Mnogi su počeli pripreme za Božić, no obitelji Šarac iz Slavonskog Broda, jedna od najbrojnijih u Hrvatskoj, pamtit će ga po onom najgorem. Prije dva mjeseca preminuo je Marko Šarac (56), otac 13-ero djece.
– Da ima neizlječivu bolest, amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS), od koje odumiru mišići, saznali smo u prosincu prošle godine. Moj Marko preminuo je sad u listopadu – rekla je kroz suze njegova supruga Dubravka Šarac (54).
Njihov životni put bio je vrlo težak. Oboje su studirali strojarstvo, ali zbog podizanja obitelji diplomirali su tek nekoliko godina kasnije. Dubravka se posvetila djeci, a Marko je glavni izvor prihoda pronašao u sakupljanju starog papira. Tako je barem mislio, dok ga tvrtka u kojoj je radio nije dovela do bankrota. U međuvremenu im se rodio najmlađi sin David, koji ima devet godina. Razlika između njega i najstarijeg brata Ivana je 22 godine. Između njih je sedam sestara i četiri brata.
Inače, kad smo prvi put posjetili obitelj Šarac, tad su supružnici imali jedanaestero djece. Ušli smo u hodnik kuće i, kad smo vidjeli onu silnu obuću, uplašili smo se da ćemo ući u dječji vrtić pun galame. Za divno čudo, djeca su bila dobra, u miru i tišini. Tako je i danas. Da ne prođu i pomiluju majku Dubravku, ne bi se znalo da su u kući.
– Marko je promijenio nekoliko tvrtki. U jednoj je radio bez prijave, a drugoj su ga prijavili. Ni to nije bilo dovoljno, pa je odlučio otići u Njemačku, gdje nam trenutno živi najstariji sin. Radio je težak posao, u tri mjeseca smršavio je 12 kilograma. Liječnici su nam rekli da je to, uz stres, najvjerojatnije bio okidač da se bolest koju je nosio u sebi aktivira – ispričala je Dubravka. Unatoč tome živjeli su skromno, zadovoljni kad bi završio dan, što su im djeca zdrava, sita i na toplom.
– Djeca su nam skromna i nastojali smo ih odgojiti da budu dobri i pošteni ljudi. Dali smo im obrazovanje, trenutno imam dva studenta, jednu srednjoškolku i četvero ih ide u osnovnu školu – kaže Dubravka.
Zahvaljujući odgoju, starija djeca koja su zaposlena pomažu majci i mlađima da izdrže teške dane, posebno sad, nakon što su ostali bez oca.
– Tvrtka u koj je radio je mome suprugu ostao dužan oko 300.000 kuna. S kamatama je to i više. Kad bismo dobili taj novac, bilo bi nam mnogo lakše – kaže Dubravka.
Svi koji bi željeli pomoći ovoj velikoj i skromnoj obitelji te im uljepšati predstojeći Božić, prvi koji dočekuju bez supruga i oca, mogu to učiniti uplatom na tekući račun u PBZ-u na ime Dubravka Šarac –
IBAN HR9523400093235498800 Swift Cod PBZGHR2X.
Ljudi nikako da nauče da mogu jebavati bez da im žena rađa jednom godišnje.
Nepopularno mišljenje, ali jednostavno ne razumijem zašto bi itko radio 13 djece, a da nije milijarder pa da zna da će im egzistencija bit osigurana do kraja života.. postoje jebeni kondomi i fakat nikome ne treba trinaestoro djece
Koji ce ti k 13 djece?
*Njihov životni put bio je vrlo težak. Oboje su studirali strojarstvo, ali zbog podizanja obitelji diplomirali su tek nekoliko godina kasnije.*
Ok, ali zašto im je životni put bio težak? Jer su išli rađat djecu prije diplome?
Čitam stariji članak
*Marko, Dubravka i njihovih trinaestero djece već šesnaest godina preživljavaju od očeva prikupljanja i prodaje starog papira i kartonske ambalaže*
Znači, preživljavaju, već 16 godina, A najmlađa djeca u tom trenutku
a *Magdalena (5), Marina (3), Luka (2) i sedmomjesečni David u školu će tek za koju godinu.*
Znači, nije im od jučer teško. Ovo ko pjesma Vojka V
Tip ga doslovno nije vadio
Djeca su najveća sreća. Imao bih i ja 13tero djece, ali ne želim da si sirotinja.
Sad kreće ženska hreddit doza empatije…
13 je nesretan broj trebali su zaokruziti na 15.
Nitko vas ne sili, ako zelite pomoci, pomognite. Nisam dobila dojam da ljudi parazitiraju, i najstarija djeca vec rade.
A slobodno se snebivajte zasto netko ima puno djece dok vam je s druge strane normalno ne imati niti jedno dijete, trebate bit zahvalni sto netko drugi rađa budale koje ce vama uplacivati mirovinu, jer da svi imamo macke umjesto djece drustvo bi se urusilo.
9 comments
Mnogi su počeli pripreme za Božić, no obitelji Šarac iz Slavonskog Broda, jedna od najbrojnijih u Hrvatskoj, pamtit će ga po onom najgorem. Prije dva mjeseca preminuo je Marko Šarac (56), otac 13-ero djece.
– Da ima neizlječivu bolest, amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS), od koje odumiru mišići, saznali smo u prosincu prošle godine. Moj Marko preminuo je sad u listopadu – rekla je kroz suze njegova supruga Dubravka Šarac (54).
Njihov životni put bio je vrlo težak. Oboje su studirali strojarstvo, ali zbog podizanja obitelji diplomirali su tek nekoliko godina kasnije. Dubravka se posvetila djeci, a Marko je glavni izvor prihoda pronašao u sakupljanju starog papira. Tako je barem mislio, dok ga tvrtka u kojoj je radio nije dovela do bankrota. U međuvremenu im se rodio najmlađi sin David, koji ima devet godina. Razlika između njega i najstarijeg brata Ivana je 22 godine. Između njih je sedam sestara i četiri brata.
Inače, kad smo prvi put posjetili obitelj Šarac, tad su supružnici imali jedanaestero djece. Ušli smo u hodnik kuće i, kad smo vidjeli onu silnu obuću, uplašili smo se da ćemo ući u dječji vrtić pun galame. Za divno čudo, djeca su bila dobra, u miru i tišini. Tako je i danas. Da ne prođu i pomiluju majku Dubravku, ne bi se znalo da su u kući.
– Marko je promijenio nekoliko tvrtki. U jednoj je radio bez prijave, a drugoj su ga prijavili. Ni to nije bilo dovoljno, pa je odlučio otići u Njemačku, gdje nam trenutno živi najstariji sin. Radio je težak posao, u tri mjeseca smršavio je 12 kilograma. Liječnici su nam rekli da je to, uz stres, najvjerojatnije bio okidač da se bolest koju je nosio u sebi aktivira – ispričala je Dubravka. Unatoč tome živjeli su skromno, zadovoljni kad bi završio dan, što su im djeca zdrava, sita i na toplom.
– Djeca su nam skromna i nastojali smo ih odgojiti da budu dobri i pošteni ljudi. Dali smo im obrazovanje, trenutno imam dva studenta, jednu srednjoškolku i četvero ih ide u osnovnu školu – kaže Dubravka.
Zahvaljujući odgoju, starija djeca koja su zaposlena pomažu majci i mlađima da izdrže teške dane, posebno sad, nakon što su ostali bez oca.
– Tvrtka u koj je radio je mome suprugu ostao dužan oko 300.000 kuna. S kamatama je to i više. Kad bismo dobili taj novac, bilo bi nam mnogo lakše – kaže Dubravka.
Svi koji bi željeli pomoći ovoj velikoj i skromnoj obitelji te im uljepšati predstojeći Božić, prvi koji dočekuju bez supruga i oca, mogu to učiniti uplatom na tekući račun u PBZ-u na ime Dubravka Šarac –
IBAN HR9523400093235498800 Swift Cod PBZGHR2X.
Ljudi nikako da nauče da mogu jebavati bez da im žena rađa jednom godišnje.
Nepopularno mišljenje, ali jednostavno ne razumijem zašto bi itko radio 13 djece, a da nije milijarder pa da zna da će im egzistencija bit osigurana do kraja života.. postoje jebeni kondomi i fakat nikome ne treba trinaestoro djece
Koji ce ti k 13 djece?
*Njihov životni put bio je vrlo težak. Oboje su studirali strojarstvo, ali zbog podizanja obitelji diplomirali su tek nekoliko godina kasnije.*
Ok, ali zašto im je životni put bio težak? Jer su išli rađat djecu prije diplome?
Čitam stariji članak
*Marko, Dubravka i njihovih trinaestero djece već šesnaest godina preživljavaju od očeva prikupljanja i prodaje starog papira i kartonske ambalaže*
Znači, preživljavaju, već 16 godina, A najmlađa djeca u tom trenutku
a *Magdalena (5), Marina (3), Luka (2) i sedmomjesečni David u školu će tek za koju godinu.*
Znači, nije im od jučer teško. Ovo ko pjesma Vojka V
Tip ga doslovno nije vadio
Djeca su najveća sreća. Imao bih i ja 13tero djece, ali ne želim da si sirotinja.
Sad kreće ženska hreddit doza empatije…
13 je nesretan broj trebali su zaokruziti na 15.
Nitko vas ne sili, ako zelite pomoci, pomognite. Nisam dobila dojam da ljudi parazitiraju, i najstarija djeca vec rade.
A slobodno se snebivajte zasto netko ima puno djece dok vam je s druge strane normalno ne imati niti jedno dijete, trebate bit zahvalni sto netko drugi rađa budale koje ce vama uplacivati mirovinu, jer da svi imamo macke umjesto djece drustvo bi se urusilo.