Hrvoje Klasić radi dokumentarnu seriju o Partizanima: “To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata”

10 comments
  1. *Tu ste me našli ležati na strani,
    Braćo rođena, neznani junaci;
    Pjevali ste, i ko kad se dani,
    Široka svjetlost, kao božji znaci,
    Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
    Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?

    Oćutjeh na čelu meku ruku žene;
    Sladak glas začuh: “Partizani, druže!
    Počivaj! Muke su ti osvećene!”
    Ruke se moje prema glasu pruže,
    Bez riječi, i dosegnuh nježno lice,
    Kosu i pušku, bombu vidarice.*

  2. Nego jesi razgovarao sa ovim iz indexa vezi one akademske prevare što oglašavaju? na portalu i valjaju ljude za beskorisne diplome?

  3. Pa prvi dio rečenice svakako i je istina. Ogroman broj Istrijana i Dalmatinaca svakako je prešao u jedini organizirani pokret otpora na talijanskom području. To su bili obični ljudi od kojih većina nije ni znala što je komunizam. I ne samo to nego je KPJ bila pod ingerencijom Kominterne, koja je nalagala da se u NOB-u što manje ističu komunističke parole i amblemi(zbog iskustva u zapadnoj Srbiji 1941.) dok se ne dobije rat. Uzalud su sva kasnija revizionistička kmečanja Titoista koji ističu preveliku samostalnost AVNOJ-a od Kominterne, a na mučki su se način riješili staljinističkih orijentiranih Hebranga, Đilasa…

  4. HRT nije imao interesa da se snimi serija o partizanima, zna se zašto, a zna se i zašto su nakon 30 godina potrage za neotkrivenim mjestima zločina i samo partizanski pronađeni.

    Serija o NDH je bila odlična, puna meni nepoznatih činjenica. Nadam se da će i ova biti takva.

  5. ‘Partizani su u jednom trenutku odigrali pozitivniju ulogu, ali to ne znači da ih treba fetišizirati. Anđeli ne hodaju po zemlji – i partizani su bili podložni emocijama agresije, osvete. Teško je očekivati od nekoga kome su poubijani najbliži da ne otrči u prvo selo da se osveti. To što govorim ne umanjuje vrijednost partizanskog pokreta, nego ga uljuđuje, nakon što ga je cijela kultura desetljećima divinizirala. Možda zvuči banalno, ali valja gledati činjenicama u oči, da ih se ne bi ponovilo – dok nema toga, bit će i straha.’

    dr.sc. Zvonimir Knezović, psiholog

Leave a Reply