Inicijativa mladih liječnika traži da se do početka listopada poboljša specijalističko usavršavanje i ukinu tzv. robovlasnički ugovori kojima se mlade liječnike obavezuje da u određenoj ustanovi odrade barem još onoliko godina koliko im je trajala specijalizacija. “Tražimo da se u što kraćem roku, a najkasnije do početka listopada, liberalizira sve buduće ugovore za specijalističko usavršavanje, te da se donesu aneksi ugovora za one specijalizante i specijaliste koji su pod ugovornom obavezom”, izjavio je Hini Marin Smilović, predsjednik Inicijative koja okuplja nešto više od 200 mladih liječnika diljem Hrvatske.
Po podacima Hrvatske liječničke komore (HLK), najmanje 1148 liječnika u Hrvatskoj ima ugovor koji u slučaju ranijeg prekida radnog odnosa sadrži obavezu vraćanja bruto plaća poslodavcu za razdoblje jednako trajanju specijalizacije (obično pet godina). U HLK navode i da najmanje 181 liječnik ima obavezu vraćanja bruto plaća za dvostruko razdoblje specijalizacije (najčešće deset godina).
“Vezano uz ugovore tražimo da samo stvarni troškovi specijalizacije budu u ugovorima. To se odnosi na cijenu poslijediplomskog studija, knjižicu i dnevnik rada, naknadu za mentora i cijenu ispita. Stavke kao povratak bruto plaća ili paušalni iznos od proračunske osnovice po mjesecu specijalizacije treba maknuti iz tih ugovora”, objasnio je Smilović.
Doktor iz Gunje: ‘Naplatili bi od mene milijun kuna’
Obiteljski liječnik iz Gunje Ivon Matić (33) rekao je da bi ga penalizacija zbog prijevremenog raskida ugovora, koji je sklopio 2017. s Domom zdravlja u Županji, stajala gotovo milijun kuna. Troškovi njegove specijalizacije, kada se zbroje sve stavke, prelaze 40.000 kuna.
Njegova neto plaća danas iznosi oko 1700 eura, u što su uključeni i troškovi svakodnevnog putovanja od Gunje do Županje, gdje stanuje.
Četverogodišnju specijalizaciju završio je 2021. godine te, po ugovoru, mora raditi u Gunji do 2025., jer je za to radno mjesto dobio ugovor.
Kaže da nema ni svjetla u toaletu na poslu
Izrazito je, kaže, nezadovoljan uvjetima rada, koje ilustrira time da nema ni svjetla u toaletu.
Ugovor o specijalističkom usavršavanju sklopio je u vrijeme ministra Milana Kujundžića, i ti su ugovori nepovoljniji u odnosu na one sklopljene nakon zakonskih izmjena 2019. godine.
“U ugovorima se svašta može naći – od bianco zadužnica do vraćanja bruto plaća, a svaka ustanova interpretira zakon na svoj način”, rekao je Matić. Kaže da Dom zdravlja od njega sada, u slučaju raskida ugovora, potražuje i vraćanje isplate za prekovremene sate, odrađene u covid ambulanti u vrijeme pandemije.
Inicijativa: Postojeći ugovori trebaju otići u prošlost
Inicijativa mladih liječnika traži da takvi ugovori odu u prošlost, ali i da se u cijelosti promijeni sustav kako bi mladi liječnik mogao skoro cijelu specijalizaciju provesti u svojoj ustanovi. Ta bi ga ustanova onda imala na raspolaganju te ga ne bi, kao sada, slala KBC-ovima i plaćala im troškove njegove edukacije.
Da bi se to realiziralo, trebalo bi dopustiti mentoriranje svakom specijalistu. Inicijativa traži i povećanje naknade za mentore te periodično ocjenjivanje specijalizanata, ali i mentora kako bi se maknulo one koji su loši. “Mentori bi dobili veći poticaj da uče mlade, ustanove ne bi bile bez liječnika, a specijalizant ne bi imao osjećaj da je prepušten sam sebi”, kaže Smilović.
Inicijativa traži da se čim prije počnu rješavati njihovi zahtjevi, najkasnije do početka listopada ove godine. Podsjećaju i da je to bio jedan od četiri zahtjeva liječničkih udruga te da im je obećano da će se pristupiti njegovu rješavanju. Inicijativa je lani u rujnu organizirala veliki prosvjed pred Ministarstvom zdravstva te su bili jedan od organizatora liječničkog prosvjeda u ožujku ove godine. Tada su im obećani razgovori u Ministarstvu o njihovim zahtjevima, no do sada, kaže Smilović, nisu dobili poziv.
Pitanje liberalizacije specijalizacija jako osjetljivo
Direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) Dražen Jurković ponovio je stav UPUZ-a da se u javnom zdravstvu treba osigurati dostupnost liječnika svim građanima bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive. Jurković ističe da je pitanje liberalizacije specijalizacija izuzetno osjetljivo jer bi moglo bitno utjecati na mogućnost da se u svakom dijelu Hrvatske osigura kvalitetna i dostupna zdravstvena zaštita.
Kako je u javnost izašla vijest da je postignut dogovor između predstavnika krovnih liječničkih udruga i premijera Andreja Plenkovića oko toga da se s jedne strane mladim liječnicima liberaliziraju specijalizacije, a s druge, da se zaštiti javno zdravstvo u smislu dostupnosti liječnika svakome građaninu, Jurković pretpostavlja da je takvo rješenje već negdje jasno i strukturirano definirano.
Napominje i da UPUZ do sada nije dobio na uvid nikakav konkretan prijedlog, niti je javnost informirana o detaljima takvoga dokumenta.
Plaće u zdravstvenom sektoru među najnižima u EU
Prema sadašnjem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ukoliko se liječnik javi na natječaj za specijalizaciju i potpiše ugovor o specijalističkom usavršavanju sa zdravstvenom ustanovom, pa prijevremeno raskine ugovor, najviši iznos koji mora platiti je oko 250.000 kuna, ovisno u kojem se trenu raskida ugovor, navodi UPUZ.
Jurković smatra da se Hrvatska, kao članica EU, našla u izuzetno nepovoljnom položaju jer je liberaliziran protok radne snage, pri čemu su plaće u Hrvatskoj u svim djelatnostima, pa tako i u zdravstvu, među najnižima u Europskoj uniji. Stoga UPUZ, ističe, podržava povećanje koeficijenata liječnicima, medicinskim sestrama i drugom medicinskom osoblju.
Po podacima te udruge, u Hrvatskoj radi oko 16.000 liječnika, a od toga ih je u bolničkom sustavu oko 7400. U prošloj je godini u bolničkom sustavu bilo 300 liječnika više nego 2021. godine. U UPUZ-u objašnjavaju i da postoji mogućnost da se u Hrvatskoj zapošljavaju zdravstveni kadrovi iz zemalja izvan EU, no prema hrvatskim propisima, potrebno je nostrificirati diplome, što je dugotrajan proces, te ishoditi ostale dozvole, piše Hinina novinarka Vedrana Larva.
Ovo treba ko papiga ponavljati:
Specijalizacija je posao, radno mjesto. Place nisu trošak specijalizacije, plaću je specijalizant zaradio radom, dakle on je radio i zaradio placu. Plaća nije trosak specijalizacije.
Stvarni trošak specijalizacije (odnosno novac kojeg je bolnica ulozila) je trosak naknade mentora, poslijediplomskog studija, specijalističkog ispita i ukupno za 5 godina iznosi 50 tisuća kuna.
Kako četverogodišnja specijalizacija može koštat samo 40.000 kn? Mislim, sigurno nije milijun kuna, ali svakako nije ni 40.000.
Nije poanta u stvarnoj cijeni specke, poanta je da fali doktora i tribaju imat nekakav način da ih zadrže, a nema para da daju bolje place/bonuse.
Sa strane drzave imas besplatni faks i besplatnih tih 40-50 tisuca kuna i onda ode doktor ili vanka ili pribatno i opet si skurcen.
Mozes to sredit sa skupljim zdravstvom pa naplacivat bolničke radnje i davat postotak prema trosku specijalizacije i onda i taj dio doktoru ko bonus za dobar rad iza specke, al je to politicka smrt i slijedeca vlast (ako ne instantno sa referendumon ili izglasavanjen nepovjerenja) ce instantno maknit.
Nije sasvim fer, ali to je jedini nacin da drzava zadrzi specijaliste (inace, drzava placa specijalizacije da ima specijaliste u svom sustavu, nema bas interes u tome da izvozi specijaliste u Njemacku).
Kad kosta samo 50.000 kuna, zasto lijecnici sami sebi ne placaju specijalizaciju pa su slobodni od drzave? Eh, zato sto u tom slucaju nema mjesecne place od drzave u iznosu od 10ak tisuca kuna mjesecno.
Dakle, u nezgodnom ste polozaju (kao i moja zena koja je u tom sustavu), ali mora vam biti jasno da specijalizacija nije samo crtica u vasem CVu, nego ima siru drustvenu pricu.
Ako je ugovor “robovlasnicki”, moj je savjet da ga ne potpisujete.
Ajmo sad, udri downvote, doktore.
Tržište rada više nije lokalno nego globalno. Ukoliko ne možeš biti kompetetivan i omogućiti radniku odgovarajuće uvjete rada, ti ćeš propasti.
To se sad događa Hrvatskome zdravstvu, desetljećima se u sustav nije ulagalo i sad se svi čude kako ništa ne funkcionira i pokušavaju ogromne probleme srediti preko noći što je naravno nemoguće.
Neki dan sam slusao (stranacki povezanog majmuna) kako bi on svima tima koji odu van nakon zavrsenog nekog faksa, trazio da pare vrate. Ovoj drzavi doslovno nema pomoci, jer takvi vode sve ovdje. Sa druge strane od 15 ljudi u drustvu iz mog grada, 13 nas je otislo sto van, sto u druge gradove. Ovi izvana bi se vratili za 3 dana, samo da imaju malo bolje place, normalne uvjete, a da nemaju sefa polupismenog debila sa fakultetom za koji pola grada zna kako i gdje ga je zavrsio, a ba toj poziciji je svi znamo zasto i kako.
A ovo je saroliki raspon industrija gdje je odgovornost takva da moze nastati jeftino ili skupo sranje materijalne prirode. Mogu tek misliti kako je u zdravstvu onda.
Zato preko 90% ljudi koje ja znam (a zaraduju fine place i ovdje iskreno), zeli otici van, pa odgajati djecu i zivjeti u sredenijem drustvu gdje te sin lokalnog (ubaci stranku po osobnom izboru), nece jebati kako mu se sprdne i pozeli, jasno.
Ne znam kako je ovo uopce legalno – u redu, vrati 40, 50 cak i 60 tisuca, ali milijun?
Postoji ona dobra stara izreka o mrkvi i batini.
Kod liječnika su nekako očito zaboravili onaj dio o mrkvi.
Žena mi je pri kraju specijalizacije, “robovlasnički” ugovor je potpisala jer drugog nije bilo. Živimo u Zagrebu, specijalizaciju je dobila u gradu sat i pol vožnje udaljenom jer za Zagreb nije bila dovoljno dobra (čitaj: imala debelu vezu, bila doktorsko dijete ili diplomirala u Mostaru).
Sad, s dvoje male djece će ubrzo krenuti svaki dan sat i pol u svakom smjeru na posao. I tako je obavezna pet godina.
Pokuša li naći posao bliže domu, mora vratit BRUTTO plaće koje je krvavo oddežurala i odradila. I to doslovce krvavo.
Batina je tu. Gdje je mrkva?
…mislim, stvar je ta da je sustav mentalno još smješten i podešen da funkcionira kao da su 90-te. Nema potrebe za razvojem i progresom funkcioniranja. A poslodavci su većinom teško nesposobne osobe, ako i jesu neke obrazovane osobe, nisu završili tečaj menadžiranja, upravljanje ljudskim resursima, itd., samo da se ništa ne mrda, ne dira, ako funkcionira na minimalnoj razini, ok je onda.
Gdje li su nestali svi ti silni doktori i inzenjeri među azilantima?
Ja osim duga od 1 000 000 kn imam i solemniziran ugovor koji funkcionira kao zadužnica, tako da me mogu ovršiti. Čak su me natjerali da platim troškove te solemnizacije, cca 1500 kn.
Cek cek bruto place vracas (za koje si radio) i onda ti ekipa jos kamate stisne
Pic je negdje u threadu
700k bruto place
50k nekih troskova
350k zateznih kamata
What
Dobrovoljno dati otkaz = vracas pare
Dobiti otkaz jer si izdrkao po sefovom stolu….. ispipao zgodnu medicinsku sestru.
…. = ne vracas pare?
14 comments
**Članak:**
Inicijativa mladih liječnika traži da se do početka listopada poboljša specijalističko usavršavanje i ukinu tzv. robovlasnički ugovori kojima se mlade liječnike obavezuje da u određenoj ustanovi odrade barem još onoliko godina koliko im je trajala specijalizacija. “Tražimo da se u što kraćem roku, a najkasnije do početka listopada, liberalizira sve buduće ugovore za specijalističko usavršavanje, te da se donesu aneksi ugovora za one specijalizante i specijaliste koji su pod ugovornom obavezom”, izjavio je Hini Marin Smilović, predsjednik Inicijative koja okuplja nešto više od 200 mladih liječnika diljem Hrvatske.
Po podacima Hrvatske liječničke komore (HLK), najmanje 1148 liječnika u Hrvatskoj ima ugovor koji u slučaju ranijeg prekida radnog odnosa sadrži obavezu vraćanja bruto plaća poslodavcu za razdoblje jednako trajanju specijalizacije (obično pet godina). U HLK navode i da najmanje 181 liječnik ima obavezu vraćanja bruto plaća za dvostruko razdoblje specijalizacije (najčešće deset godina).
“Vezano uz ugovore tražimo da samo stvarni troškovi specijalizacije budu u ugovorima. To se odnosi na cijenu poslijediplomskog studija, knjižicu i dnevnik rada, naknadu za mentora i cijenu ispita. Stavke kao povratak bruto plaća ili paušalni iznos od proračunske osnovice po mjesecu specijalizacije treba maknuti iz tih ugovora”, objasnio je Smilović.
Doktor iz Gunje: ‘Naplatili bi od mene milijun kuna’
Obiteljski liječnik iz Gunje Ivon Matić (33) rekao je da bi ga penalizacija zbog prijevremenog raskida ugovora, koji je sklopio 2017. s Domom zdravlja u Županji, stajala gotovo milijun kuna. Troškovi njegove specijalizacije, kada se zbroje sve stavke, prelaze 40.000 kuna.
Njegova neto plaća danas iznosi oko 1700 eura, u što su uključeni i troškovi svakodnevnog putovanja od Gunje do Županje, gdje stanuje.
Četverogodišnju specijalizaciju završio je 2021. godine te, po ugovoru, mora raditi u Gunji do 2025., jer je za to radno mjesto dobio ugovor.
Kaže da nema ni svjetla u toaletu na poslu
Izrazito je, kaže, nezadovoljan uvjetima rada, koje ilustrira time da nema ni svjetla u toaletu.
Ugovor o specijalističkom usavršavanju sklopio je u vrijeme ministra Milana Kujundžića, i ti su ugovori nepovoljniji u odnosu na one sklopljene nakon zakonskih izmjena 2019. godine.
“U ugovorima se svašta može naći – od bianco zadužnica do vraćanja bruto plaća, a svaka ustanova interpretira zakon na svoj način”, rekao je Matić. Kaže da Dom zdravlja od njega sada, u slučaju raskida ugovora, potražuje i vraćanje isplate za prekovremene sate, odrađene u covid ambulanti u vrijeme pandemije.
Inicijativa: Postojeći ugovori trebaju otići u prošlost
Inicijativa mladih liječnika traži da takvi ugovori odu u prošlost, ali i da se u cijelosti promijeni sustav kako bi mladi liječnik mogao skoro cijelu specijalizaciju provesti u svojoj ustanovi. Ta bi ga ustanova onda imala na raspolaganju te ga ne bi, kao sada, slala KBC-ovima i plaćala im troškove njegove edukacije.
Da bi se to realiziralo, trebalo bi dopustiti mentoriranje svakom specijalistu. Inicijativa traži i povećanje naknade za mentore te periodično ocjenjivanje specijalizanata, ali i mentora kako bi se maknulo one koji su loši. “Mentori bi dobili veći poticaj da uče mlade, ustanove ne bi bile bez liječnika, a specijalizant ne bi imao osjećaj da je prepušten sam sebi”, kaže Smilović.
Inicijativa traži da se čim prije počnu rješavati njihovi zahtjevi, najkasnije do početka listopada ove godine. Podsjećaju i da je to bio jedan od četiri zahtjeva liječničkih udruga te da im je obećano da će se pristupiti njegovu rješavanju. Inicijativa je lani u rujnu organizirala veliki prosvjed pred Ministarstvom zdravstva te su bili jedan od organizatora liječničkog prosvjeda u ožujku ove godine. Tada su im obećani razgovori u Ministarstvu o njihovim zahtjevima, no do sada, kaže Smilović, nisu dobili poziv.
Pitanje liberalizacije specijalizacija jako osjetljivo
Direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) Dražen Jurković ponovio je stav UPUZ-a da se u javnom zdravstvu treba osigurati dostupnost liječnika svim građanima bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive. Jurković ističe da je pitanje liberalizacije specijalizacija izuzetno osjetljivo jer bi moglo bitno utjecati na mogućnost da se u svakom dijelu Hrvatske osigura kvalitetna i dostupna zdravstvena zaštita.
Kako je u javnost izašla vijest da je postignut dogovor između predstavnika krovnih liječničkih udruga i premijera Andreja Plenkovića oko toga da se s jedne strane mladim liječnicima liberaliziraju specijalizacije, a s druge, da se zaštiti javno zdravstvo u smislu dostupnosti liječnika svakome građaninu, Jurković pretpostavlja da je takvo rješenje već negdje jasno i strukturirano definirano.
Napominje i da UPUZ do sada nije dobio na uvid nikakav konkretan prijedlog, niti je javnost informirana o detaljima takvoga dokumenta.
Plaće u zdravstvenom sektoru među najnižima u EU
Prema sadašnjem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ukoliko se liječnik javi na natječaj za specijalizaciju i potpiše ugovor o specijalističkom usavršavanju sa zdravstvenom ustanovom, pa prijevremeno raskine ugovor, najviši iznos koji mora platiti je oko 250.000 kuna, ovisno u kojem se trenu raskida ugovor, navodi UPUZ.
Jurković smatra da se Hrvatska, kao članica EU, našla u izuzetno nepovoljnom položaju jer je liberaliziran protok radne snage, pri čemu su plaće u Hrvatskoj u svim djelatnostima, pa tako i u zdravstvu, među najnižima u Europskoj uniji. Stoga UPUZ, ističe, podržava povećanje koeficijenata liječnicima, medicinskim sestrama i drugom medicinskom osoblju.
Po podacima te udruge, u Hrvatskoj radi oko 16.000 liječnika, a od toga ih je u bolničkom sustavu oko 7400. U prošloj je godini u bolničkom sustavu bilo 300 liječnika više nego 2021. godine. U UPUZ-u objašnjavaju i da postoji mogućnost da se u Hrvatskoj zapošljavaju zdravstveni kadrovi iz zemalja izvan EU, no prema hrvatskim propisima, potrebno je nostrificirati diplome, što je dugotrajan proces, te ishoditi ostale dozvole, piše Hinina novinarka Vedrana Larva.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Ovo treba ko papiga ponavljati:
Specijalizacija je posao, radno mjesto. Place nisu trošak specijalizacije, plaću je specijalizant zaradio radom, dakle on je radio i zaradio placu. Plaća nije trosak specijalizacije.
Stvarni trošak specijalizacije (odnosno novac kojeg je bolnica ulozila) je trosak naknade mentora, poslijediplomskog studija, specijalističkog ispita i ukupno za 5 godina iznosi 50 tisuća kuna.
Kako četverogodišnja specijalizacija može koštat samo 40.000 kn? Mislim, sigurno nije milijun kuna, ali svakako nije ni 40.000.
Nije poanta u stvarnoj cijeni specke, poanta je da fali doktora i tribaju imat nekakav način da ih zadrže, a nema para da daju bolje place/bonuse.
Sa strane drzave imas besplatni faks i besplatnih tih 40-50 tisuca kuna i onda ode doktor ili vanka ili pribatno i opet si skurcen.
Mozes to sredit sa skupljim zdravstvom pa naplacivat bolničke radnje i davat postotak prema trosku specijalizacije i onda i taj dio doktoru ko bonus za dobar rad iza specke, al je to politicka smrt i slijedeca vlast (ako ne instantno sa referendumon ili izglasavanjen nepovjerenja) ce instantno maknit.
Nije sasvim fer, ali to je jedini nacin da drzava zadrzi specijaliste (inace, drzava placa specijalizacije da ima specijaliste u svom sustavu, nema bas interes u tome da izvozi specijaliste u Njemacku).
Kad kosta samo 50.000 kuna, zasto lijecnici sami sebi ne placaju specijalizaciju pa su slobodni od drzave? Eh, zato sto u tom slucaju nema mjesecne place od drzave u iznosu od 10ak tisuca kuna mjesecno.
Dakle, u nezgodnom ste polozaju (kao i moja zena koja je u tom sustavu), ali mora vam biti jasno da specijalizacija nije samo crtica u vasem CVu, nego ima siru drustvenu pricu.
Ako je ugovor “robovlasnicki”, moj je savjet da ga ne potpisujete.
Ajmo sad, udri downvote, doktore.
Tržište rada više nije lokalno nego globalno. Ukoliko ne možeš biti kompetetivan i omogućiti radniku odgovarajuće uvjete rada, ti ćeš propasti.
To se sad događa Hrvatskome zdravstvu, desetljećima se u sustav nije ulagalo i sad se svi čude kako ništa ne funkcionira i pokušavaju ogromne probleme srediti preko noći što je naravno nemoguće.
Neki dan sam slusao (stranacki povezanog majmuna) kako bi on svima tima koji odu van nakon zavrsenog nekog faksa, trazio da pare vrate. Ovoj drzavi doslovno nema pomoci, jer takvi vode sve ovdje. Sa druge strane od 15 ljudi u drustvu iz mog grada, 13 nas je otislo sto van, sto u druge gradove. Ovi izvana bi se vratili za 3 dana, samo da imaju malo bolje place, normalne uvjete, a da nemaju sefa polupismenog debila sa fakultetom za koji pola grada zna kako i gdje ga je zavrsio, a ba toj poziciji je svi znamo zasto i kako.
A ovo je saroliki raspon industrija gdje je odgovornost takva da moze nastati jeftino ili skupo sranje materijalne prirode. Mogu tek misliti kako je u zdravstvu onda.
Zato preko 90% ljudi koje ja znam (a zaraduju fine place i ovdje iskreno), zeli otici van, pa odgajati djecu i zivjeti u sredenijem drustvu gdje te sin lokalnog (ubaci stranku po osobnom izboru), nece jebati kako mu se sprdne i pozeli, jasno.
Ne znam kako je ovo uopce legalno – u redu, vrati 40, 50 cak i 60 tisuca, ali milijun?
Postoji ona dobra stara izreka o mrkvi i batini.
Kod liječnika su nekako očito zaboravili onaj dio o mrkvi.
Žena mi je pri kraju specijalizacije, “robovlasnički” ugovor je potpisala jer drugog nije bilo. Živimo u Zagrebu, specijalizaciju je dobila u gradu sat i pol vožnje udaljenom jer za Zagreb nije bila dovoljno dobra (čitaj: imala debelu vezu, bila doktorsko dijete ili diplomirala u Mostaru).
Sad, s dvoje male djece će ubrzo krenuti svaki dan sat i pol u svakom smjeru na posao. I tako je obavezna pet godina.
Pokuša li naći posao bliže domu, mora vratit BRUTTO plaće koje je krvavo oddežurala i odradila. I to doslovce krvavo.
Batina je tu. Gdje je mrkva?
…mislim, stvar je ta da je sustav mentalno još smješten i podešen da funkcionira kao da su 90-te. Nema potrebe za razvojem i progresom funkcioniranja. A poslodavci su većinom teško nesposobne osobe, ako i jesu neke obrazovane osobe, nisu završili tečaj menadžiranja, upravljanje ljudskim resursima, itd., samo da se ništa ne mrda, ne dira, ako funkcionira na minimalnoj razini, ok je onda.
Gdje li su nestali svi ti silni doktori i inzenjeri među azilantima?
Ja osim duga od 1 000 000 kn imam i solemniziran ugovor koji funkcionira kao zadužnica, tako da me mogu ovršiti. Čak su me natjerali da platim troškove te solemnizacije, cca 1500 kn.
Cek cek bruto place vracas (za koje si radio) i onda ti ekipa jos kamate stisne
Pic je negdje u threadu
700k bruto place
50k nekih troskova
350k zateznih kamata
What
Dobrovoljno dati otkaz = vracas pare
Dobiti otkaz jer si izdrkao po sefovom stolu….. ispipao zgodnu medicinsku sestru.
…. = ne vracas pare?
Mislim da ti je sve jasno 😉