‘Zbogom postjugoslavenstvu!’: Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država 20. stoljeća – Kamenjar

18 comments
  1. > Jugoslavija je bila najneuspješnija europska država 20. stoljeća. Nema države u Europi koja je u sedamdesetak godina postojanja, od prosinca 1918. do siječnja 1992, dva puta nastala i dva se puta raspala u morima krvi svojih građana – u svjetskim, međudržavnim i građanskim ratovima svojih “južnoslavenskih plemena” i svojih “bratskih naroda i narodnosti”. Prva je Jugoslavija trajala nepune 22, a druga nepunih 47 godina – zajedno su opstale manje od prosječnoga životnog vijeka europskih građana. Isprobani su svi ekonomski i politički aranžmani da se ta država očuva: bila je kapitalistička i socijalistička, monarhijska i republikanska, unitaristička i federalistička, pluralistička i monistička, kraljeva desničarska i maršalova ljevičarska diktatura. Bila je na Zapadu i Istoku, neopredijeljena i nesvrstana. Ništa nije pomoglo.

  2. Nisam ni čitao tekst, nisam nikakav nostalgičar, ali država sa besplatnim školstvom, zdravstvom i apsolutnom sigurnošću radnog mjesta i na ulicama nije neuspješna.

  3. > “Postjugoslavenske, kao ni postsocijalističke, studije nemaju navlastiti predmet istraživanja, nisu usredotočene na stvaran svijet nego na ideološki konstruirane pojmove, temelje se na teritorijalno-političkoj imaginaciji, **prenaglašavaju jedan (1990) na račun drugih lomova u povijesti naroda koji su činili Jugoslaviju (1914, 1918, 1941, 1945)**, zatvaraju političku budućnost novih država u stare okvire”, piše profesorica Kasapović.

    >Među te postjugoslavenske studije koje su dobile organizacijske i institucijske oblike prema autorici se, među ostalim, ubrajaju i one koje su objavljivali Centar za ženske studije, **Centar za mirovne studije**, Treći program Hrvatskoga radija, **Postjugoslavenska mirovna akademija**, **Documenta**, Kuća ljudskih prava, ali i neki časopisi, novine i internetski portali.

    Ne razumijem, zašto je čudno da se više bave zadnjim sukobom na ovim prostorima?

    I ako me može netko uputiti kako je treći program Hrvatskog radija ušao u ovu kombinaciju?

    Kriteriji za uspješnost države su isto zanimljivi.

    Ima li itko u 21 stoljeću tko bi želio ulaziti u neku novu Jugoslaviju? Čega se točno ovi ljudi boje.

  4. Baš najneuspješnija u cijeloj Europi? Albania enters the chat.

    UDBA je ubila oko 100 ljudi u 50 godina postojanja, ako se dobro sjećam.

    Usporedimo to sa Američkom obavještajnom agencijom CIA koja je širila “demokraciju i slobodu” po svijetu.

    https://thecrimewire.com/institutional/Top-25-Crimes-of-the-CIA

    Ili recimo djelovanje Britanske obavještajne službe MI6 u tom istom razdoblju.

    https://www.google.com/amp/s/en.irna.ir/amp/85023046/?espv=1

    Da citiram Frank Constanzu : Something’s missing here.

  5. Svatko tko smatra monarhističku Jugoslaviju i socijalističku Jugoslaviju istim državama je običan redikul, ali takvi i čitaju kamenjar. No čak i da to ima nekog smisla, zaključak bi i dalje bio glup i očito neistinit, pola europskih država se raspalo i za Prvog i za Drugog svjetskog rata, odnosno dva puta, Britanija je istovremeno izgublia pola svijeta kolonijalnih teritorija, Francuska ne puno manje, a kad sam kod Francuske, ona se u 20. stoljeću tri puta raspala pa su sad uglavnom ponosni na već petu republiku. Isto vrijedi i za sve ostalo u članku, radi se o očitim besmislicama i dovoljno je imati minimum kapaciteta za kritičko mišljenje da bi se to shvatilo

  6. Evo vam jedan osvrt na tu Jugoslaviju od osobe koja ne zna jesu li mu djedovi bili ustaše ili partizani i iskreno me boli kurac na kojoj su bili strani. U mojoj kući nikada nije bio portret niti jednog političara niti mi je itko iz obitelji bio politički aktivan ili proganjan. Nismo pjevali Hej Slaveni niti Ustani bane. Samo sam jednom u životu glasao i to za Most u nadi da će maknuti HDZ SDP kugu.

    Osvrt bez emocija samo baziran na dostupnim i lako provjerljivim informacijama.

    Nakon preuzimanja vlasti komunisti zaista pokušavaju stvoriti društvo radnika i seljaka ( tako da seljacima poklanjaju državnu ili crkvenu zemlju, a radnicima tvornice) , društvo bratstva i jedinstva ( tako da potiču miješane brakove , zajednički jezik i naciju) , društvo razvoja ( tako da pokreću masovno opismenjivanje , izgradnju infrastrukture, školstvo, zdravstvo….) . Jako su represivni prema bilo kojem nacionalizmu zato što su preživjeli nacionalistički teror ustaša i četnika. Cilj im je stvoriti jaku državu i novu naciju kao što je napravila Italija i Njemačka krajem 19. stoljeća kad je ujedinila mikro države u jednu jaku homogenu državu.Svi se iz povijesti sjećamo da se Italija uopće ne spominje do 1850e nego Genova, Venezia , Firenca kao konkurenti za prevlast na Apeninskom poluotoku.

    Taj zanos stvaralaštva i razvoja je trajao nekih 30ak godina kada dolazi do smjene generacije i novih komunista koji opravdano zaslužuju nadimak komunjare. Zato što nisu ušli u partiju zbog ideala i vjerovanja već zbog osobnog probitka. Karijeristi kao danas članovi HDZ-a. Većina njih i jesu bivši članovi partije , svi znamo tko su.

    Tipičan predstavnik je Milošević. Milošević nije bio ni komunist, ni antifašist niti nacionalist po uvjerenju. Samo je koristio te pojmove po potrebi kako bi konsolidirao svoju vlast. Slično kao što Orban radi danas. Zna on da ništa od velike Mađarske, da nitko ne prijeti Mađarima , ali to mu je izlika za uspostavu svog diktatorskog načina vladanja.
    Ostalo je nešto idealista i suvremenih europskih političara poput Markovića, Gotovca,Tripalo …. ( bilo ih je i na srpskoj strani , ali sam im zaboravio imena) , ali nisu mogli zaustaviti ludilo niti dobiti podršku pokraj huškača.

    Huškači su imali podršku ustaške emigracije, četničkih vojvoda, UDBE i ono najvažnije direktora velikih Jugo firmi koji su počeli krasti od tih firmi , ali je novac bio u inozemstvu na tajnim računima pa ga legalno nisu mogli prebaciti na svoje ime u Jugoslavenskom pravnom sistemu.
    Baš svaki političar, general ,direktor , poduzetnik blizak vlasti, vozač ministara iz rata 1990ih je izašao kao milijunaš , sami prosudite da li je to slučajnost. Izuzetak je general Stipetić, zato je i imao tako skroman pogreb u usporedbi sa Praljkom .

    Izvori ovih informacija su različiti i kontroverzni poput Domagoja Margetića npr ( premda tog čovjeka nitko još nije tužio za klevetu zbog iznošenje svojih dokaza) . 100 posto provjerljive informacije nemamo zato što je Juga objavljivala samo činjenice koje su podržavale komunističku priču. A danas RH radi to isto za to razdoblje. Mi 1990e nismo dobili objektivnu povijest, već samo inverziju Jugoslavenske ideološke povijesti.

    Samo ozbiljne komentare molim sa linkovima ako je moguće.

    Neću odgovarati na par nepar i nestašicu kave.

  7. Necu citat ovo, jer znam kako je bilo u Cehoslovackoj pa znam da Juga nije bila nejneuspijesnija drzava Europe. Ali se svim srcem svejedno nadam da su stvarno umrle sve nade i zelje za povratak iste. Kome fali nek pati to je njegova stvar i neka tako ostane.

Leave a Reply