u ingerenciji Hrvatskog telekoma
Ja pamtim ove.
https://preview.redd.it/1bbzmoxgc1ja1.jpeg?width=720&format=pjpg&auto=webp&v=enabled&s=7470ae85b2a77d1108a0dbe26886ef349f51334c
Dobar dan, prijatelj iz skole je, mogu li dobiti Ivana?
U Karlovcu u bolnici ima jedna govornica iz osamdesetih. Proizvodnja Iskra.
🫡
Zadnje što se sjećam da je moj brat koristio. Kratka priča da ne idem puno u doxanje. Bio je prvi razred osnovne. Treći ili četvrti dan škole. Prvih par dana ga stari vozio u školu. Uglavnom instrukcije su bile da mora čekati određeni broj autobusa. Međutim zet kao zet nije pisao broj već na papiru lik napisao u koje selo vozi. Eto mog brata zove doma i kaže : “svi susjedi ušli u krivi bus.” Smijali se i ja i stari putem do bratove škole. Hvala na sjećanju na to. Još i sad se smijem.
koja je cijena poziva?
Zadnji i jedini put sam koristio ga kao mali u prvom razredu osnovne kad sam pod prisilom pred razrednikom morao zvati starog da dodje u skolu jer sam napravio sranje.
Se sjeca kaj se moralo unjet pa si mogao nazvat nekog bez kartice?
Nesto tipa *#08# i mozda ona tipka s bombom….
Prekinulo bi maltene cim bi se neko javio, al za zajebavanje ekipe taman.
Potvrđujem da je.
U post covid svijetu ovo izgleda kao stanica za zarazu.
Ne sjećam se da sam ikada u Zagrebu čuo govornicu kako zvoni.
No zato u malom dalmatinskom mjestu u kojem smo ljetovali kao klinci je govornica stalno zvonila, ljudi su primali pozive na tu govornicu i prenosili poruke susjedima ukoliko ih netko traži.
looks like Savica..
Bila je neka kombinacija koju si utipkao i onda si mogao zvati koga si htio bez kartice i impulsa. Kad bi se barem mogao sjetiti toga, nesto 365 # pa jos nesto pa onda ona “bombica” tipka i broj koji zelis zvati. Nazivali smo tako pod velikim odmorom u skoli i na kraju je isla oglasna knjiga, podjelili opomene i skinuli telefon s hodnika 😀
Fascinira me da još uvijek postoje. Da, dovoljno sam mator da mogu reći da sam ih koristio. Prije mobitela, pametnih telefona i sličnih pizdarija, to je bio glavni način komunikacije s nekim udaljenim od tebe. Sjećam se dan danas eskurzije u Splitu kad sam imao 10 godina, imao sam svoju karticu s implusima s kojom sam se čuo s mamom svaki dan. To su bila neka druga vremena.