Krovne liječničke udruge, Hrvatski liječnički sindikat (HLS), Hrvatska liječnička komora (HLK), Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL), Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Inicijativa mladih liječnika, najavile su da idu u novi štrajk zbog, kako tvrde, katastrofalne situacije u zdravstvenom sustavu.
Marko Matijević, specijalizant kardiotorakalne kirurgije i splitski gradski vijećnik Centra, uputio je otvoreno pismo kojim je pružio podršku štrajku liječnika. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
“Kao liječnik osjećam potrebu reagirati na najavljeni štrajk i pružiti potpunu podršku svojim kolegama, a ujedno argumentirati javnosti zbog čega je ovaj štrajk neophodan. Svaki pojedinačni segment posla kojeg obavljam kao specijalizant kardiotorakalne kirurgije, što uključuje i izvođenje operacija, zahtijeva potpunu koncentraciju i preciznost čiji izostanak, čak i u najmanjoj mjeri, može rezultirati tragičnim ishodom.
Kao pacijent, trebate znati da liječnik smije raditi najviše devet sati dnevno, no dnevno vrijeme rada može se produžiti na 10 sati, ali ne više od dva puta tjedno. Liječnici ne smiju raditi više od 56 sati tjedno i njihovo ukupno vrijeme rada u razdoblju od dva tjedna ne smije biti dulje od 90 sati. Radno vrijeme može se produljiti, ako je potrebno, na najviše 60 sati u jednom tjednu. Takvo je produljenje moguće pod uvjetom da liječnik radi u prosjeku 48 sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca.
‘Kazne neće vratiti život vaših najmilijih’
Ovo vam kao osobi koja želi da ga liječi odmoran i zadovoljan liječnik, sigurno dobro zvuči, zar ne? Međutim, postoji jedan problem, ova pravila se ne odnose na liječnike, nego na vozače kamiona!
Ukratko, naš sustav dopušta da vas, vašu djecu, roditelje, prijatelje i sve ostale mogu pregledavati ljudi koji rade više od 24 sata u komadu, kojima je u tom trenutku mozak potencijalno poput kuhane kaše i koji mogu učiniti grešku kobnu po vaše zdravlje ili život. Za takve će greške liječnici odgovarati pred zakonom, ali vaše zdravlje ili život vaših najmilijih nikakve kazne neće vratiti.
‘Prošle godine odradio sam 2730 radnih sati’
Pojasnit ću na vlastitom primjeru: prošla godina imala je 250 radnih dana, odnosno 2000 radnih sati, a ja sam ih odradio 2730. To je punih 730 radnih sati više od predviđenog, što znači da sam od planiranih 250 osmosatnih radnih dana odradio 341 dan, iz čega proizlazi da bi svaki mjesec u godini imao samo dva dana odmora.
Nitko me nije pitao mogu li takav radni ritam fizički i psihički izdržati, a istovremeno zadržati maksimum kvalitete rada. Nas liječnike to nitko nikada ne pita: od nas se očekuje da šutimo i radimo. Mi to već godinama i činimo jer medicina nije posao, već poziv kojeg je svatko od nas svjesno odabrao i u nijednom trenutku ne postoji dilema hoćemo li pomoći pacijentima kojima smo potrebni ili dići ruke od svega.
‘Došli smo do granice da kažemo – dosta’
U svakom smo trenutku bolno svjesni činjenice da je našim pacijentima teže nego nama i zbog toga, čak i u ovako destruiranom zdravstvenom sustavu, uspijevamo držati glavu iznad vode i uvijek odraditi sve što je potrebno.
U momentu kada smo osvijestili da se naša savjest i naš sustav vrijednosti nemilosrdno iskorištavaju i pružaju alibi nesposobnim, korumpiranim birokratima koji su svojim lošim odlukama potpuno razorili cijeli zdravstveni sustav, došli smo do granice na kojoj podvlačimo crtu i kažemo – dosta.
‘Želimo pristojne plaće i uvjete rada’
Puna nam je kapa tapšanja po ramenima i klimanja glavom. Dosta nam je izrabljivanja, političkog kadroviranja i stihijskog vođenja zdravstvenog sustava. Želimo pristojne uvjete rada i pristojne osnovne plaće. Ne želimo više trošiti svoje živote radeći prekovremeno do granica iznemoglosti. Nećemo više dopuštati poniženja i degradiranja jer bitku protiv ovako nakaradnog sustava takvi ne možemo izboriti.
Želimo da medicina bude ono što i zaslužuje – struka koja privlači najbolje i koja im onda omogućava da budu još bolji. To je najmanje što naši građani zaslužuju u 21. stoljeću. Želimo biti zdravi i želimo da i oni budu zdravi, da bismo se onda zajedno borili za bolje, pravednije društvo koje svi zajedno zaslužujemo.”
Ovo je stvarno ozbiljna teme. Svi znate kakav vam je fokus i motivacije kada radite prekovremeno. E sada zamislite da idete kod doktora koji radi prekovremeno.
Šta ne odseli u njemačku ili švicaraku ka i ostali doktori.
Edit: svi vi koji me downvoteate ne kužite da je glavni fokus akcelerionističke filozofije pospješivanje i ubrzavanje uništenja sustava koji je neodrživ. Ja sam na njegovo strani.
This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
Liječnici su definitivno potplaćeni, trebaju imati barem 2x plaće.
Ali ono što meni nije jasno u svemu tome je: kako je moguće da su liste čekanja toliko abnormalno nenormalne, a liječnici se ubijaju od posla? Gdje su liječnici koje fakulteti svake godine “proizvedu”? Zar je moguće da svi odu raditi van?
Svi puno rade
Svim doktorima plaće puta dva. Ali zabrana rada sa strane.
Mjesečna placa za redovnu satnicu specijalizanta je 9500, a specijalista 13000 kn. I onda se cude sto su liječnici nezadovoljni.
Imam potencijalno glupo pitanje: A što ne kažeš šefu da odjebe?
Ne razumijem ove ljude šta se bune da liječnici imaju ionako velike plaće. Pa naravno da imaju, tko bi trebao imati ako ne ljudi koji doslovno spašavaju živote.
Država ih izrabljuje (kao i sve ostale) i ljudi se normalno bune, jer znaju koliko im kolege imaju vani.
Umjesto da ih svi redom podržimo mi ih omalovažavamo. Ljudi ne shvaćaju da su liječnici također radnici koji se bore za svoja prava i da jedino udruženi možemo nešto zapravo učiniti. Naravno da smo ih podržali onda bi i oni nas podržali i tako redom jedni druge.
Dok god smo podijeljeni, ništa od boljitka za bilo koga.
12 comments
**Članak:**
Krovne liječničke udruge, Hrvatski liječnički sindikat (HLS), Hrvatska liječnička komora (HLK), Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL), Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Inicijativa mladih liječnika, najavile su da idu u novi štrajk zbog, kako tvrde, katastrofalne situacije u zdravstvenom sustavu.
Marko Matijević, specijalizant kardiotorakalne kirurgije i splitski gradski vijećnik Centra, uputio je otvoreno pismo kojim je pružio podršku štrajku liječnika. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
“Kao liječnik osjećam potrebu reagirati na najavljeni štrajk i pružiti potpunu podršku svojim kolegama, a ujedno argumentirati javnosti zbog čega je ovaj štrajk neophodan. Svaki pojedinačni segment posla kojeg obavljam kao specijalizant kardiotorakalne kirurgije, što uključuje i izvođenje operacija, zahtijeva potpunu koncentraciju i preciznost čiji izostanak, čak i u najmanjoj mjeri, može rezultirati tragičnim ishodom.
Kao pacijent, trebate znati da liječnik smije raditi najviše devet sati dnevno, no dnevno vrijeme rada može se produžiti na 10 sati, ali ne više od dva puta tjedno. Liječnici ne smiju raditi više od 56 sati tjedno i njihovo ukupno vrijeme rada u razdoblju od dva tjedna ne smije biti dulje od 90 sati. Radno vrijeme može se produljiti, ako je potrebno, na najviše 60 sati u jednom tjednu. Takvo je produljenje moguće pod uvjetom da liječnik radi u prosjeku 48 sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca.
‘Kazne neće vratiti život vaših najmilijih’
Ovo vam kao osobi koja želi da ga liječi odmoran i zadovoljan liječnik, sigurno dobro zvuči, zar ne? Međutim, postoji jedan problem, ova pravila se ne odnose na liječnike, nego na vozače kamiona!
Ukratko, naš sustav dopušta da vas, vašu djecu, roditelje, prijatelje i sve ostale mogu pregledavati ljudi koji rade više od 24 sata u komadu, kojima je u tom trenutku mozak potencijalno poput kuhane kaše i koji mogu učiniti grešku kobnu po vaše zdravlje ili život. Za takve će greške liječnici odgovarati pred zakonom, ali vaše zdravlje ili život vaših najmilijih nikakve kazne neće vratiti.
‘Prošle godine odradio sam 2730 radnih sati’
Pojasnit ću na vlastitom primjeru: prošla godina imala je 250 radnih dana, odnosno 2000 radnih sati, a ja sam ih odradio 2730. To je punih 730 radnih sati više od predviđenog, što znači da sam od planiranih 250 osmosatnih radnih dana odradio 341 dan, iz čega proizlazi da bi svaki mjesec u godini imao samo dva dana odmora.
Nitko me nije pitao mogu li takav radni ritam fizički i psihički izdržati, a istovremeno zadržati maksimum kvalitete rada. Nas liječnike to nitko nikada ne pita: od nas se očekuje da šutimo i radimo. Mi to već godinama i činimo jer medicina nije posao, već poziv kojeg je svatko od nas svjesno odabrao i u nijednom trenutku ne postoji dilema hoćemo li pomoći pacijentima kojima smo potrebni ili dići ruke od svega.
‘Došli smo do granice da kažemo – dosta’
U svakom smo trenutku bolno svjesni činjenice da je našim pacijentima teže nego nama i zbog toga, čak i u ovako destruiranom zdravstvenom sustavu, uspijevamo držati glavu iznad vode i uvijek odraditi sve što je potrebno.
U momentu kada smo osvijestili da se naša savjest i naš sustav vrijednosti nemilosrdno iskorištavaju i pružaju alibi nesposobnim, korumpiranim birokratima koji su svojim lošim odlukama potpuno razorili cijeli zdravstveni sustav, došli smo do granice na kojoj podvlačimo crtu i kažemo – dosta.
‘Želimo pristojne plaće i uvjete rada’
Puna nam je kapa tapšanja po ramenima i klimanja glavom. Dosta nam je izrabljivanja, političkog kadroviranja i stihijskog vođenja zdravstvenog sustava. Želimo pristojne uvjete rada i pristojne osnovne plaće. Ne želimo više trošiti svoje živote radeći prekovremeno do granica iznemoglosti. Nećemo više dopuštati poniženja i degradiranja jer bitku protiv ovako nakaradnog sustava takvi ne možemo izboriti.
Želimo da medicina bude ono što i zaslužuje – struka koja privlači najbolje i koja im onda omogućava da budu još bolji. To je najmanje što naši građani zaslužuju u 21. stoljeću. Želimo biti zdravi i želimo da i oni budu zdravi, da bismo se onda zajedno borili za bolje, pravednije društvo koje svi zajedno zaslužujemo.”
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Dr. Interstellar
This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Ovo je stvarno ozbiljna teme. Svi znate kakav vam je fokus i motivacije kada radite prekovremeno. E sada zamislite da idete kod doktora koji radi prekovremeno.
Šta ne odseli u njemačku ili švicaraku ka i ostali doktori.
Edit: svi vi koji me downvoteate ne kužite da je glavni fokus akcelerionističke filozofije pospješivanje i ubrzavanje uništenja sustava koji je neodrživ. Ja sam na njegovo strani.
This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Liječnici su definitivno potplaćeni, trebaju imati barem 2x plaće.
Ali ono što meni nije jasno u svemu tome je: kako je moguće da su liste čekanja toliko abnormalno nenormalne, a liječnici se ubijaju od posla? Gdje su liječnici koje fakulteti svake godine “proizvedu”? Zar je moguće da svi odu raditi van?
Svi puno rade
Svim doktorima plaće puta dva. Ali zabrana rada sa strane.
Mjesečna placa za redovnu satnicu specijalizanta je 9500, a specijalista 13000 kn. I onda se cude sto su liječnici nezadovoljni.
Imam potencijalno glupo pitanje: A što ne kažeš šefu da odjebe?
Ne razumijem ove ljude šta se bune da liječnici imaju ionako velike plaće. Pa naravno da imaju, tko bi trebao imati ako ne ljudi koji doslovno spašavaju živote.
Država ih izrabljuje (kao i sve ostale) i ljudi se normalno bune, jer znaju koliko im kolege imaju vani.
Umjesto da ih svi redom podržimo mi ih omalovažavamo. Ljudi ne shvaćaju da su liječnici također radnici koji se bore za svoja prava i da jedino udruženi možemo nešto zapravo učiniti. Naravno da smo ih podržali onda bi i oni nas podržali i tako redom jedni druge.
Dok god smo podijeljeni, ništa od boljitka za bilo koga.