GOŠĆA današnje emisije Nedjeljom u dva na HRT-u je klinička psihologinja Marina Grubić. “Transrodnost je biološki uvjetovana i odrastati s transrodnošću nije nimalo lako, za bilo koje dijete, a onda to nije lako ni za njihove roditelje”, rekla je.
Objasnila je da je transrodna osoba ona kojoj se rodni identitet ne poklapa s biološkim spolom. “Od druge do negdje treće godine dijete, ako je riječ o curici, bira aktivnosti koje su tipične za dječake, igračke, preferira igre za dječake”, objasnila je.
Ističe da postoji razlika među djecom. Naime, neki će se izjasniti, izboriti za sebe, da ne žele nositi haljinice, ali ističe da djeca još u ranoj dobi nisu svjesna o različitosti svog roda. “Također, postoje djeca koja su sramežljiva i koja se sjećaju da su se u vrtićkoj dobi htjeli igrati s dječacima, ali se nisu usudili”, rekla je.
“Počinje izazivati stres uz to da se ne osjećaš dobro u ovom rodu koji ti je dodijeljen rođenjem i postepeno taj stres postaje sve veći, izaziva patnju”, izjavila je.
Kaže da su patnja i nesigurnost s dobi sve više i više izražene te da se tada javljaju anksioznost, depresivnost i suicidalnost. “Najčešće dolaze kod nas djeca zbog anksiozno-depresivnih problema”, rekla je.
Grubić: Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju
Kaže da su djeca koja dođu kod nje već bila kod dječjih psihijatara.
“Ovi koji dođu kod mene su već oni za koje stručnjaci sumnjanju da imaju rodnu disforiju. Oni koji dođu kod mene odnosno psihijatara, otprilike jedna trećina djece nije transrodna”, rekla je.
Ističe da od 2015. godine postoji lista stručnjaka koje je imenovalo Ministarstvo zdravstva i koji brinu o transrodnim osobama i djeci. Dodaje da je sigurno da postoji veći broj tranzicije spola zbog same organizacije da mogu negdje potražiti pomoć, ali i tolerancije.
“Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju. Treba im puno više vremena da izađu, za razliku od transdečki”, objasnila je.
“Transrodnost nije bolest”
Potrebno je imati edukacije, kaže, za roditelje, za djecu, da shvate o čemu se radi.
“Ako se djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji u tom razdoblju, trideset do pedeset posto pokuša samoubojstvo”, kaže.
Istraživanja, kaže, pokazuju da su anksioznost i depresivnost šest puta češće, a suicidalnost četiri puta češća.
Na pitanje je li transrodnost bolest odgovara:
“Transrodnost nije bolest. Tretira se kod psihologa i psihijatara zato što zbog transrodnosti imaju patnju, a ne zato što bi transrodnost bila psihička bolest”, objasnila je.
Objasnila kako izgleda promjena spola
Objasnila je kako ide protokol promjene spola.
“Moraju najmanje godinu dana biti kod psihologa ili psihijatra. Nakon tih godinu dana idu kod drugog stručnjaka i ako oba stručnjaka potvrde da se radi o transrodnosti, onda ih se može uputiti na hormonalnu terapiju”, pojasnila je.
U dječjoj dobi se ne čini kirurški dio, ali djeca mogu ići na hormonalnu terapiju, kaže. “Velik dio skrbi je pokriven HZZO-om, jedino što kod nas operacija se ne radi ovdje”, rekla je.
Porast anksioznosti
Činjenica je da postoji porast anksioznosti kod djece.
“Jako se naglašava nakon pandemije, ali taj rast koji je počeo desetljeće prije se jasno vidi. U praksi smo svjesni koliko je taj rast išao i prije pandemije. Jedan od razloga je sigurno i to da su jedne od promjena u društvu velike, da adolescenti jesu u toj fazi da im je samima teško i da se moraju prilagođavati na životne promjene. Dakle, ima tu brzih promjena, sve je nekako brže i zahtjevnije”, objasnila je.
Kaže da na anksioznost kod adolescenata utječe i digitalizacija. Tvrdi da se adolescent sam po sebi ne uspoređuje s vršnjacima, već s tisućama ljudi na društvenim mrežama. “Naravno da je veće očekivanje da će imati niže samopouzdanje jer ne može nikako udovoljiti nekakvim kriterijima za biti dobar, uspješan i lijep”, poručila je.
Problem je stres
Stres utječe na anksioznost kod adolescenata, neki osjećaju strah od klimatskih promjena, pa i samog rata u Ukrajini, kaže.
“Veliki uzročnik stresa je naš školski sustav. Ja to često kažem, da je naš obrazovni sustav opasan za zdravlje, nažalost, nekada i po život. Dakle, ta razina stresa koju imaju naša djeca, ta kompetitivnost, odmah misle na ocjene”, rekla je.
Jel moze hreddit JEDNU nedilju provest u miru torrio?
[deleted]
Ja sam transdobna i zaista se osjećam kao da sam 18-godišnjakinja u tijelu starije osobe.
Svaka sijeda vlas kose, strija i bora mi uzrokuje stres i gađenje prema vlastitom tijelu. Ne volim kad me ljudi oslovljavaju sa zamjenicom “vi” i time pretpostavljaju moju dob.
Nažalost mi država ne daje prava da smijem promijeniti svoju dob, niti mi HZZO pokriva kozmetičke i medicinske tretmane kako bih mogla tranzicionirati u ispravno tijelo.
Dnevno doživljavam diskriminaciju na temelju svoje biološke dobi od drugih cisdobnih ljudi.
Nego sta je?
[removed]
Ona je psiholog (netko tko je završio pet godina studija na Filozofskom fakultetu), a ne psihijatar (netko tko je završio šest godina studija na Medicinskom fakultetu, dodatno pet godina specijalizaciju i može propisivati lijekove).
Doslovce znam cure koje su igrale nogomet, oblačile se ‘kao dečki’, neke se čak i dobro potukle i nitijedna danas nije transrodna, štoviše, većina ih se udala i ima obitelj.
Ne kažem da nema toga, sigurno ima, ali ova psihologinja je doslovce nabrojila stvari koje se događaju oduvijek.
Impresivno. Vrlo lijepo.
Hajmo sad vidit šta kažu psihijatri.
Ako se rodiš u Hrvatskoj gdje vlada kriminal, korupcija, nepotizam, male plaće, loš životni standard i zbog toga se osjećaš loše, onda je to depresija i osoba se smatra psihičkim bolesnikom kojeg treba liječiti, no ako si umisliš da si žena, oblačiš se ko drugi spol, živiš u iluziji da možeš imati djecu i amputiraš si spolni organ, onda je to hrabro i pohvalno.
Znanost i struka kažu ono šta naredi i plati krupni kapital i visoko interesni lobiji. Kao što je bilo s koronom i sa svim drugim temama. Dakle ako narede da je normalno da budeš u braku npr sa drvetom psiholozi i psihijatri i doktori i svi veliki umovi će reć da je to ljudska potreba i pravo na izbor a ne bolest
11 comments
**Članak:**
GOŠĆA današnje emisije Nedjeljom u dva na HRT-u je klinička psihologinja Marina Grubić. “Transrodnost je biološki uvjetovana i odrastati s transrodnošću nije nimalo lako, za bilo koje dijete, a onda to nije lako ni za njihove roditelje”, rekla je.
Objasnila je da je transrodna osoba ona kojoj se rodni identitet ne poklapa s biološkim spolom. “Od druge do negdje treće godine dijete, ako je riječ o curici, bira aktivnosti koje su tipične za dječake, igračke, preferira igre za dječake”, objasnila je.
Ističe da postoji razlika među djecom. Naime, neki će se izjasniti, izboriti za sebe, da ne žele nositi haljinice, ali ističe da djeca još u ranoj dobi nisu svjesna o različitosti svog roda. “Također, postoje djeca koja su sramežljiva i koja se sjećaju da su se u vrtićkoj dobi htjeli igrati s dječacima, ali se nisu usudili”, rekla je.
“Počinje izazivati stres uz to da se ne osjećaš dobro u ovom rodu koji ti je dodijeljen rođenjem i postepeno taj stres postaje sve veći, izaziva patnju”, izjavila je.
Kaže da su patnja i nesigurnost s dobi sve više i više izražene te da se tada javljaju anksioznost, depresivnost i suicidalnost. “Najčešće dolaze kod nas djeca zbog anksiozno-depresivnih problema”, rekla je.
Grubić: Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju
Kaže da su djeca koja dođu kod nje već bila kod dječjih psihijatara.
“Ovi koji dođu kod mene su već oni za koje stručnjaci sumnjanju da imaju rodnu disforiju. Oni koji dođu kod mene odnosno psihijatara, otprilike jedna trećina djece nije transrodna”, rekla je.
Ističe da od 2015. godine postoji lista stručnjaka koje je imenovalo Ministarstvo zdravstva i koji brinu o transrodnim osobama i djeci. Dodaje da je sigurno da postoji veći broj tranzicije spola zbog same organizacije da mogu negdje potražiti pomoć, ali i tolerancije.
“Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju. Treba im puno više vremena da izađu, za razliku od transdečki”, objasnila je.
“Transrodnost nije bolest”
Potrebno je imati edukacije, kaže, za roditelje, za djecu, da shvate o čemu se radi.
“Ako se djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji u tom razdoblju, trideset do pedeset posto pokuša samoubojstvo”, kaže.
Istraživanja, kaže, pokazuju da su anksioznost i depresivnost šest puta češće, a suicidalnost četiri puta češća.
Na pitanje je li transrodnost bolest odgovara:
“Transrodnost nije bolest. Tretira se kod psihologa i psihijatara zato što zbog transrodnosti imaju patnju, a ne zato što bi transrodnost bila psihička bolest”, objasnila je.
Objasnila kako izgleda promjena spola
Objasnila je kako ide protokol promjene spola.
“Moraju najmanje godinu dana biti kod psihologa ili psihijatra. Nakon tih godinu dana idu kod drugog stručnjaka i ako oba stručnjaka potvrde da se radi o transrodnosti, onda ih se može uputiti na hormonalnu terapiju”, pojasnila je.
U dječjoj dobi se ne čini kirurški dio, ali djeca mogu ići na hormonalnu terapiju, kaže. “Velik dio skrbi je pokriven HZZO-om, jedino što kod nas operacija se ne radi ovdje”, rekla je.
Porast anksioznosti
Činjenica je da postoji porast anksioznosti kod djece.
“Jako se naglašava nakon pandemije, ali taj rast koji je počeo desetljeće prije se jasno vidi. U praksi smo svjesni koliko je taj rast išao i prije pandemije. Jedan od razloga je sigurno i to da su jedne od promjena u društvu velike, da adolescenti jesu u toj fazi da im je samima teško i da se moraju prilagođavati na životne promjene. Dakle, ima tu brzih promjena, sve je nekako brže i zahtjevnije”, objasnila je.
Kaže da na anksioznost kod adolescenata utječe i digitalizacija. Tvrdi da se adolescent sam po sebi ne uspoređuje s vršnjacima, već s tisućama ljudi na društvenim mrežama. “Naravno da je veće očekivanje da će imati niže samopouzdanje jer ne može nikako udovoljiti nekakvim kriterijima za biti dobar, uspješan i lijep”, poručila je.
Problem je stres
Stres utječe na anksioznost kod adolescenata, neki osjećaju strah od klimatskih promjena, pa i samog rata u Ukrajini, kaže.
“Veliki uzročnik stresa je naš školski sustav. Ja to često kažem, da je naš obrazovni sustav opasan za zdravlje, nažalost, nekada i po život. Dakle, ta razina stresa koju imaju naša djeca, ta kompetitivnost, odmah misle na ocjene”, rekla je.
Pritisak postoji jer je sustav takav, kaže.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Jel moze hreddit JEDNU nedilju provest u miru torrio?
[deleted]
Ja sam transdobna i zaista se osjećam kao da sam 18-godišnjakinja u tijelu starije osobe.
Svaka sijeda vlas kose, strija i bora mi uzrokuje stres i gađenje prema vlastitom tijelu. Ne volim kad me ljudi oslovljavaju sa zamjenicom “vi” i time pretpostavljaju moju dob.
Nažalost mi država ne daje prava da smijem promijeniti svoju dob, niti mi HZZO pokriva kozmetičke i medicinske tretmane kako bih mogla tranzicionirati u ispravno tijelo.
Dnevno doživljavam diskriminaciju na temelju svoje biološke dobi od drugih cisdobnih ljudi.
Nego sta je?
[removed]
Ona je psiholog (netko tko je završio pet godina studija na Filozofskom fakultetu), a ne psihijatar (netko tko je završio šest godina studija na Medicinskom fakultetu, dodatno pet godina specijalizaciju i može propisivati lijekove).
Doslovce znam cure koje su igrale nogomet, oblačile se ‘kao dečki’, neke se čak i dobro potukle i nitijedna danas nije transrodna, štoviše, većina ih se udala i ima obitelj.
Ne kažem da nema toga, sigurno ima, ali ova psihologinja je doslovce nabrojila stvari koje se događaju oduvijek.
Impresivno. Vrlo lijepo.
Hajmo sad vidit šta kažu psihijatri.
Ako se rodiš u Hrvatskoj gdje vlada kriminal, korupcija, nepotizam, male plaće, loš životni standard i zbog toga se osjećaš loše, onda je to depresija i osoba se smatra psihičkim bolesnikom kojeg treba liječiti, no ako si umisliš da si žena, oblačiš se ko drugi spol, živiš u iluziji da možeš imati djecu i amputiraš si spolni organ, onda je to hrabro i pohvalno.
Znanost i struka kažu ono šta naredi i plati krupni kapital i visoko interesni lobiji. Kao što je bilo s koronom i sa svim drugim temama. Dakle ako narede da je normalno da budeš u braku npr sa drvetom psiholozi i psihijatri i doktori i svi veliki umovi će reć da je to ljudska potreba i pravo na izbor a ne bolest