Polimac je izabrao najbolje regionalne filmove godine: dva srpska megahita su na vrhu

5 comments
  1. 1) Južni vjetar: Ubrzanje (Srbija; redatelj: Miloš Avramović)

    Nastavak velikog hita o momku koji krade automobile zato što u njima uživa snimljen je s puno većim budžetom, no mnogi i dalje preferiraju original. Da nije dijelova koji su (navodno) snimljeni u Rumunjskoj, dali bi im za pravo, no ti “dvojci” podaruju prosede stranog filma i povremeno su nevjerojatno okrutni. Finale će vas zasigurno šokirati, jer tako nešto već dugo niste vidjeli u nekom proizvodu iz regije.

    2) Toma (Srbija; redatelji: Dragan Bjelogrlić i Zoran Lisinac)

    Biografski film o Tomi Zdravkoviću, pjevaču koji je mudro vrludao između “narodnjaka” i šlagera, zbog čega je imao iznimno velik krug poklonika u svim krajevima bivše Jugoslavije. Milan Marić vrlo je dobar u naslovnoj ulozi, šteta što mu maska nije na razini njegova glumačkog umijeća, ali zato Tamara Dragičević blista kao Silvana Armenulić, koja je zahvaljujući Tominim pjesmama napravila uzlet u karijeri.

    3) Plavi cvijet (Hrvatska; redatelj: Zrinko Ogresta)

    Tri generacije jedne obitelji, baka, majka i kći, ne mogu biti različitije ličnosti. U središtu priče je majka (izvrsna Vanja Ćirić dosad nije imala ovako veliku filmsku ulogu) koju u njezinu poduzeću očekuje diploma za dugi staž, s kćeri se uglavnom svađa, a u posjet im dolazi baka (jednako dobra Anja Šovagović Despot) na naizgled rutinski pregled u bolnicu. Fino nijansirana drama u finalu za gledatelje priprema iznenađenje.

    4) Tvornice radnicima (Hrvatska; redatelj: Srđan Kovačević)

    Redatelj je proveo pet godina u tvornici ITAS u Ivancu, jedinoj u Hrvatskoj u kojoj vlada radničko samoupravljanje. Svi su se na njega već navikli, valjda su zato tako opušteni pred kamerom, čak i izvršni direktor, koji je upravo dobio otkaz. Kako se čini, samoupravljanje u kapitalizmu je pravi pakao i u takav eksperiment baš se ne isplati samo tako upuštati, jer podmetanjima nema kraja, a borba za plaće kida živce svima.

    5) Nečista krv – grijeh predaka (Srbija; redatelj: Milutin Petrović)

    Film bi zasluživao i više mjesto na top-listi, ali to je zapravo skraćen prvi dio serije po scenariju veterana YU kinematografije Vojislava Nanovića, inspiriranog romanima i pripovijetkama Borislava Stankovića. Razdoblje sredine 19. stoljeća, na granici Srbije i Turske, izvrsno je evocirano, priča je nabijena erotikom i akcijom, a glumci su odreda besprijekorni, kao i kamera Erola Zubčevića, te scenografija i kostimografija.

  2. Koga boli ona stvar. Ne mora se svakome svidati takvi filmovi. Čar gledanja filmova je u tome da sami izaberemo sto nam se najvise svida ,a ne da nam nase misljenje kreira jedna osoba subjektivnog misljenja koliko god on pricao da je objektivan.

Leave a Reply