UČENIK osnovne škole u Belišću završio je s teškim tjelesnim ozljedama, čemu su prethodile godine psihičkog maltretiranja vršnjaka koje su roditelji prijavljivali.
Nakon što su dječaka godinama psihički maltretirali u školi, isti učenici su i fizički napali kolegu ispred škole i slomili mu podlakticu, piše HRT. Roditelji dječaka kažu da, unatoč tome što su godinama upozoravali na psihičko maltretiranja, škola nije reagirala.
“To traje od prvog razreda. Ali do 4. razreda učiteljica je to nekako držala pod kontrolom, a od 5. više nitko to ne drži pod kontrolom. Čak štoviše, par puta je moj sin bio kažnjen jer je isprovociran odgovorio na provokacije, nikada nije bio on koji je bio pokretač nečega. Uvijek je bilo u obrani. Ako je nekoga uvrijedio, ako je povrijedio, uvijek je bilo u obrani”, rekla je majka dječaka za HRT.
Na vršnjačko nasilje u Belišću upozorila saborska zastupnica Romana Nikolić
Romana Nikolić, šefica Županijske organizacije Osječko-baranjske županije i saborska zastupnica Socijaldemokrata, upozorila je na slučaj vršnjačkog nasilja iz Belišća. Njezinu reakciju prenosimo u cijelosti:
“U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.
Već se neko vrijeme osvrćem na problematiku vršnjačkog nasilja koja vlada u našem društvu i koja se u zadnjih nekoliko mjeseci nakon perioda korona krize ponovno vratila u školske klupe na školska igrališta. Također je važno ukazati da problemi ne nastaju samo zbog fizičkog nasilja. Psihičko i emocionalno nasilje su jednako prisutni.
Postoje situacije kada se dječji glas jednostavno ne čuje, kao što je u slučaju ruganja koji je tihi ubojica samopouzdanja i to je alarm da nešto svi zajedno moramo poduzeti.
Nijedan oblik nasilja nije primjeren, ali je put nasilja sigurna staza prema sljedećem: Dijete koje udara u vrtiću, postaje nasilnik u školi, a delinkvent u adolescentskoj dobi, u odrasloj dobi – nasilnik u obitelji.
“Sustav je zakazao”
Da je vršnjačko nasilje i dalje jedan od gorućih problema u školama, svjedoči o tome slučaj od ovog tjedna u osnovnoj školi Belišću kada su dječaka iz razreda nakon nekoliko godina psihičkog maltretiranja u školskim klupama sada isti učenici i fizički napali ispred škole, pri čemu je dječak zadobio teške ozljede. Puknuće obje podlaktice.
Iako su roditelji žrtve godinama ukazivali na psihičko maltretiranje pojedinaca, škola nije reagirala. Sada, kada se dogodilo i fizičko nasilje, roditelji su sami obavijestili školu da će slučaj prijaviti policiji. Nakon reakcije roditelja škola se očitovala da će poslati zapisnik nadležnoj PU.
Postavlja se pitanje, bi li škola i ovaj put pokušala zataškati vršnjačko nasilje da sami roditelji nisu reagirali?! Škola dosadašnje psihičko nasilje nije prijavila nikome iako su to bili dužni učiniti, ne samo iz moralne dužnosti da zaštite dijete, žrtvu nasilja, već i prema Protokolu za postupanje u slučaju nasilja.
Protokol im propisuje točno što trebaju učiniti, nego su nakon opravdane reakcije roditelja, odlučili to učiniti i dokazali svima nama koliko je sustav neprovediv i nepouzdan. Sustav je u potpunosti zakazao.
“Stanje je alarmantno”
Nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama prema Izvješću pravobraniteljice za djecu za 2021. od 51 prijave nasilja, 43 se odnose na vršnjačko nasilje.
Stupio je snagu Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama sa svrhom poboljšanja, unaprjeđenja postojećeg stanja, ali unatoč tome škole postupaju neujednačeno u preventivnim intervencijama i u reagiranju na nasilje. Može se jedino zaključiti iz toga da je samo mrtvo slovo na papiru.
Da je stanje alarmantno, da na površinu izlaze praznine u pravnoj regulativi i praksi zaštite djece kao i da postoji nedovoljna odlučnost sustava da počinitelje sankcionira unutar sustava i prijavi drugim tijelima i da očito Međuresorna suradnja u povodu vršnjačkog nasilja je nedostatna i ovisi o dionicima na terenu, njihovoj stručnosti i razumijevanju problematike, te volji da suradnički i kontinuirano rade na suzbijanju i sprečavanju nasilja, svjedoči i ovotjedni slučaj vršnjačkog nasilja.
Iz čega proizlazi da je potrebno raditi na tome da škole trebaju biti mjesto gdje će se djeca i mladi osjećati sigurno, imati povjerljivu osobu u svom okruženju kojoj se mogu povjeriti oko problematičnih stvari, škole trebaju uz osnovno obrazovanje biti mjesta gdje se sklapaju prijateljstva, pamte prve ljubavi, a ne ostavljati gorak okus u ustima.
“Nasilje treba prijaviti, ne zataškavati”
Kao jedini odgovor na nasilje je da se svaki oblik prijavi, ne zataškava. Potrebno je raditi na razvijanju empatije kod djece kao i na prevenciji i edukaciji djece. Ove godine dogodilo se nekoliko oblika vršnjačkog nasilja kako u školi tako i izvan nje, prijavljenih, ali koliko je slučajeva koja su zataškana i nisu prijavljena?!
To je ono što je zabrinjavajuće i pod hitno se nešto sustavno mora promijeniti. Edukacije treba provoditi još u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da se djecu od najranijih dana educira i uči koje je ponašanja primjereno, koje nije. Isto tako, veliki je nedostatak stručnjaka u stručnim službama u vrtićima i školama.
Postoji potreba za pojačanim radom na prevenciji i osvješćivanju da nasilje u bilo kojem obliku, fizičkom, psihičkom ili elektroničkom nije prihvatljivo.
“Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja”
Kada se dogodi vršnjačko nasilje u školi ili ispred škole, škola je ta koja treba biti stup obrane.
Dužna je, kao odgojno-obrazovna ustanova, djeci osigurati sigurno okruženje u kojem neće trpjeti bilo koji oblik nasilja. Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja i svojim primjerom usmjeravati učenike, potičući socio-emocionalno prihvaćanje i stvaranje sigurne i ugodne razredne klime.
“Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba”, danas to možda više nije tako za dječaka s početka priče, ovotjedne žrtve nasilja, ali se zato svi moramo uključiti, prevenirati da takvo ponovno postane i ostane i da se ovakvi slučajevi više nikad ne dogode.
Očekujem i od nadležnog Ministarstva da će se uključiti u rješavanju ove problematike, da će provesti izvide i inspekcijski nadzor o navedenom slučaju”, rekla je saborska zastupnica Nikolić.
Nevjerojatno je kako škola nije reagirala. Ovo društvo trese ozbiljna kriza.
Škole su postale hadeze ispostave, ravnatelji(ce) su hadeze postavljeni i uglevnom vire lokalnom popu iz dupeta.
Nikakva nova pojava, osobno sam doživljavao mobbing u osnovnoj školi prije nekih 10 godina od strane nekoliko učenika koje su vodile čak do modrica pod okom. Na moje žalbe učiteljima nije skoro nitko reagirao, nego su učitelji počeli međusobno pričati kako me vjerojatno doma tuku…
Znam da se takve stvari dogadjaju i to desetljecima, ali ovo mi je zapelo za oko:
“U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.”
Nekak nisam siguran jesu bas sva druga djeca iz skole, parka, igralista, igraonice, rodjendana kriva ili… “djetetom koje ne zna dijeliti” – ovo me jako podsjeca na mamice koje vicu “odi si uzmi mili, bude ti decko dao svoju igracku da se poigras, oces mu dati jel da?” pa odgoje male egoiste koji misle da su centar svijeta dok nekome ne pukne film.
Mislim, ne mora biti ovdje slucaj, mozda sam promasio. Decka mi je u svakom slucaju zao, jer nije kriv on sam ni u jednom slucaju. Samo znam puno previse takvih koji su odgojeni u stilu “zelje maminog sunceka su najbitnije”.
Znam da se takve stvari dogadjaju i to desetljecima, ali ovo mi je zapelo za oko:
“U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.”
Nekak nisam siguran jesu bas sva druga djeca iz skole, parka, igralista, igraonice, rodjendana kriva ili… “djetetom koje ne zna dijeliti” – ovo me jako podsjeca na mamice koje vicu “odi si uzmi mili, bude ti decko dao svoju igracku da se poigras, oces mu dati jel da?” pa odgoje male egoiste koji misle da su centar svijeta dok nekome ne pukne film.
Mislim, ne mora biti ovdje slucaj, mozda sam promasio. Decka mi je u svakom slucaju zao, jer nije kriv on sam ni u jednom slucaju. Samo znam puno previse takvih koji su odgojeni u stilu “zelje maminog sunceka su najbitnije”.
Nikad on nije počeo, uvijek on žrtva, on je samo uzvratio …
Hm, možda majka ne gleda baš objektivno ?
Ovdje bi trebao jedan detektiv Ray Velcoro, kao kad je posjetio Aspen Conroy.
Jednu skolu sam prijavio prosvjetnoj inspekciji jer nije reagirala na par situacija gdje se dogodilo vrsnjacko nasilje, ali kako se cini, apsolutno nisu nista napravili
Mene je otac odgajao da nikada ne provociram prvi, ali da namjestim pi*čku onom tko me maltretira, pa taman i dobijem batina. Međutim prema mojem iskustvu to još funkcionira u osnovnoj ali u srednjoj, gdje se grupiraju protiv jednoga, ili u izlasku gdje postoji šansa da naprave švicarski sir nožem od tebe, namještanje pi*čke prestaje. Bolje se okrenuti i otići, ignorirati.
Nasilnicima očito imaju dobru konekciju sa školom da ne budu kažnjeni, klinac je trebao ispizditi svakog od njih
Na sud s time pa u najboljem slucaju neka nagodba i bez puno muke im stvoris puno problema
Škola nikada ne reagira na vršnjačko nasilje. Ne odgovara talasanje ni ravnatelju ni razrednici ni pedagogici, nikome. Been there.
Roditelji su odavno trebali dijete premjestiti u drugu školu. To je jedini izlaz iz tog začaranog kruga nasilja. Ponavljam, been there pa dobro znam s čime su se susretali i dijete i roditelji. Živimo u lošem, bolesnom društvu koje ne možemo promijeniti, samo moramo paziti da se naše dijete provuče kroz te ranjive godine sa što manje ožiljaka. Jer to su ožiljci za cijeli život.
>Roditelji dječaka kažu da, unatoč tome što su godinama upozoravali na psihičko maltretiranja, škola nije reagirala.
>
>”Sustav je zakazao”
>
>”Stanje je alarmantno”
>
>”Nasilje treba prijaviti, ne zataškavati”
>
>”Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja”
15 comments
**Članak:**
UČENIK osnovne škole u Belišću završio je s teškim tjelesnim ozljedama, čemu su prethodile godine psihičkog maltretiranja vršnjaka koje su roditelji prijavljivali.
Nakon što su dječaka godinama psihički maltretirali u školi, isti učenici su i fizički napali kolegu ispred škole i slomili mu podlakticu, piše HRT. Roditelji dječaka kažu da, unatoč tome što su godinama upozoravali na psihičko maltretiranja, škola nije reagirala.
“To traje od prvog razreda. Ali do 4. razreda učiteljica je to nekako držala pod kontrolom, a od 5. više nitko to ne drži pod kontrolom. Čak štoviše, par puta je moj sin bio kažnjen jer je isprovociran odgovorio na provokacije, nikada nije bio on koji je bio pokretač nečega. Uvijek je bilo u obrani. Ako je nekoga uvrijedio, ako je povrijedio, uvijek je bilo u obrani”, rekla je majka dječaka za HRT.
Na vršnjačko nasilje u Belišću upozorila saborska zastupnica Romana Nikolić
Romana Nikolić, šefica Županijske organizacije Osječko-baranjske županije i saborska zastupnica Socijaldemokrata, upozorila je na slučaj vršnjačkog nasilja iz Belišća. Njezinu reakciju prenosimo u cijelosti:
“U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.
Već se neko vrijeme osvrćem na problematiku vršnjačkog nasilja koja vlada u našem društvu i koja se u zadnjih nekoliko mjeseci nakon perioda korona krize ponovno vratila u školske klupe na školska igrališta. Također je važno ukazati da problemi ne nastaju samo zbog fizičkog nasilja. Psihičko i emocionalno nasilje su jednako prisutni.
Postoje situacije kada se dječji glas jednostavno ne čuje, kao što je u slučaju ruganja koji je tihi ubojica samopouzdanja i to je alarm da nešto svi zajedno moramo poduzeti.
Nijedan oblik nasilja nije primjeren, ali je put nasilja sigurna staza prema sljedećem: Dijete koje udara u vrtiću, postaje nasilnik u školi, a delinkvent u adolescentskoj dobi, u odrasloj dobi – nasilnik u obitelji.
“Sustav je zakazao”
Da je vršnjačko nasilje i dalje jedan od gorućih problema u školama, svjedoči o tome slučaj od ovog tjedna u osnovnoj školi Belišću kada su dječaka iz razreda nakon nekoliko godina psihičkog maltretiranja u školskim klupama sada isti učenici i fizički napali ispred škole, pri čemu je dječak zadobio teške ozljede. Puknuće obje podlaktice.
Iako su roditelji žrtve godinama ukazivali na psihičko maltretiranje pojedinaca, škola nije reagirala. Sada, kada se dogodilo i fizičko nasilje, roditelji su sami obavijestili školu da će slučaj prijaviti policiji. Nakon reakcije roditelja škola se očitovala da će poslati zapisnik nadležnoj PU.
Postavlja se pitanje, bi li škola i ovaj put pokušala zataškati vršnjačko nasilje da sami roditelji nisu reagirali?! Škola dosadašnje psihičko nasilje nije prijavila nikome iako su to bili dužni učiniti, ne samo iz moralne dužnosti da zaštite dijete, žrtvu nasilja, već i prema Protokolu za postupanje u slučaju nasilja.
Protokol im propisuje točno što trebaju učiniti, nego su nakon opravdane reakcije roditelja, odlučili to učiniti i dokazali svima nama koliko je sustav neprovediv i nepouzdan. Sustav je u potpunosti zakazao.
“Stanje je alarmantno”
Nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama prema Izvješću pravobraniteljice za djecu za 2021. od 51 prijave nasilja, 43 se odnose na vršnjačko nasilje.
Stupio je snagu Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama sa svrhom poboljšanja, unaprjeđenja postojećeg stanja, ali unatoč tome škole postupaju neujednačeno u preventivnim intervencijama i u reagiranju na nasilje. Može se jedino zaključiti iz toga da je samo mrtvo slovo na papiru.
Da je stanje alarmantno, da na površinu izlaze praznine u pravnoj regulativi i praksi zaštite djece kao i da postoji nedovoljna odlučnost sustava da počinitelje sankcionira unutar sustava i prijavi drugim tijelima i da očito Međuresorna suradnja u povodu vršnjačkog nasilja je nedostatna i ovisi o dionicima na terenu, njihovoj stručnosti i razumijevanju problematike, te volji da suradnički i kontinuirano rade na suzbijanju i sprečavanju nasilja, svjedoči i ovotjedni slučaj vršnjačkog nasilja.
Iz čega proizlazi da je potrebno raditi na tome da škole trebaju biti mjesto gdje će se djeca i mladi osjećati sigurno, imati povjerljivu osobu u svom okruženju kojoj se mogu povjeriti oko problematičnih stvari, škole trebaju uz osnovno obrazovanje biti mjesta gdje se sklapaju prijateljstva, pamte prve ljubavi, a ne ostavljati gorak okus u ustima.
“Nasilje treba prijaviti, ne zataškavati”
Kao jedini odgovor na nasilje je da se svaki oblik prijavi, ne zataškava. Potrebno je raditi na razvijanju empatije kod djece kao i na prevenciji i edukaciji djece. Ove godine dogodilo se nekoliko oblika vršnjačkog nasilja kako u školi tako i izvan nje, prijavljenih, ali koliko je slučajeva koja su zataškana i nisu prijavljena?!
To je ono što je zabrinjavajuće i pod hitno se nešto sustavno mora promijeniti. Edukacije treba provoditi još u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da se djecu od najranijih dana educira i uči koje je ponašanja primjereno, koje nije. Isto tako, veliki je nedostatak stručnjaka u stručnim službama u vrtićima i školama.
Postoji potreba za pojačanim radom na prevenciji i osvješćivanju da nasilje u bilo kojem obliku, fizičkom, psihičkom ili elektroničkom nije prihvatljivo.
“Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja”
Kada se dogodi vršnjačko nasilje u školi ili ispred škole, škola je ta koja treba biti stup obrane.
Dužna je, kao odgojno-obrazovna ustanova, djeci osigurati sigurno okruženje u kojem neće trpjeti bilo koji oblik nasilja. Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja i svojim primjerom usmjeravati učenike, potičući socio-emocionalno prihvaćanje i stvaranje sigurne i ugodne razredne klime.
“Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba”, danas to možda više nije tako za dječaka s početka priče, ovotjedne žrtve nasilja, ali se zato svi moramo uključiti, prevenirati da takvo ponovno postane i ostane i da se ovakvi slučajevi više nikad ne dogode.
Očekujem i od nadležnog Ministarstva da će se uključiti u rješavanju ove problematike, da će provesti izvide i inspekcijski nadzor o navedenom slučaju”, rekla je saborska zastupnica Nikolić.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Nevjerojatno je kako škola nije reagirala. Ovo društvo trese ozbiljna kriza.
Škole su postale hadeze ispostave, ravnatelji(ce) su hadeze postavljeni i uglevnom vire lokalnom popu iz dupeta.
Nikakva nova pojava, osobno sam doživljavao mobbing u osnovnoj školi prije nekih 10 godina od strane nekoliko učenika koje su vodile čak do modrica pod okom. Na moje žalbe učiteljima nije skoro nitko reagirao, nego su učitelji počeli međusobno pričati kako me vjerojatno doma tuku…
Znam da se takve stvari dogadjaju i to desetljecima, ali ovo mi je zapelo za oko:
“U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.”
Nekak nisam siguran jesu bas sva druga djeca iz skole, parka, igralista, igraonice, rodjendana kriva ili… “djetetom koje ne zna dijeliti” – ovo me jako podsjeca na mamice koje vicu “odi si uzmi mili, bude ti decko dao svoju igracku da se poigras, oces mu dati jel da?” pa odgoje male egoiste koji misle da su centar svijeta dok nekome ne pukne film.
Mislim, ne mora biti ovdje slucaj, mozda sam promasio. Decka mi je u svakom slucaju zao, jer nije kriv on sam ni u jednom slucaju. Samo znam puno previse takvih koji su odgojeni u stilu “zelje maminog sunceka su najbitnije”.
Znam da se takve stvari dogadjaju i to desetljecima, ali ovo mi je zapelo za oko:
“U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.”
Nekak nisam siguran jesu bas sva druga djeca iz skole, parka, igralista, igraonice, rodjendana kriva ili… “djetetom koje ne zna dijeliti” – ovo me jako podsjeca na mamice koje vicu “odi si uzmi mili, bude ti decko dao svoju igracku da se poigras, oces mu dati jel da?” pa odgoje male egoiste koji misle da su centar svijeta dok nekome ne pukne film.
Mislim, ne mora biti ovdje slucaj, mozda sam promasio. Decka mi je u svakom slucaju zao, jer nije kriv on sam ni u jednom slucaju. Samo znam puno previse takvih koji su odgojeni u stilu “zelje maminog sunceka su najbitnije”.
Nikad on nije počeo, uvijek on žrtva, on je samo uzvratio …
Hm, možda majka ne gleda baš objektivno ?
Ovdje bi trebao jedan detektiv Ray Velcoro, kao kad je posjetio Aspen Conroy.
Jednu skolu sam prijavio prosvjetnoj inspekciji jer nije reagirala na par situacija gdje se dogodilo vrsnjacko nasilje, ali kako se cini, apsolutno nisu nista napravili
Mene je otac odgajao da nikada ne provociram prvi, ali da namjestim pi*čku onom tko me maltretira, pa taman i dobijem batina. Međutim prema mojem iskustvu to još funkcionira u osnovnoj ali u srednjoj, gdje se grupiraju protiv jednoga, ili u izlasku gdje postoji šansa da naprave švicarski sir nožem od tebe, namještanje pi*čke prestaje. Bolje se okrenuti i otići, ignorirati.
Nasilnicima očito imaju dobru konekciju sa školom da ne budu kažnjeni, klinac je trebao ispizditi svakog od njih
Na sud s time pa u najboljem slucaju neka nagodba i bez puno muke im stvoris puno problema
Škola nikada ne reagira na vršnjačko nasilje. Ne odgovara talasanje ni ravnatelju ni razrednici ni pedagogici, nikome. Been there.
Roditelji su odavno trebali dijete premjestiti u drugu školu. To je jedini izlaz iz tog začaranog kruga nasilja. Ponavljam, been there pa dobro znam s čime su se susretali i dijete i roditelji. Živimo u lošem, bolesnom društvu koje ne možemo promijeniti, samo moramo paziti da se naše dijete provuče kroz te ranjive godine sa što manje ožiljaka. Jer to su ožiljci za cijeli život.
>Roditelji dječaka kažu da, unatoč tome što su godinama upozoravali na psihičko maltretiranja, škola nije reagirala.
>
>”Sustav je zakazao”
>
>”Stanje je alarmantno”
>
>”Nasilje treba prijaviti, ne zataškavati”
>
>”Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja”
btj ovaj članak i izjave u njemu ko da je ChatGPT pisao. Podsjeća me na [gitak](https://youtu.be/oSsLTmEyQJ4?t=80)
Ha, dobre stare osamdesete…