Mogućnost da na umjetni način promijenimo prirodni ciklus izmjene svjetla i tame postoji odnedavno i predstavlja eksperiment koji čovjek čini na samom sebi.
Američko udruženje liječnika
To čovjekovo “samoeksperimentiranje” prolazi u tišini, ispod radara javnosti i bez neke opće svijesti da se tako nešto uopće događa.
Ali događa se. Čovjek je noć osvijetlio toliko da je izazvao ozbiljne probleme biljkama, divljim životinjama – i sebi samom.
Međunarodna organizacija za zaštitu noćnog neba (IDA) organizira Međunarodni tjedan tamnog neba; tjedan (17. – 24. travnja) upravo traje u šezdesetak zemalja – među kojima je i Hrvatska – na svim kontinentima.
U čemu je važnost tamnog neba, odnosno noći bez umjetne svjetlosti? U odgovoru na to pitanje koristimo podatke s informativnih poster-izložbi i radionica koje u više gradova tijekom Tjedna tamnog neba organizira Hrvatski astronomski savez.
Prema tim podacima, znanstvena istraživanja pokazuju da umjetna rasvjeta tijekom noći ima negativan, pa čak i smrtonosan učinak za mnoga bića, uključujući život u moru, ptice, sisavce, beskralježnjake i biljke.
Milijunima godina život na Zemlji je evoluirao u predvidljivom ritmu izmjene dana i noći, što je činjenica upisana u DNK svih biljaka i životinja, no ljudi su taj ciklus jako poremetili tako što su osvijetlili noć. Mnogim životinjama prirodni signali na noćnom nebu govore kad je vrijeme za hranjenje, spavanje, lov, migraciju, pa čak i kad je vrijeme za parenje. Procjenjuje se da polovina svih vrsta na Zemlji počinje svoju “dnevnu” rutinu upravo u vrijeme zalaska Sunca. Sve je to danas poremećeno.
Ptice selice ili ptice koje love noću, na primjer, usmjeravaju se prema svjetlosti Mjeseca i zvijezda, no umjetna rasvjeta može prouzročiti da se izgube i krenu prema opasnim predjelima ili gradovima. Svake godine ugibaju milijuni ptica koje se, zaslijepljene blještavom umjetnom rasvjetom, sudaraju s visokim zgradama i tornjevima.
No svjetlosno onečišćenje može snažno naškoditi i ljudskom zdravlju. Ljudi su, naime, evoluirali uz prirodni ritam, ciklus izmjene dan/noć, odnosno ciklus izmjene svijetlog dana i tamne noći. Kao i većina živih bića na Zemlji, ljudi imaju cirkadijani ritam – glavni “sat” koji je od presudne važnosti za čovjekovo opće zdravstveno stanje.
Taj sat upravlja ljudskim fiziološkim funkcijama, regulira razine hormona te čak mijenja genetski kod. Prirodna svjetlost pomaže tom satu da se drži 24-satnog ritma Zemlje.
Komunalna redarstva
Poremećaj cirkadijanog ritma – kad naš “glavni sat” više nije ugođen s ciklusom dan/noć – može prouzročiti pretilost, dijabetes, poremećaje u ponašanju, reproduktivnom ciklusu, a brojne studije povezale su rad noću i izloženost umjetnoj rasvjeti s povećanim rizikom od raka dojke i prostate te drugih bolesti.
Ne zna se zašto je svjetlost tijekom noći tako loša za ljude, ali čak i male količine mogu zaustaviti lučenje hormona melatonina, vrlo važnog za zdravlje jer upravlja ciklusom budnosti i sna, regulira metabolizam i imunosni sustav.
Podizanje svjetline prostora tijekom noći na prvi pogled može izgledati sasvim bezopasno, ali ako se malo bolje promotri problem, vidljivo je da se radi o pretvaranju noći u dan na umjetan način, odnosno nestajanju noći, a pogled prema posljedicama toga nestajanja upućuje da su one duboke i dalekosežne.
Kako tako važan problem u Hrvatskoj tretira zakon? Dorian Božičević, glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza, podsjeća da je u travnju 2019. godine na snagu stupio novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, a u studenome 2020. i pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljivanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima.
Krajem veljače ove godine, pak, napokon su na snagu stupila i zadnja dva pravilnika propisana zakonom – Pravilnik o mjerenju i načinu praćenja rasvijetljenosti okoliša i Pravilnik o sadržaju, formatu i načinu izrade plana rasvjete i akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije vanjske rasvjete.
– Sada, stupanjem na snagu tih dvaju pravilnika, novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja u punoj je primjeni. Od 24. veljače ove godine jedinicama lokalne samouprave i operatorima javne rasvjete počeli su teći rokovi od 12 mjeseci za izradu plana rasvjete i akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije vanjske rasvjete, kao i rok od 12 godina u kojem bi sva vanjska rasvjeta trebala biti u skladu s novim zakonom.
Obvezama jedinica lokalne samouprave tu nije kraj – napominje Božičević – jer je dio djelokruga nadzora, osim što ga provodi inspekcija nadležna za područje zaštite okoliša, spušten u ingerenciju komunalnih redarstava.
Premalo tame na svijetu
– Lokalne samouprave očito će morati uložiti sredstva i napor u dodatno osposobljavanje komunalnih redara vezano uz provedbu mjera zaštite od svjetlosnog onečišćenja. Sukladno zakonu, građani sada, osim inspekciji nadležnoj za zaštitu okoliša, svoje prigovore vezano uz kršenje Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja na lokalnoj razini mogu podnijeti i komunalnim redarstvima – kaže Božičević.
Na pitanje kakva je danas uopće kvaliteta noćnog neba u Hrvatskoj, Božičević odgovara kako smo donedavno imali dva međunarodna parka tamnog neba – Petrovu goru i Vrani kamen kod Daruvara te jednu Međunarodnu zajednicu tamnog neba – općinu Jelsa.
– Nažalost, našem prvom međunarodnom parku tamnog neba Petrovoj gori početkom godine je suspendiran status i najvjerojatnije će biti potpuno ukinut u sljedećih godinu dana. Postupci za proglašenje međunarodnih parkova tamnog neba trenutno se vode za Lastovsko otočje i otok Biševo. Najbolja mjesta za promatranje noćnog neba su uglavnom zaštićena područja prirode, ruralna i brdska područja te otoci. Najbolja mjesta su zapravo prostori s minimalno ili nimalo umjetne rasvjete. Najlošija situacija je u velikim gradovima, gdje se svjetlosno onečišćenje ne može u potpunosti izbjeći, ali se odgovornim korištenjem umjetne rasvjete može značajno smanjiti.
Božičević dodaje kako, nažalost, ni u Hrvatskoj ni u Europi nema baš mjesta gdje se može doživjeti “predelektrično” tamno zvjezdano nebo. Mjesta koja imaju status međunarodnog utočišta tamnog neba – njih 17, od kojih je samo jedno europsko, ono na waleskom otoku Bardseyju – imaju kvalitetu noćnog neba blizu one kakva je bila do pojave električne rasvjete. U Hrvatskoj, kaže Božičević, još postoje mjesta u kojima bi se mogla postići tako iznimno tamno zvjezdano nebo, ali uz mjere vrlo stroge zaštite.
– Iako se kroz naše aktivnosti u proteklih tridesetak godina svijest o problemu svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj ponešto povećala, što je uostalom dovelo i do donošenja pravne regulative vezano uz ovu vrstu zagađenja, usporedno je raslo i svjetlosno onečišćenje, što znači da imamo jako puno posla u budućnosti kako bismo svijest o ovom ekološkom problemu povećali do te mjere da ono počne stagnirati, a potom i opadati.
Nadam se da ova informacija neće biti na Dnevniku u 19:00.
Čoeče, kad će više izmislit neki senzor da pali javnu rasvjetu po potrebi od 00-06..
Pa s obzirom da sam napokon dobio javnu rasvjetu nakon 30 godina, jos najbolje da se idem žaliti 😂
Dakle, još jedna stvar za koju će ih bolit k….
Odkad je Nk Prečko nabavio reflektore stanari obližnjih kuća i zgrada žale se njih. Do sada bez ikakvih pomaka. Vidim da su reflektori svaku večer i dalje upaljeni i tako već sigurno 3 godine.
Imam rolete.
Ovi ogromni LED panoi su velicine po stotinjak metara kvadratnih, pojavljuju se svugdje i cesto blijeste do 23 pa cak i kasnije. A linije manjeg otpora tipa “zatvori rolete, spavaj sa suncanim naocalama” i sl. nemaju smisla jer je svjetlosno zagadjenje stvarno problem, osobito kod nas.
Meni nikada, pa ni tada, neće biti jasna opsesija ljudi sa javnom rasvjetom, ni zašto se toliko sumanute sume bacaju na izgradnju i potrošnju iste.
​
A još manje mi je jasno da, ajde ako se već mora (jer su ljudi invalidi, pa ne mogu od auta do kuće 4 metra jedanput u 4 mjeseca vidjeti da dođu pa traže rasvjetu), koji k stavljaju, i dlaje, u 2023, lampe koje:
– su barem 10x prejake. Doslovno se može rasada po noći staviti tu, ili čitati ona biblija sa sitnim slovima
– su užasno dizajnirane pa bacaju širok snop na zgrade i kuće sa strane pa ulazi kroz prozore.
​
Zašto pobogu ne stave slabije, i da osvjetljavaju cestu i 2 metra sa strane?
12 comments
**Članak:**
Mogućnost da na umjetni način promijenimo prirodni ciklus izmjene svjetla i tame postoji odnedavno i predstavlja eksperiment koji čovjek čini na samom sebi.
Američko udruženje liječnika
To čovjekovo “samoeksperimentiranje” prolazi u tišini, ispod radara javnosti i bez neke opće svijesti da se tako nešto uopće događa.
Ali događa se. Čovjek je noć osvijetlio toliko da je izazvao ozbiljne probleme biljkama, divljim životinjama – i sebi samom.
Međunarodna organizacija za zaštitu noćnog neba (IDA) organizira Međunarodni tjedan tamnog neba; tjedan (17. – 24. travnja) upravo traje u šezdesetak zemalja – među kojima je i Hrvatska – na svim kontinentima.
U čemu je važnost tamnog neba, odnosno noći bez umjetne svjetlosti? U odgovoru na to pitanje koristimo podatke s informativnih poster-izložbi i radionica koje u više gradova tijekom Tjedna tamnog neba organizira Hrvatski astronomski savez.
Prema tim podacima, znanstvena istraživanja pokazuju da umjetna rasvjeta tijekom noći ima negativan, pa čak i smrtonosan učinak za mnoga bića, uključujući život u moru, ptice, sisavce, beskralježnjake i biljke.
Milijunima godina život na Zemlji je evoluirao u predvidljivom ritmu izmjene dana i noći, što je činjenica upisana u DNK svih biljaka i životinja, no ljudi su taj ciklus jako poremetili tako što su osvijetlili noć. Mnogim životinjama prirodni signali na noćnom nebu govore kad je vrijeme za hranjenje, spavanje, lov, migraciju, pa čak i kad je vrijeme za parenje. Procjenjuje se da polovina svih vrsta na Zemlji počinje svoju “dnevnu” rutinu upravo u vrijeme zalaska Sunca. Sve je to danas poremećeno.
Ptice selice ili ptice koje love noću, na primjer, usmjeravaju se prema svjetlosti Mjeseca i zvijezda, no umjetna rasvjeta može prouzročiti da se izgube i krenu prema opasnim predjelima ili gradovima. Svake godine ugibaju milijuni ptica koje se, zaslijepljene blještavom umjetnom rasvjetom, sudaraju s visokim zgradama i tornjevima.
No svjetlosno onečišćenje može snažno naškoditi i ljudskom zdravlju. Ljudi su, naime, evoluirali uz prirodni ritam, ciklus izmjene dan/noć, odnosno ciklus izmjene svijetlog dana i tamne noći. Kao i većina živih bića na Zemlji, ljudi imaju cirkadijani ritam – glavni “sat” koji je od presudne važnosti za čovjekovo opće zdravstveno stanje.
Taj sat upravlja ljudskim fiziološkim funkcijama, regulira razine hormona te čak mijenja genetski kod. Prirodna svjetlost pomaže tom satu da se drži 24-satnog ritma Zemlje.
Komunalna redarstva
Poremećaj cirkadijanog ritma – kad naš “glavni sat” više nije ugođen s ciklusom dan/noć – može prouzročiti pretilost, dijabetes, poremećaje u ponašanju, reproduktivnom ciklusu, a brojne studije povezale su rad noću i izloženost umjetnoj rasvjeti s povećanim rizikom od raka dojke i prostate te drugih bolesti.
Ne zna se zašto je svjetlost tijekom noći tako loša za ljude, ali čak i male količine mogu zaustaviti lučenje hormona melatonina, vrlo važnog za zdravlje jer upravlja ciklusom budnosti i sna, regulira metabolizam i imunosni sustav.
Podizanje svjetline prostora tijekom noći na prvi pogled može izgledati sasvim bezopasno, ali ako se malo bolje promotri problem, vidljivo je da se radi o pretvaranju noći u dan na umjetan način, odnosno nestajanju noći, a pogled prema posljedicama toga nestajanja upućuje da su one duboke i dalekosežne.
Kako tako važan problem u Hrvatskoj tretira zakon? Dorian Božičević, glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza, podsjeća da je u travnju 2019. godine na snagu stupio novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, a u studenome 2020. i pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljivanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima.
Krajem veljače ove godine, pak, napokon su na snagu stupila i zadnja dva pravilnika propisana zakonom – Pravilnik o mjerenju i načinu praćenja rasvijetljenosti okoliša i Pravilnik o sadržaju, formatu i načinu izrade plana rasvjete i akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije vanjske rasvjete.
– Sada, stupanjem na snagu tih dvaju pravilnika, novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja u punoj je primjeni. Od 24. veljače ove godine jedinicama lokalne samouprave i operatorima javne rasvjete počeli su teći rokovi od 12 mjeseci za izradu plana rasvjete i akcijskog plana gradnje i/ili rekonstrukcije vanjske rasvjete, kao i rok od 12 godina u kojem bi sva vanjska rasvjeta trebala biti u skladu s novim zakonom.
Obvezama jedinica lokalne samouprave tu nije kraj – napominje Božičević – jer je dio djelokruga nadzora, osim što ga provodi inspekcija nadležna za područje zaštite okoliša, spušten u ingerenciju komunalnih redarstava.
Premalo tame na svijetu
– Lokalne samouprave očito će morati uložiti sredstva i napor u dodatno osposobljavanje komunalnih redara vezano uz provedbu mjera zaštite od svjetlosnog onečišćenja. Sukladno zakonu, građani sada, osim inspekciji nadležnoj za zaštitu okoliša, svoje prigovore vezano uz kršenje Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja na lokalnoj razini mogu podnijeti i komunalnim redarstvima – kaže Božičević.
Na pitanje kakva je danas uopće kvaliteta noćnog neba u Hrvatskoj, Božičević odgovara kako smo donedavno imali dva međunarodna parka tamnog neba – Petrovu goru i Vrani kamen kod Daruvara te jednu Međunarodnu zajednicu tamnog neba – općinu Jelsa.
– Nažalost, našem prvom međunarodnom parku tamnog neba Petrovoj gori početkom godine je suspendiran status i najvjerojatnije će biti potpuno ukinut u sljedećih godinu dana. Postupci za proglašenje međunarodnih parkova tamnog neba trenutno se vode za Lastovsko otočje i otok Biševo. Najbolja mjesta za promatranje noćnog neba su uglavnom zaštićena područja prirode, ruralna i brdska područja te otoci. Najbolja mjesta su zapravo prostori s minimalno ili nimalo umjetne rasvjete. Najlošija situacija je u velikim gradovima, gdje se svjetlosno onečišćenje ne može u potpunosti izbjeći, ali se odgovornim korištenjem umjetne rasvjete može značajno smanjiti.
Božičević dodaje kako, nažalost, ni u Hrvatskoj ni u Europi nema baš mjesta gdje se može doživjeti “predelektrično” tamno zvjezdano nebo. Mjesta koja imaju status međunarodnog utočišta tamnog neba – njih 17, od kojih je samo jedno europsko, ono na waleskom otoku Bardseyju – imaju kvalitetu noćnog neba blizu one kakva je bila do pojave električne rasvjete. U Hrvatskoj, kaže Božičević, još postoje mjesta u kojima bi se mogla postići tako iznimno tamno zvjezdano nebo, ali uz mjere vrlo stroge zaštite.
– Iako se kroz naše aktivnosti u proteklih tridesetak godina svijest o problemu svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj ponešto povećala, što je uostalom dovelo i do donošenja pravne regulative vezano uz ovu vrstu zagađenja, usporedno je raslo i svjetlosno onečišćenje, što znači da imamo jako puno posla u budućnosti kako bismo svijest o ovom ekološkom problemu povećali do te mjere da ono počne stagnirati, a potom i opadati.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Napokon!
….pa spusti rolete ili navuci zavjese?
Nadam se da ova informacija neće biti na Dnevniku u 19:00.
Čoeče, kad će više izmislit neki senzor da pali javnu rasvjetu po potrebi od 00-06..
Pa s obzirom da sam napokon dobio javnu rasvjetu nakon 30 godina, jos najbolje da se idem žaliti 😂
Dakle, još jedna stvar za koju će ih bolit k….
Odkad je Nk Prečko nabavio reflektore stanari obližnjih kuća i zgrada žale se njih. Do sada bez ikakvih pomaka. Vidim da su reflektori svaku večer i dalje upaljeni i tako već sigurno 3 godine.
Imam rolete.
Ovi ogromni LED panoi su velicine po stotinjak metara kvadratnih, pojavljuju se svugdje i cesto blijeste do 23 pa cak i kasnije. A linije manjeg otpora tipa “zatvori rolete, spavaj sa suncanim naocalama” i sl. nemaju smisla jer je svjetlosno zagadjenje stvarno problem, osobito kod nas.
Možeš, ali se sustavno ignorira. Jedan dobar fb page koji pokriva problematiku: https://www.facebook.com/ekorasvjeta
Meni nikada, pa ni tada, neće biti jasna opsesija ljudi sa javnom rasvjetom, ni zašto se toliko sumanute sume bacaju na izgradnju i potrošnju iste.
​
A još manje mi je jasno da, ajde ako se već mora (jer su ljudi invalidi, pa ne mogu od auta do kuće 4 metra jedanput u 4 mjeseca vidjeti da dođu pa traže rasvjetu), koji k stavljaju, i dlaje, u 2023, lampe koje:
– su barem 10x prejake. Doslovno se može rasada po noći staviti tu, ili čitati ona biblija sa sitnim slovima
– su užasno dizajnirane pa bacaju širok snop na zgrade i kuće sa strane pa ulazi kroz prozore.
​
Zašto pobogu ne stave slabije, i da osvjetljavaju cestu i 2 metra sa strane?
A svi kao imaju projekte i studije itd.