Zbunjoza na ulazu u splitsku katedralu; besplatan je ulaz katolicima i domaćima, ostalima ne. Ali, kako to provjeriti?

14 comments
  1. **Članak:**

    Jeste li znali da je katedrala svetog Dujma najstarija katedrala u svijetu? A znate li da je poznata i kao Prvostolnica Uznesenja Blažene Djevice Marije? Nego, je li vam promaklo da se je gradnja zvonika splitske katedrale trajala čak 300-tinjak godina?

    Nije?

    A jeste li znali da se naplaćuje ulaz u katedralu svetog Dujma? Mislim, ne vama nego strancima. Zapravo, ne baš sad strancima nego nekatolicima… U stvari… Ma, komplicirano je.

    U svakom slučaju, na službenom cjeniku crkvenog kompleksa na Peristilu stoji da se ulaz u katedralu naplaćuje pet eura. Jednako košta i ulaz u riznicu, dok pristup krstionici i kripti dođe tri eura. Za penjanje na zvonik se pak treba izdvojiti punih sedam.

    Ili, ako ste domaći, onda upola manje.

    E sad… Što se događa ako, kao putnik namjernik, pravac vašeg kretanja bude usmjeren prema vratima katedrale? U našem slučaju, pristojno vas zaustavi mlada studentica i pita kartu. Ako u tom trenutku, iz kojekakvog razloga, odlučite prozboriti na jeziku kojem se, po službenoj dužnosti, koriste Hrvati, “uznesenje” u utrobu katedrale će za vas biti besplatno.

    Ili neće?

    Odgojeni u duhu skepticizma i kritičke misli, za pristup oltaru svetog Duje smo se obratili i blagajni preko puta splitskog carskog trga, radi temeljite empirijske provjere svjedočanstva djevojke koja nam se prethodno ukazala na ulazu u hram Božji. Tamo smo dobili… Nešto drugačiju informaciju. Koja nas je, skrušeno priznajemo, poprilično zbunila.

    Naime, rečeno nam je da se ne naplaćuje ulaz za “katolike”.

    Sad… To je u nama probudilo mnoga pitanja. Kako se (na licu mjesta) provjerava je li netko katolik? Znači li to da katolici stranci ne plaćaju ulaz u katedralu? Ako je samo jedan član obiteljske skupine katolik, dozvoljava li Crkva da on paralelno bude posvećen svojoj vjeri i bližnjima – unutar kuće Gospodnje?

    A, ukoliko ćemo slijepo vjerovati da se djelatnice s kojima smo pričali nisu ogriješile o svoje poslanice, onda je dozvoljen ulaz osobama koje u sebi istovremeno nose karakteristike “domaćih” i “katolika”.

    Ili, točnije, (poslovna) politika Splitsko-makarske nadbiskupije je da su – svi Hrvati katolici.

    Preispitujući svoje – dozvoljene i nedozvoljene – načine, nismo mogli spoznati jesu li “domaći” samo Splićani, oni iz Splitsko-dalmatinske županije, iz Splitsko-makarske nadbiskupije ili pak čitave Hrvatske? I, kako se to provjerava? Uvidom u osobnu iskaznicu?

    U potrazi za odgovorima, obratili smo se religijskim institucijama odgovornim za ispostavljanje objašnjenja na ove svjetovne misterije. Nažalost, odgovore danima nismo dobili pa nas na ulazu u crkvu i dalje čekaju – vječna pitanja.

    *Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*

  2. Loše je objašnjeno, ali uglavnom ako stranci idu na misu, puste ih, ako žele samo kratko poslikavati i razgledati naplate im.

    Dosta puta sam tamo išao i vidia tu praksu.

    Ovo nije neka novost, ovako je godinama (prije je bio sam manji natpis na ulazu, ali bia je).

    Prije se događalo da traje misa i prolazi rijeka turista, stalno otvaranje, zatvaranje vrata, žamor.

    Ako turist kaže da ide na misu, nikad mu/joj ne naplate.

    Jel može lagat? Može.

    Pustit ce ga svejedno.

    Novinari slobodne ili ne žive u istom gradu ili glume.

  3. Tako je u pravoslavnoj crkvi u Segedinu. Kad smo dolazili, pop je stajao pred vratima, ja još komentiram da izgleda kao zvonar crkve Notre Dame. Počnemo vadit novac, a on kaže “našima besplatno”.

    Ne znam jel shvatio da nismo baš njegovi naši.

  4. I u Berlinu sam platio ulaz kad sam razgledao protestansku katedralu. Šta je tu nešto novo? Ak je misa ideš na misi pomoliš se malo ostaneš i to je to.

Leave a Reply