Profesionalna diplomacija svo je početke ima u renesansi, kada su nadareni ljudi stupali – u službu papa i vladara i u njihovo ime putovali dvorovima izvršavajući razne zadatke. Toma Niger, biskup Skradina i Trogira, jedan je od takvih diplomata, a glavninu je svojeg života posvetio organizaciji obrane Hrvatske od Osmanlija.
Toma je rođen u Splitu, u građanskoj obitelji, u drugoj polovici 15. stoljeća. Budući da je u svojim književnim djelima oduševljeno pisao o Slavenima, vrlo je vjerojatno bio hrvatskog podrijetla. Neki su autori pretpostavljali da je njegovo pravo prezime bilo Crnić ili Mrčić te da ga je latinizirao u Niger, što znači ‘crni’. Ne zna se kakvu je naobrazbu stekao, ali budući da je izvrsno pisao i skladao poeziju na latinskom, može se pretpostaviti da je bio školovan u skladu s idealima humanizma.
U početku se činilo da će Toma postati svjetovnim intelektualcem, poput mnogih drugih humanista koji su za plaću služili plemićima i vladarima. Tako je i on počeo svoju karijeru podučavajući gramatiku. Međutim, oko 1492. odlučio se zarediti. Njegov proboj u crkvenoj hijerarhiji odredilo je postavljanje Bernarda Zane na splitsku nadbiskupsku stolicu 1498. godine. Zane, i sam vrlo učen, postavio je Tomu za svojeg vikara i tajnika i dodijelio mu niz crkvenih službi. Toma je vjerno služio Splitskoj nadbiskupiji, brinuo se za izgradnju zvonika katedrale i sklopio prijateljstvo s ostalim učenim Splićanima, poput Marka Marulića. Međutim, njegov najveći uspjeh bila je diplomacija. Toma je znao kako iskoristiti svoj književni talent te je posvećivao svoja djela moćnim ljudima poput mletačkog dužda. Tako ga je dužd počeo slati na diplomatske misije, u čemu se pokazao vrlo uspješnim.
Kada je u Rimu 1512. godine sazvan Peti lateranski koncil, koji je imao raspravljati o pokretanju križarskog rata protiv Osmanlija, nadbiskup Zane sa sobom je poveo Nigera. Ondje se sprijateljio s modruškim biskupom Šimunom Kožičićem Benjom (oko 1460. – 1536.). Međutim, vjerojatno je sklopio prijateljstvo, a možda i zavjeru, s još jednom osobom – budućim hrvatskim banom i biskupom Vesprima Petrom Berislavićem (ban od 1513. do 1520.). Berislavić je, naime, nastojao postići da se Dalmacija oduzme Veneciji i vrati u sastav Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, te je poticao na rat i pobune protiv Mletačke Republike. I zaista, pošto se vratio u Split, otkriveno je da je Toma sudjelovao u zavjeri protiv Venecije. Uhićen je i odveden u Veneciju, a oslobođen je 1514. godine. Toma je znao da mu poslije ovoga nema budućnosti na mletačkom teritoriju. Zato je prešao u službu najvećeg neprijatelja Republike – Petra Berislavića. On ga je imenovao svojim vikarom i tajnikom, a također ga je slao na diplomatske misije papi, gdje mu je zadatak bio isposlovati pomoć za banovo ratovanje protiv Osmanlija. Toma je upotrijebio sve diplomatske smicalice koje je poznavao – prijetio je da će Hrvati dopustiti Osmanlijama prolaz u Europu ako im se ne pomogne, plakao i tužio. Na kraju je dobio novac, a papa ga je 1520. čak postavio za biskupa Skradina. Međutim, bila je to prazna titula jer je većina biskupije već bila pod vlašću Osmanlija, a već dvije godine potom svi su stanovnici napustili Skradin zbog straha od osmanskog napada.
Toma je 1520. došao i pred cara Karla V. (živio od 1500. do 1558.) u Bruxelles i ponovio ciklus plakanja, prijetnji i molitvi te i od njega dobio novac i preporuke da se njegova zaštitnika Berislavića proglasi kardinalom. Međutim, potonji je iste godine poginuo u borbi protiv Osmanlija. Izgubivši zaštitnika, Toma je sljedećih nekoliko godina lutao Europom obavljajući razne diplomatske misije za cara, papu i ugarsko-hrvatskoga kralja. Papa ga je zaposlio da u kršćanskih vladara nastoji organizirati križarski rat protiv Osmanlija i borbu protiv protestantizma, koji se u to vrijeme širio Europom. Putujući se Toma družio s europskim humanistima, a također je sastavljao poeziju i bavio se znanošću. U Hrvatsku se vratio 1524. godine, s novcem i opremom koje je papa bio poslao, i to točno na vrijeme da pomogne senjskom kapetanu Petru Kružiću da spasi Klis od osmanske opsade. Potom je imenovan biskupom Trogira, ali se već sljedeće godine odrekao službe u korist svojeg nećaka. I pred kraj života nudio je papi diplomatske usluge, a bio je i dovoljno imućan da putuje Europom s brojnom pratnjom, naruči bogato ukrašenu nadgrobnu ploču i plati majstorski naslikan portret.
Laskavac i lajavac
Teško je reći koliko je Toma Niger napisao književnih djela jer o nekima od njih znamo tek iz druge ruke. Šimun Kožičić Benja poticao ga je da napiše knjigu o hrvatskoj povijesti, koju je htio tiskati u svojoj tiskari, te je Toma vjerojatno već radio na rukopisu. Međutim, od toga nije sačuvano ništa. Zna se da je napisao povijest biskupa i nadbiskupa Salone i Splita, a bio je oduševljen radom svojeg suvremenika Vinka Pribojevića u proučavanju povijesti Slavena. Međutim, doista je bio sjajan govornik, a mnogi svjedoče kako je bio tako vješt da je umio duboko dirnuti slušatelje. Međutim, nije se libio gristi ruke koje su ga hranile te je tako pred papom ‘olajavao’ ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika II. (vladao od 1516. do 1526.) da ništa ne radi za obranu Hrvatske i da bi si Hrvati rado izabrali drugog vladara, a autor je i poezije u kojoj kudi tog istog papu Leona X. (vladao od 1513. do 1521.) i rimsku kuriju kako ne čine dovoljno da suzbiju reformaciju Martina Luthera. Pisao je i laskava djela kojima je nastojao steći zaštitu tadašnjih moćnika.
5 comments
**Članak:**
Profesionalna diplomacija svo je početke ima u renesansi, kada su nadareni ljudi stupali – u službu papa i vladara i u njihovo ime putovali dvorovima izvršavajući razne zadatke. Toma Niger, biskup Skradina i Trogira, jedan je od takvih diplomata, a glavninu je svojeg života posvetio organizaciji obrane Hrvatske od Osmanlija.
Toma je rođen u Splitu, u građanskoj obitelji, u drugoj polovici 15. stoljeća. Budući da je u svojim književnim djelima oduševljeno pisao o Slavenima, vrlo je vjerojatno bio hrvatskog podrijetla. Neki su autori pretpostavljali da je njegovo pravo prezime bilo Crnić ili Mrčić te da ga je latinizirao u Niger, što znači ‘crni’. Ne zna se kakvu je naobrazbu stekao, ali budući da je izvrsno pisao i skladao poeziju na latinskom, može se pretpostaviti da je bio školovan u skladu s idealima humanizma.
U početku se činilo da će Toma postati svjetovnim intelektualcem, poput mnogih drugih humanista koji su za plaću služili plemićima i vladarima. Tako je i on počeo svoju karijeru podučavajući gramatiku. Međutim, oko 1492. odlučio se zarediti. Njegov proboj u crkvenoj hijerarhiji odredilo je postavljanje Bernarda Zane na splitsku nadbiskupsku stolicu 1498. godine. Zane, i sam vrlo učen, postavio je Tomu za svojeg vikara i tajnika i dodijelio mu niz crkvenih službi. Toma je vjerno služio Splitskoj nadbiskupiji, brinuo se za izgradnju zvonika katedrale i sklopio prijateljstvo s ostalim učenim Splićanima, poput Marka Marulića. Međutim, njegov najveći uspjeh bila je diplomacija. Toma je znao kako iskoristiti svoj književni talent te je posvećivao svoja djela moćnim ljudima poput mletačkog dužda. Tako ga je dužd počeo slati na diplomatske misije, u čemu se pokazao vrlo uspješnim.
Kada je u Rimu 1512. godine sazvan Peti lateranski koncil, koji je imao raspravljati o pokretanju križarskog rata protiv Osmanlija, nadbiskup Zane sa sobom je poveo Nigera. Ondje se sprijateljio s modruškim biskupom Šimunom Kožičićem Benjom (oko 1460. – 1536.). Međutim, vjerojatno je sklopio prijateljstvo, a možda i zavjeru, s još jednom osobom – budućim hrvatskim banom i biskupom Vesprima Petrom Berislavićem (ban od 1513. do 1520.). Berislavić je, naime, nastojao postići da se Dalmacija oduzme Veneciji i vrati u sastav Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, te je poticao na rat i pobune protiv Mletačke Republike. I zaista, pošto se vratio u Split, otkriveno je da je Toma sudjelovao u zavjeri protiv Venecije. Uhićen je i odveden u Veneciju, a oslobođen je 1514. godine. Toma je znao da mu poslije ovoga nema budućnosti na mletačkom teritoriju. Zato je prešao u službu najvećeg neprijatelja Republike – Petra Berislavića. On ga je imenovao svojim vikarom i tajnikom, a također ga je slao na diplomatske misije papi, gdje mu je zadatak bio isposlovati pomoć za banovo ratovanje protiv Osmanlija. Toma je upotrijebio sve diplomatske smicalice koje je poznavao – prijetio je da će Hrvati dopustiti Osmanlijama prolaz u Europu ako im se ne pomogne, plakao i tužio. Na kraju je dobio novac, a papa ga je 1520. čak postavio za biskupa Skradina. Međutim, bila je to prazna titula jer je većina biskupije već bila pod vlašću Osmanlija, a već dvije godine potom svi su stanovnici napustili Skradin zbog straha od osmanskog napada.
Toma je 1520. došao i pred cara Karla V. (živio od 1500. do 1558.) u Bruxelles i ponovio ciklus plakanja, prijetnji i molitvi te i od njega dobio novac i preporuke da se njegova zaštitnika Berislavića proglasi kardinalom. Međutim, potonji je iste godine poginuo u borbi protiv Osmanlija. Izgubivši zaštitnika, Toma je sljedećih nekoliko godina lutao Europom obavljajući razne diplomatske misije za cara, papu i ugarsko-hrvatskoga kralja. Papa ga je zaposlio da u kršćanskih vladara nastoji organizirati križarski rat protiv Osmanlija i borbu protiv protestantizma, koji se u to vrijeme širio Europom. Putujući se Toma družio s europskim humanistima, a također je sastavljao poeziju i bavio se znanošću. U Hrvatsku se vratio 1524. godine, s novcem i opremom koje je papa bio poslao, i to točno na vrijeme da pomogne senjskom kapetanu Petru Kružiću da spasi Klis od osmanske opsade. Potom je imenovan biskupom Trogira, ali se već sljedeće godine odrekao službe u korist svojeg nećaka. I pred kraj života nudio je papi diplomatske usluge, a bio je i dovoljno imućan da putuje Europom s brojnom pratnjom, naruči bogato ukrašenu nadgrobnu ploču i plati majstorski naslikan portret.
Laskavac i lajavac
Teško je reći koliko je Toma Niger napisao književnih djela jer o nekima od njih znamo tek iz druge ruke. Šimun Kožičić Benja poticao ga je da napiše knjigu o hrvatskoj povijesti, koju je htio tiskati u svojoj tiskari, te je Toma vjerojatno već radio na rukopisu. Međutim, od toga nije sačuvano ništa. Zna se da je napisao povijest biskupa i nadbiskupa Salone i Splita, a bio je oduševljen radom svojeg suvremenika Vinka Pribojevića u proučavanju povijesti Slavena. Međutim, doista je bio sjajan govornik, a mnogi svjedoče kako je bio tako vješt da je umio duboko dirnuti slušatelje. Međutim, nije se libio gristi ruke koje su ga hranile te je tako pred papom ‘olajavao’ ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika II. (vladao od 1516. do 1526.) da ništa ne radi za obranu Hrvatske i da bi si Hrvati rado izabrali drugog vladara, a autor je i poezije u kojoj kudi tog istog papu Leona X. (vladao od 1513. do 1521.) i rimsku kuriju kako ne čine dovoljno da suzbiju reformaciju Martina Luthera. Pisao je i laskava djela kojima je nastojao steći zaštitu tadašnjih moćnika.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Pitanje: ako stanovnike Nigerije zovemo nigerijci, kako zovemo stanovnike Nigera?
Sve ce vas banat, SVE!
Čovik je ima pravo na n-word pass rođenjem.
Blizanac garant.🙂