Utjecajno meta-istraživanje, objedinivši rezultate desetine istraživanja utjecaja uvoza radne snage na razinu plaća, zaključilo je da povećanje udjela uvozne u ukupnoj radnoj snazi za jedan postotni bod u prosjeku smanjuje nacionalnu razinu plaća za 0,12 posto. Ako ovu procjenu primijenimo na Hrvatsku, mogli bismo zaključiti da bi prosječna plaća u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2022. rasla za otprilike **jedan posto** više da nije bilo uvoza radne snage. Ovdje govorimo, naravno, o promjeni prosječne nacionalne plaće, no valja zapamtiti da će potencijalno veći učinak uvoza radne snage na smanjenje plaća biti zabilježen u onim djelatnostima u kojima se strana radna snaga najčešće zapošljava, a manji ili nikakav u djelatnostima u kojima nema takvog zapošljavanja.
Isto istraživanje sugerira da se **plaće u Europskoj uniji više smanjuju** zbog uvoza radne snage nego što je to slučaj, recimo, u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, **što je zemlja geografski manja i što je manja mobilnost radne snage unutar nje, smanjenje plaća uslijed uvoza radne snage bit će veće**. S obzirom na to da je Hrvatska geografski mala članica Europske unije i s obzirom na to da je mala unutrašnja mobilnost naše radne snage, moguće je da je **učinak uvoza radne snage na potencijalno smanjenje plaća u zemlji veći** no što bi to sugerirale procjene.
**Članak:**
Istovremeno je slobodno 25 tisuća radnih mjesta, a do sredine travnja već je odobreno 47 tisuća dozvola za rad strancima, što je porast od 57 posto u odnosu na prethodnu godinu. Ako se broj dozvola nastavi povećavati istim tempom, u Hrvatskoj će do kraja ove godine biti izdano čak 180 tisuća radnih dozvola za strance , što ujedno znači da će svaki deseti radnik u našoj zemlji biti stranac, a sve učestalije ti strani radnici nisu državljani zemalja regije. Oni koji žive u većim urbanim sredinama ili na obali sasvim sigurno uočili su to da sve veći broj taksista, dostavljača, građevinskih radnika, konobara i prodavača dolazi iz azijskih zemalja, a službeni podaci sugeriraju da je udio radnih dozvola koji se odnosi na državljane azijskih zemalja dosegnuo gotovo 40 posto.
A da će se nastaviti trend useljavanja radnika, jasno je i iz najava Ministarstva unutarnjih poslova o promjeni zakonskog okvira s ciljem pojednostavljenja i ubrzanja procedura zapošljavanja stranih radnika te omogućavanja njihovog trajnijeg rada u zemlji. Između ostalog, planira se produljenje roka važenja radne dozvole za strane radnike s jedne na tri godine te produljenje dozvola za sezonski rad u poljoprivredi i turizmu sa sadašnjih šest na maksimalnih devet mjeseci. Za hrvatske poslodavce, koji se već sada suočavaju s nedostatkom radne snage u mnogim djelatnostima, ovo je dobra vijest. No tek treba vidjeti hoće li to biti dobra vijest i za hrvatske radnike.
Ovakvi trendovi predstavljaju ogromnu promjenu za Hrvatsku. I to ne samo ekonomsku, nego i društvenu promjenu. Otkako su 2020. ukinute kvote za uvoz stranih radnika, zemlja koja je i rasno, i etnički, i religijski vrlo homogena te praktički nema nikakvo institucionalno iskustvo s integracijom imigranata bilježi val useljenika, a to se što zbog naše demografske situacije, što zbog istovremenog trenda iseljavanja domicilnog stanovništva u bogatije europske zemlje, sasvim sigurno neće tako skoro zaustaviti. Našem tržištu rada naprosto trebaju novi ljudi spremni raditi. Bazeni radne snage zemalja u regiji su ispražnjeni, neaktivno stanovništvo u Hrvatskoj očito i dalje nije motivirano za rad, a ponuda domaće radne snage sve je manja zbog negativnih demografskih trendova i iseljavanja. U godinama pred nama stoga nas u javnoj domeni očekuju rasprave o radnim i životnim uvjetima imigranata, one koje u gotovo tri i pol desetljeća neovisnosti nismo još vodili.
Naime osnovna ekonomska logika nalaže da bi povećanje ponude radne snage trebalo smanjiti cijenu rada, što znači da bi povećan uvoz radne snage trebao dovesti ili do smanjenja plaća ili barem do smanjenja pritisaka za njihovo povećanje. Stvari dakako nisu tako jednostavne jer se istodobno uz uvoz radne snage u Hrvatskoj događa odljev domicilne radne snage u bogatije europske zemlje, a zbog starenja stanovništva broj onih koji odlaze u mirovinu i samim time postaju radno neaktivni veći je od broja onih koji tek ulaze na tržište rada nakon što su završili obrazovanje. Nije nebitno ni to konkurira li uvezena radna snaga za ista radna mjesta kao i domaća ili se ona zapošljava u onim profesijama u kojima ne postoji ponuda domaće radne snage. S obzirom na intenzivan proces iseljavanja iz Hrvatske, nije nebitno ni to smanjuje li uvozna radna snaga trajno razinu plaća ljudi onih zanimanja koji se trenutno intenzivno iseljavaju iz zemlje, jer se u tom slučaju umanjuje vjerojatnost da se jednog dana i vrate.
Utjecajno meta-istraživanje, objedinivši rezultate desetine istraživanja utjecaja uvoza radne snage na razinu plaća, zaključilo je da povećanje udjela uvozne u ukupnoj radnoj snazi za jedan postotni bod u prosjeku smanjuje nacionalnu razinu plaća za 0,12 posto. Ako ovu procjenu primijenimo na Hrvatsku, mogli bismo zaključiti da bi prosječna plaća u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2022. rasla za otprilike jedan posto više da nije bilo uvoza radne snage. Ovdje govorimo, naravno, o promjeni prosječne nacionalne plaće, no valja zapamtiti da će potencijalno veći učinak uvoza radne snage na smanjenje plaća biti zabilježen u onim djelatnostima u kojima se strana radna snaga najčešće zapošljava, a manji ili nikakav u djelatnostima u kojima nema takvog zapošljavanja.
Isto istraživanje sugerira da se plaće u Europskoj uniji više smanjuju zbog uvoza radne snage nego što je to slučaj, recimo, u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, što je zemlja geografski manja i što je manja mobilnost radne snage unutar nje, smanjenje plaća uslijed uvoza radne snage bit će veće. S obzirom na to da je Hrvatska geografski mala članica Europske unije i s obzirom na to da je mala unutrašnja mobilnost naše radne snage, moguće je da je učinak uvoza radne snage na potencijalno smanjenje plaća u zemlji veći no što bi to sugerirale procjene iz spomenutog meta-istraživanja. No to sa sigurnošću nećemo znati dok god ne provedemo istraživanja na hrvatskim podacima. Međutim, s obzirom na snažan rast zapošljavanja stranaca koji su spremni raditi za nadnice za koje hrvatski radnici više ne žele raditi i kako se očekuje daljnje pojednostavljenje izdavanja radnih dozvola za strance, može se očekivati da će pojačan uvoz radne snage u najmanju ruku smanjiti pritiske na povećanje plaća u onim djelatnostima koje bilježe najveći nesrazmjer između premale ponude i prevelike potražnje za radnicima. A takvo što sasvim sigurno neće proći bez ekonomskih, društvenih, pa i političkih posljedica.
> Naime osnovna ekonomska logika nalaže da bi povećanje ponude radne snage trebalo smanjiti cijenu rada, što znači da bi povećan uvoz radne snage trebao dovesti ili do smanjenja plaća ili barem do smanjenja pritisaka za njihovo povećanje.
Ne nalaže. To bi bilo tako kad bi potražnja za radnom snagom bila fiksna, što u pravilu nije i ovisi o više faktora (tzv. lump of labour fallacy).
Druga stvar, lijepo je da se po prvi put kolko ja znam u ovim raspravama poziva na nekakvo istraživanje, samo što joj eto nije palo na pamet navesti koje je to istraživanje…
Ako neces ti ima tko hoce. Oduvijek bilo temelj kapitalizma.
Naravno da će srušiti plaće, nepalci, pakistanci i ostali su “tko” u onoj staroj “ako ti nećeš ima tko hoće”
Kontrola uvoza radne snage je jako slaba. Poslodavc ide s ciljem da zaposli jeftinog radnika iz Bangladeša, bez da uopće pokuša dogovoriti primjerene uvjete rada sa domaćim radnikom. Meni to izgleda nepromišljeno i od strane države i od strane wonnabe tajkuna.
Zanimljiva mi je recimo tema usporedbe nekadašnjeg uvoza radne snage (tzv. robovlasništva), sa ovim današnjim uvozom radne snage (tzv. nema prikladnog naziva, što ne znači da u budućnosti neće biti prikladnog naziva, što za sobom možebitno povlači političku diskusiju o potlačenosti, reparacijama, manipulaciju tim temama i sl.).
Zanimljivo je recimo da je uloga robova bila rad, što će reći da, kako bi mogli raditi, nisu mogli biti konstantno prebijani i izgladnjivani, jer logično, ne bi mogli baš nešto previše raditi. Kada gledamo na robovlasništvo iz današnje prespektive, zamišljamo neki brutalan odnos radnika i poslodavca, a možda bi bliže bilo gledati to kao preteču modernih odnosa radnik-poslodavac. U suštini se radi o istom odnosu, no u današnje vrijeme, položaj radnika je bolji, takvo je barem dominantno mišljenje, uključujući i moje, što ne znači da je i točno, s obzirom na malo banaliziranu i pojednostavljenu sliku nekadašnjih odnosa.
I šećer na kraju, Hrvatska nikada nije imala strano roblje. Domaće vjerojatno, u oblicima kmetova i raznih drugih naziva za sirotinju, radnika itd.
Ljudi vole puno pametovati kako stranci ruše standarde, ali i dalje ima otvorenih poslova, a na burzi i dalje radnika koji ne žele raditi bilo što a nemaju apsolutno nikakve kvalifikacije…
Nije ni meni milo ako se ruše standardi radi te jeftine radne snage, ali mislim da smo svi sposobni napredovati u ovoj zemlji.
imam primjer na sebi, srednja stručna sprema. poceo na obicnim pozicijama i napredovao radom i zalaganjem puno brže nego kolege sa fakultetima. i sad sam takvima nadređeni, i ne brine me nimalo što dolaze nepalci i turci i palci.
Brate, radi, zalaži se, pokaži da učiš i da si kompetentan i bit će ti dobro.
počeo sam u call centru – sada sam voditelj luksuznih brendova u Consumeru.
btw imam 27 godina i radim od 17. dok sam bio na ljetnim praznicima u 3.srednje.
they took rrrrr joooobs.
Plaće su srušili naši poslodavci a ne strani radnici. Pare pare
već jesu
Ovisi kako kome. Ako radis gdje si (teže zamjenjiv) onda ti pakistanac i nepalac nebudu konkurencija. Ako radis sto i oni – mozes se j.
Veća ponuda rada uz jednaku potraznju za radom rezultira, ceteris paribus, padom cijene rada.
Ne. Ionako rade poslovne koje domaci ne zele radit. Isto kao i nasi ljudi vani.
Osim ako nemas tri razreda osnovne skole ne moras se brinut o padi place.
Ne ruše ti stranci plaću, već poslodavci koji ih zapošljavaju. Nema toliko stranaca u cro zato što su eto sami došli da nas sjebu, već zato što se napokon ostvario san svakog hrvatskog poduzetnika – da opet ima nekog kog malo plaća.
Can’t kill what is already dead
Ajmo sad početi strance kriviti, a ne poslodavce koji već daju usrane place
Fascinantno mi je da nitko nije prokomentiro najosnovniju činjenicu iza cijele priče.
Zašto se iz godine u godinu povećavaju kvote za uvoz stranih radnika na opće oduševljenje vrlih poduzetnika i poslodavaca? Tko to traži, a tko odobrava?
Kolko ste puta pročitali naslov na portalima: “Nitko neće raditi kod nas za 2000€ neto”, “Na naše oglase se nitko ne javlja, a nudimo uvjete kakve nema ni Luksemburg” ili “Poduzetnik iz Metkovića traži sezonske radnike za branje mandarina, plaća i do 6000€ – a nitko se ne javlja”.
Jadni poduzetnici dobrog srca svoje radnike na traci i na polju gledaju kao svoje sinove jedince i žele im omogućit sve što je u njihovoj mogućnosti, ali nitko neće! Svi su razmaženi i lijeni.
Al već i vrapci na granama znaju da su takvi naslovi samo šuplje priče i da iza takvih ponuda ne stoji apsolutno ništa, osim love koje firme plaćaju vjerodostojnim portalima da ih izreklamiraju pod krinkom nekakvih vijesti. Svatko tko nudi dobre uvjete, radnika će nać.
Naravno da nitko normalan neće radit za 550 eura, doslovno je isplativije sjedit doma. Kad sa jednom dnevnicom si nemreš priuštit jacobs instant kavu i litru ulja. Tko god ovdje kaže da život sa 550 eura mjesečno nije gola egzistencija, laže ko pas. Inflacije i prelasci na euro i nas karaju u guzicu bez vazelina. 4200 kuna nije ni približno šta je bilo prije 15 20 godina.
Meni je apsolutno drago da među nama ima i dosta ljudi koji imaju dobra primanja, koji su se uspjeli izborit i koji žive dostojno u vremenima kad to nije lako.
Ali zašto je opće mišljenje ovdje da ljudi koji rade na traci, na polju, koji čiste ulice ne zaslužuju bit u mogućnosti živjet od svog rada? Pa di smo došli ko nacija kad se koriste rečenice poput;
“Ko te jebe, ti radiš na blagajni i zaslužio si radit za crkvicu kad nisi pametniji. Da znaš išta drugo osim ribat podove, imao bi veće novce. Ako ti jedan nepalac dođe i uzme posao, onda imam loše vijesti za tebe.”
Po meni, mnogi uporno fulavaju poantu ove situacije. Dal je to iz neznanja il je zato jer ne žele izvuć glavu iz dupeta, ne znam.
Stvar je kristalno jasna – mnogi poduzetnici i velike firme odbijaju platit i lipe više od zakonski propisanog minimalca svoje radnike. Boli ih kurac za njih. Maksimizacija profita je bitnija od ikakvog dobrostanja crva koji rade u njihovim halama. Država im je, kao nagradu, omogućila uvoz radne snage iz pičke mile materine, kojima štoviše mogu i ponudit istu crkavicu za 60 sati tjedno. I svake godine kad zafali crva, vlada hajde hop i podigne mrvicu kvotu za uvoz.
Ovdje nisu uopće bitni raznorazni nepalci kurci palci koji dolaze i otimaju poslove našim “glupim i nesposobnim” radnicima. Dolaze i otimaju poslove koje nitko nije ni htio, za novce s kojima nemreš više preživit ni na aro proizvodima. Naravno da nam se spuštaju prosječna primanja kad se donja granica plaća ne samo ne pomiče, nego i efektivno spušta.
Država nam je u moralnom bankrotu. Politika je puna pohlepnog i nemoralnog smeća, a narod se dijeli na one koji su otišli vani, one koje imaju glavu u dupetu i glasačku mašineriju koja profitira od svojih na vlasti.
Vrli poduzetnici pjevaju žalopoljke, politika im svira a mi ostali plešemo u ritmovima njihovih tužnih balada.
Država bi trebala uvesti da poslodavac mora ponuditi primjerenu placu (npr. za neki posao da bude u razini npr. 70% prosječne plaće za taj posao npr. u Njemackoj). I ako se u tom slučaju nitko ne javi za posao, tek tada država moze odobri poslodavcu uvoz stranog radnika. Pojednostavljen i prost primjer, al to mi se čini ok koncept.
Srušiti će plaće, ali samo one koje su već ionako niske. Čistači, dostavljači, NKV radnici, skladištari itd. Oni uglavnom ne konkuriraju za radna mjesta koja su dobro plaćena.
Odvratni ste svi vi koji blatite “glupe i neskolovane”, da nema njih, svi bi vi plivali u smecu, vlastitim govnima i zalili bi se kako morate hodate 3 metra do restorana po narudzbu. Ti ljudi koji su za vas “najgluplji” drze vecinu drustva, svakodnevno, u izdrzljivom stanju. Samo se sjetite kolko su vam falili tokom karantene. Svaka osoba koja misli da je cistacica manje vrijedna od ceo-a neke firme je ovisnik o internetu koji svrsava na kripto valute i cudi se kad se starica u tramvaju nece dic njemu i njegovom laptopu da moze gledat vrijednost tesle svaku sekundu.
Ljudi koji naudobnije zive ni ne razumiju da zivot postaje jako neudoban cim maknes te “neskolovane”.
Ma neče,to su htjeli poslodavci al sad nepalci štrajkaju ili biježe iz zemlje…
Redit je poblesavio vidi koliko mi je komentara stavio😬
Vidi se da su izbori uskoro kad populističke metode izlaze iz ormara. Prepoznavanje populizma bi trebalo biti dio političke higijene, al ajmo od početka.
Polupismeni novinari pričaju o istraživanjima ( ne navode o kojim se istraživanjima radi), o teorijama koje su odavno odbačene, a sve kako bi gladili jaja glasačima (niste vi krivi, oni su vas sjebali) i potaknuli ljutnju (jer ljutnja najbolje mobilizira ljude, kao što mene ovako glupe poluinformacije iz članka najbolje motiviraju da napišem ovako veliki komentar)
Ovde se radi o tipičnom populističkom nastupu/tekstu gdje se glasaču kaže ono što želi čuti, predstavi mu se krivac za to, a nakon toga predstavi sebe kao rješenje.
Tipični modus operandi ekstremne lijevice ili desnice. Uvijek previše pojednostavljuju kompleksne teme, svode ih na crno bijelo, narod protiv elite. Par primjera pa objašnjenje ove situacije na dnu:
Ekstremni primjer, ali najpoznatiji:
– Hitler kaže Nijemcima: “Niste vi krivi za loše stanje u Njemačkoj, elite su vas sjebale” (u ovom je slučaju zbog manjka demokracije prije 1. Svjetskog rata u Njemačkoj to djelomično točno)
– Predstavi im krivca: “Židovi su vas pokrali, Židovi su elite”
– Ponudi sebe kao rješenje – dal uopće moram o ovome?
Malo manje ekstremni i manje poznati primjer:
– Orban Mađarima: “niste krivi vi zato što vam je loše, elite iz Brisela su vas sjebale”
– Pokaže krivca: “Milijarder Soros pokušava uništiti Mađarsku kulturu uvozom migranata i rušenjem plaća, opet elita protiv naroda”
– Ponudi sebe kao rješenje.
Vučić u Srbiji:
– Niste vi krivi za ekonomsko stanje, krive su zapadne elite koje su sankcionirale srbiju
– Krivci su ponekad Hrvati, ponekad Albanci, najčešće Zapadne vrednosti i SAD. Zapad je bogat pa su elite, a Vučić je dio naroda pa su oni svi zajedno u borni s elitom.
– Onda predstavi sebe kao spasitelja jer dok je on na vlasti ekonomija raste, standard se diže i on će vratiti Srbiji staru slavu
Putin u Rusiji, slično:
– Niste vi krivi za sjebanu Rusiju, sjetite se SSSR-a, NATO nas je uništio. Ja ću vratiti Rusiju u društvo globalnih sila gdje i pripada…
Danas u Hrvatskoj:
– Niste vi krivi zato što imate plaće manje od onoga što želite, sjebali su vas [insert vlada, srbi, masoni, poslodavci] , iako na izbore izlazi samo oko 30% glasača. Al oke, nstko drugi je kriv…
– Ovde su krive elite koje uvoze jeftinu radnu snagu da bi vama rušali plaće i kako bi sebe bogatili. Nisu krivi strani radnici jer oni su isto narod, a ovde je narod protiv elita.
– Ako mi dođemo na vlast, prekinut ćemo uvoz radne snage, podići će se plaća i donijet ćemo vam standard koji zaslužujete
Populizam nije sam po sebi loš, ali je problem kad potiče mržnju preda jednoj skupini u društvu. Populizam ćete prepoznati tako da će:
– govornik će igrati na emocije i govoriti ono što želite čuti (ako zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno jest)
– problem biti definiran kao crno bijela priča: moralno propala elita koja izrabljuje moralno dobar narod
– krivac će biti jedna skupina u društvu koju će se demonizirati (pohlepni poslodavci, škrti židovi, strane elite,…)
– govornik će pokazati banalno rješenje se, ali kao da jedino on može riješiti taj problem jer nitko drugi nema snage povući taj potez
– često će se pojavljivati izrazi u smislu da je to rješenje logično, da je to zdravi razum ili “pametnom dosta!”, bez navođenja relevantnih izvora informacija
Ja tvrdim da nase trziste nema problem sa manjkom radne snage nego sa viskom nesposobnih poduzetnika. Kvote su trenutno ukinute i mogu se uvoziti svi radnici za sve poslove cak iako se radi o poslovima u kojima vec ima visak radnika. Treba vratiti te kvote i postroziti kriterije za uvoz stranaca. Poduzetnici kojima to smeta mogu slobodno otvoriti firmu u Njemackoj pa da vidimo hoce li biti uspjesni tamo gdje se radnika zapravo mora i platiti.
Nadam se da ce se Nepalci u buducnosti bavit i novinarstvom, pa da ne moram citat ovakva meta istrazivanja.
Uopće nije problem u stranim radnicima, i prije nego su se oni pojavili u ovako velikom broju, domicilni radnici su rušili plaće dobrim radnicima, šutke pristajući na sve i svašta od svojih poslodavaca, radeći bespogovorno stotine sati godišnje neplaćenih prekovremenih, pristajući na minimalne godišnje odmore, ne tražeći dnevnice i putne troškove, odbijajući prekovremene, čak i tamo gdje su im to htjeli platiti, jer se ne poštuju i ne cijene, najbolje im ide ulizivanje poslodavcu, zapravo presretni su i do groba zahvalni jer ih je netko, takve beskičmenjake zaposlio, ne vjeruju u sebe, ne ulažu u sebe, zapravo loši su radnici, a moraju negdje raditi, da nisu roditeljima na grbači. I svi redom potajice kukaju, kako im je mala plaća i čekaju da se netko drugi izbori za njih. I zbog takvih, da bi održao plaću dostojnu svog znanja, stručnosti i renomea, promijenih 8 ( osam) poduzeća u zadnjih 5 i pol godina. A nisam neodgovorni balavac. Dapače, bliži mi se mirovina.
Theeeyy trrrk rrrr jrrrrrrbbbb!!!!
Da, jer su u svakoj državi na planeti di su dali da se stranci kao jeftina radna snaga nasele to desilo. Uvijek na štetu (većine) domaće populacije.
​
I nikakvi bullshit BDP i slični indikatori koji rade ljudi čiji interes je samo lova neće to promijniti. Stara moja radi sa 10ak filipinki, žene rade 10 sati svaki dan + subotom i izrabljuju ih ko stoku. Ali šefica svako malo vozi novi AUDI/BMW kaj god.
​
Nemojmo se čudit kad će nas za 50 godina mrzit iz dna duše zbog boje kože(jer ljudi koji su ih izrabljivali su naši) kad više bude stranih radnika nego nas.
Ovisi. Ako si NKV radnik na bausteli ili radis na dostavi, onda mozda hoce.
Ako si zavrsio faks onda sigurno nece.
Zato knjigu u sake. Danas ces bez faksa tesko dobiti bolji posao
Ne znam oće lu seušit plaće ali će nam demografska slika bit prominjena iz temelja
Nece, i ne postoji nijedan jedini prilog toj tezi.
Uglavnom se kmecanje o tome svodi na poslovicno cendranje neofeudalnih kmetova.
Duboko u lubanje im je utuvljen koncept feudalne ekonomije, oni misle da ako stranci magicno dolaze i zaradjuju, kao da kopaju krumpire, da bi domoroci mogli jednako tako zaradjivati samo da oni umjesto stranaca kopaju te iste krumpire.
Ali ne, ne bi. Da nema stranaca ne bi bilo bi radnih mjesta na kojima stranci rade jer domoroci ih nikad ne bi radili za njihove place, i stoga bi kompanije koje ih zaposljavaju jednostavno propale.
Pa bismo opet bili tamo gdje smo bili i prije dolaska stranaca – ne bi bilo posla za domace pa bi i dalje svi odlazili u Njemacku. I tamo bi kopali krumpire jer ih Nijemci ne zele kopati.
A inace samo u tri godine od kraja 2019. do kraja 2022. prosjecna neto placa u RH je rasla 20.1%.
Fascinantno je to kako kmetovi zive u bezvremenskoj dimenziji, mozes doslovno uzeti clanke iz novina iz 1983. i objaviti ih danas, i nitko ne bi primijetio nijednu razliku jer svi vjecno pricaju i razmisljaju isto – potpuno neometani bilo kakvim cinjenicama ili empirijom.
I tako vec barem 50 godina, bez da je ikome
Ista cudno ili neobicno.
34 comments
Odgovor na pitanje iz naslova:
Utjecajno meta-istraživanje, objedinivši rezultate desetine istraživanja utjecaja uvoza radne snage na razinu plaća, zaključilo je da povećanje udjela uvozne u ukupnoj radnoj snazi za jedan postotni bod u prosjeku smanjuje nacionalnu razinu plaća za 0,12 posto. Ako ovu procjenu primijenimo na Hrvatsku, mogli bismo zaključiti da bi prosječna plaća u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2022. rasla za otprilike **jedan posto** više da nije bilo uvoza radne snage. Ovdje govorimo, naravno, o promjeni prosječne nacionalne plaće, no valja zapamtiti da će potencijalno veći učinak uvoza radne snage na smanjenje plaća biti zabilježen u onim djelatnostima u kojima se strana radna snaga najčešće zapošljava, a manji ili nikakav u djelatnostima u kojima nema takvog zapošljavanja.
Isto istraživanje sugerira da se **plaće u Europskoj uniji više smanjuju** zbog uvoza radne snage nego što je to slučaj, recimo, u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, **što je zemlja geografski manja i što je manja mobilnost radne snage unutar nje, smanjenje plaća uslijed uvoza radne snage bit će veće**. S obzirom na to da je Hrvatska geografski mala članica Europske unije i s obzirom na to da je mala unutrašnja mobilnost naše radne snage, moguće je da je **učinak uvoza radne snage na potencijalno smanjenje plaća u zemlji veći** no što bi to sugerirale procjene.
**Članak:**
Istovremeno je slobodno 25 tisuća radnih mjesta, a do sredine travnja već je odobreno 47 tisuća dozvola za rad strancima, što je porast od 57 posto u odnosu na prethodnu godinu. Ako se broj dozvola nastavi povećavati istim tempom, u Hrvatskoj će do kraja ove godine biti izdano čak 180 tisuća radnih dozvola za strance , što ujedno znači da će svaki deseti radnik u našoj zemlji biti stranac, a sve učestalije ti strani radnici nisu državljani zemalja regije. Oni koji žive u većim urbanim sredinama ili na obali sasvim sigurno uočili su to da sve veći broj taksista, dostavljača, građevinskih radnika, konobara i prodavača dolazi iz azijskih zemalja, a službeni podaci sugeriraju da je udio radnih dozvola koji se odnosi na državljane azijskih zemalja dosegnuo gotovo 40 posto.
A da će se nastaviti trend useljavanja radnika, jasno je i iz najava Ministarstva unutarnjih poslova o promjeni zakonskog okvira s ciljem pojednostavljenja i ubrzanja procedura zapošljavanja stranih radnika te omogućavanja njihovog trajnijeg rada u zemlji. Između ostalog, planira se produljenje roka važenja radne dozvole za strane radnike s jedne na tri godine te produljenje dozvola za sezonski rad u poljoprivredi i turizmu sa sadašnjih šest na maksimalnih devet mjeseci. Za hrvatske poslodavce, koji se već sada suočavaju s nedostatkom radne snage u mnogim djelatnostima, ovo je dobra vijest. No tek treba vidjeti hoće li to biti dobra vijest i za hrvatske radnike.
Ovakvi trendovi predstavljaju ogromnu promjenu za Hrvatsku. I to ne samo ekonomsku, nego i društvenu promjenu. Otkako su 2020. ukinute kvote za uvoz stranih radnika, zemlja koja je i rasno, i etnički, i religijski vrlo homogena te praktički nema nikakvo institucionalno iskustvo s integracijom imigranata bilježi val useljenika, a to se što zbog naše demografske situacije, što zbog istovremenog trenda iseljavanja domicilnog stanovništva u bogatije europske zemlje, sasvim sigurno neće tako skoro zaustaviti. Našem tržištu rada naprosto trebaju novi ljudi spremni raditi. Bazeni radne snage zemalja u regiji su ispražnjeni, neaktivno stanovništvo u Hrvatskoj očito i dalje nije motivirano za rad, a ponuda domaće radne snage sve je manja zbog negativnih demografskih trendova i iseljavanja. U godinama pred nama stoga nas u javnoj domeni očekuju rasprave o radnim i životnim uvjetima imigranata, one koje u gotovo tri i pol desetljeća neovisnosti nismo još vodili.
Naime osnovna ekonomska logika nalaže da bi povećanje ponude radne snage trebalo smanjiti cijenu rada, što znači da bi povećan uvoz radne snage trebao dovesti ili do smanjenja plaća ili barem do smanjenja pritisaka za njihovo povećanje. Stvari dakako nisu tako jednostavne jer se istodobno uz uvoz radne snage u Hrvatskoj događa odljev domicilne radne snage u bogatije europske zemlje, a zbog starenja stanovništva broj onih koji odlaze u mirovinu i samim time postaju radno neaktivni veći je od broja onih koji tek ulaze na tržište rada nakon što su završili obrazovanje. Nije nebitno ni to konkurira li uvezena radna snaga za ista radna mjesta kao i domaća ili se ona zapošljava u onim profesijama u kojima ne postoji ponuda domaće radne snage. S obzirom na intenzivan proces iseljavanja iz Hrvatske, nije nebitno ni to smanjuje li uvozna radna snaga trajno razinu plaća ljudi onih zanimanja koji se trenutno intenzivno iseljavaju iz zemlje, jer se u tom slučaju umanjuje vjerojatnost da se jednog dana i vrate.
Utjecajno meta-istraživanje, objedinivši rezultate desetine istraživanja utjecaja uvoza radne snage na razinu plaća, zaključilo je da povećanje udjela uvozne u ukupnoj radnoj snazi za jedan postotni bod u prosjeku smanjuje nacionalnu razinu plaća za 0,12 posto. Ako ovu procjenu primijenimo na Hrvatsku, mogli bismo zaključiti da bi prosječna plaća u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2022. rasla za otprilike jedan posto više da nije bilo uvoza radne snage. Ovdje govorimo, naravno, o promjeni prosječne nacionalne plaće, no valja zapamtiti da će potencijalno veći učinak uvoza radne snage na smanjenje plaća biti zabilježen u onim djelatnostima u kojima se strana radna snaga najčešće zapošljava, a manji ili nikakav u djelatnostima u kojima nema takvog zapošljavanja.
Isto istraživanje sugerira da se plaće u Europskoj uniji više smanjuju zbog uvoza radne snage nego što je to slučaj, recimo, u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, što je zemlja geografski manja i što je manja mobilnost radne snage unutar nje, smanjenje plaća uslijed uvoza radne snage bit će veće. S obzirom na to da je Hrvatska geografski mala članica Europske unije i s obzirom na to da je mala unutrašnja mobilnost naše radne snage, moguće je da je učinak uvoza radne snage na potencijalno smanjenje plaća u zemlji veći no što bi to sugerirale procjene iz spomenutog meta-istraživanja. No to sa sigurnošću nećemo znati dok god ne provedemo istraživanja na hrvatskim podacima. Međutim, s obzirom na snažan rast zapošljavanja stranaca koji su spremni raditi za nadnice za koje hrvatski radnici više ne žele raditi i kako se očekuje daljnje pojednostavljenje izdavanja radnih dozvola za strance, može se očekivati da će pojačan uvoz radne snage u najmanju ruku smanjiti pritiske na povećanje plaća u onim djelatnostima koje bilježe najveći nesrazmjer između premale ponude i prevelike potražnje za radnicima. A takvo što sasvim sigurno neće proći bez ekonomskih, društvenih, pa i političkih posljedica.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
> Naime osnovna ekonomska logika nalaže da bi povećanje ponude radne snage trebalo smanjiti cijenu rada, što znači da bi povećan uvoz radne snage trebao dovesti ili do smanjenja plaća ili barem do smanjenja pritisaka za njihovo povećanje.
Ne nalaže. To bi bilo tako kad bi potražnja za radnom snagom bila fiksna, što u pravilu nije i ovisi o više faktora (tzv. lump of labour fallacy).
Druga stvar, lijepo je da se po prvi put kolko ja znam u ovim raspravama poziva na nekakvo istraživanje, samo što joj eto nije palo na pamet navesti koje je to istraživanje…
Ako neces ti ima tko hoce. Oduvijek bilo temelj kapitalizma.
Naravno da će srušiti plaće, nepalci, pakistanci i ostali su “tko” u onoj staroj “ako ti nećeš ima tko hoće”
Kontrola uvoza radne snage je jako slaba. Poslodavc ide s ciljem da zaposli jeftinog radnika iz Bangladeša, bez da uopće pokuša dogovoriti primjerene uvjete rada sa domaćim radnikom. Meni to izgleda nepromišljeno i od strane države i od strane wonnabe tajkuna.
Zanimljiva mi je recimo tema usporedbe nekadašnjeg uvoza radne snage (tzv. robovlasništva), sa ovim današnjim uvozom radne snage (tzv. nema prikladnog naziva, što ne znači da u budućnosti neće biti prikladnog naziva, što za sobom možebitno povlači političku diskusiju o potlačenosti, reparacijama, manipulaciju tim temama i sl.).
Zanimljivo je recimo da je uloga robova bila rad, što će reći da, kako bi mogli raditi, nisu mogli biti konstantno prebijani i izgladnjivani, jer logično, ne bi mogli baš nešto previše raditi. Kada gledamo na robovlasništvo iz današnje prespektive, zamišljamo neki brutalan odnos radnika i poslodavca, a možda bi bliže bilo gledati to kao preteču modernih odnosa radnik-poslodavac. U suštini se radi o istom odnosu, no u današnje vrijeme, položaj radnika je bolji, takvo je barem dominantno mišljenje, uključujući i moje, što ne znači da je i točno, s obzirom na malo banaliziranu i pojednostavljenu sliku nekadašnjih odnosa.
I šećer na kraju, Hrvatska nikada nije imala strano roblje. Domaće vjerojatno, u oblicima kmetova i raznih drugih naziva za sirotinju, radnika itd.
Ljudi vole puno pametovati kako stranci ruše standarde, ali i dalje ima otvorenih poslova, a na burzi i dalje radnika koji ne žele raditi bilo što a nemaju apsolutno nikakve kvalifikacije…
Nije ni meni milo ako se ruše standardi radi te jeftine radne snage, ali mislim da smo svi sposobni napredovati u ovoj zemlji.
imam primjer na sebi, srednja stručna sprema. poceo na obicnim pozicijama i napredovao radom i zalaganjem puno brže nego kolege sa fakultetima. i sad sam takvima nadređeni, i ne brine me nimalo što dolaze nepalci i turci i palci.
Brate, radi, zalaži se, pokaži da učiš i da si kompetentan i bit će ti dobro.
počeo sam u call centru – sada sam voditelj luksuznih brendova u Consumeru.
btw imam 27 godina i radim od 17. dok sam bio na ljetnim praznicima u 3.srednje.
they took rrrrr joooobs.
Plaće su srušili naši poslodavci a ne strani radnici. Pare pare
već jesu
Ovisi kako kome. Ako radis gdje si (teže zamjenjiv) onda ti pakistanac i nepalac nebudu konkurencija. Ako radis sto i oni – mozes se j.
Veća ponuda rada uz jednaku potraznju za radom rezultira, ceteris paribus, padom cijene rada.
Ne. Ionako rade poslovne koje domaci ne zele radit. Isto kao i nasi ljudi vani.
Osim ako nemas tri razreda osnovne skole ne moras se brinut o padi place.
Ne ruše ti stranci plaću, već poslodavci koji ih zapošljavaju. Nema toliko stranaca u cro zato što su eto sami došli da nas sjebu, već zato što se napokon ostvario san svakog hrvatskog poduzetnika – da opet ima nekog kog malo plaća.
Can’t kill what is already dead
Ajmo sad početi strance kriviti, a ne poslodavce koji već daju usrane place
Fascinantno mi je da nitko nije prokomentiro najosnovniju činjenicu iza cijele priče.
Zašto se iz godine u godinu povećavaju kvote za uvoz stranih radnika na opće oduševljenje vrlih poduzetnika i poslodavaca? Tko to traži, a tko odobrava?
Kolko ste puta pročitali naslov na portalima: “Nitko neće raditi kod nas za 2000€ neto”, “Na naše oglase se nitko ne javlja, a nudimo uvjete kakve nema ni Luksemburg” ili “Poduzetnik iz Metkovića traži sezonske radnike za branje mandarina, plaća i do 6000€ – a nitko se ne javlja”.
Jadni poduzetnici dobrog srca svoje radnike na traci i na polju gledaju kao svoje sinove jedince i žele im omogućit sve što je u njihovoj mogućnosti, ali nitko neće! Svi su razmaženi i lijeni.
Al već i vrapci na granama znaju da su takvi naslovi samo šuplje priče i da iza takvih ponuda ne stoji apsolutno ništa, osim love koje firme plaćaju vjerodostojnim portalima da ih izreklamiraju pod krinkom nekakvih vijesti. Svatko tko nudi dobre uvjete, radnika će nać.
Naravno da nitko normalan neće radit za 550 eura, doslovno je isplativije sjedit doma. Kad sa jednom dnevnicom si nemreš priuštit jacobs instant kavu i litru ulja. Tko god ovdje kaže da život sa 550 eura mjesečno nije gola egzistencija, laže ko pas. Inflacije i prelasci na euro i nas karaju u guzicu bez vazelina. 4200 kuna nije ni približno šta je bilo prije 15 20 godina.
Meni je apsolutno drago da među nama ima i dosta ljudi koji imaju dobra primanja, koji su se uspjeli izborit i koji žive dostojno u vremenima kad to nije lako.
Ali zašto je opće mišljenje ovdje da ljudi koji rade na traci, na polju, koji čiste ulice ne zaslužuju bit u mogućnosti živjet od svog rada? Pa di smo došli ko nacija kad se koriste rečenice poput;
“Ko te jebe, ti radiš na blagajni i zaslužio si radit za crkvicu kad nisi pametniji. Da znaš išta drugo osim ribat podove, imao bi veće novce. Ako ti jedan nepalac dođe i uzme posao, onda imam loše vijesti za tebe.”
Po meni, mnogi uporno fulavaju poantu ove situacije. Dal je to iz neznanja il je zato jer ne žele izvuć glavu iz dupeta, ne znam.
Stvar je kristalno jasna – mnogi poduzetnici i velike firme odbijaju platit i lipe više od zakonski propisanog minimalca svoje radnike. Boli ih kurac za njih. Maksimizacija profita je bitnija od ikakvog dobrostanja crva koji rade u njihovim halama. Država im je, kao nagradu, omogućila uvoz radne snage iz pičke mile materine, kojima štoviše mogu i ponudit istu crkavicu za 60 sati tjedno. I svake godine kad zafali crva, vlada hajde hop i podigne mrvicu kvotu za uvoz.
Ovdje nisu uopće bitni raznorazni nepalci kurci palci koji dolaze i otimaju poslove našim “glupim i nesposobnim” radnicima. Dolaze i otimaju poslove koje nitko nije ni htio, za novce s kojima nemreš više preživit ni na aro proizvodima. Naravno da nam se spuštaju prosječna primanja kad se donja granica plaća ne samo ne pomiče, nego i efektivno spušta.
Država nam je u moralnom bankrotu. Politika je puna pohlepnog i nemoralnog smeća, a narod se dijeli na one koji su otišli vani, one koje imaju glavu u dupetu i glasačku mašineriju koja profitira od svojih na vlasti.
Vrli poduzetnici pjevaju žalopoljke, politika im svira a mi ostali plešemo u ritmovima njihovih tužnih balada.
Država bi trebala uvesti da poslodavac mora ponuditi primjerenu placu (npr. za neki posao da bude u razini npr. 70% prosječne plaće za taj posao npr. u Njemackoj). I ako se u tom slučaju nitko ne javi za posao, tek tada država moze odobri poslodavcu uvoz stranog radnika. Pojednostavljen i prost primjer, al to mi se čini ok koncept.
Srušiti će plaće, ali samo one koje su već ionako niske. Čistači, dostavljači, NKV radnici, skladištari itd. Oni uglavnom ne konkuriraju za radna mjesta koja su dobro plaćena.
Odvratni ste svi vi koji blatite “glupe i neskolovane”, da nema njih, svi bi vi plivali u smecu, vlastitim govnima i zalili bi se kako morate hodate 3 metra do restorana po narudzbu. Ti ljudi koji su za vas “najgluplji” drze vecinu drustva, svakodnevno, u izdrzljivom stanju. Samo se sjetite kolko su vam falili tokom karantene. Svaka osoba koja misli da je cistacica manje vrijedna od ceo-a neke firme je ovisnik o internetu koji svrsava na kripto valute i cudi se kad se starica u tramvaju nece dic njemu i njegovom laptopu da moze gledat vrijednost tesle svaku sekundu.
Ljudi koji naudobnije zive ni ne razumiju da zivot postaje jako neudoban cim maknes te “neskolovane”.
Ma neče,to su htjeli poslodavci al sad nepalci štrajkaju ili biježe iz zemlje…
Redit je poblesavio vidi koliko mi je komentara stavio😬
Vidi se da su izbori uskoro kad populističke metode izlaze iz ormara. Prepoznavanje populizma bi trebalo biti dio političke higijene, al ajmo od početka.
Polupismeni novinari pričaju o istraživanjima ( ne navode o kojim se istraživanjima radi), o teorijama koje su odavno odbačene, a sve kako bi gladili jaja glasačima (niste vi krivi, oni su vas sjebali) i potaknuli ljutnju (jer ljutnja najbolje mobilizira ljude, kao što mene ovako glupe poluinformacije iz članka najbolje motiviraju da napišem ovako veliki komentar)
Ovde se radi o tipičnom populističkom nastupu/tekstu gdje se glasaču kaže ono što želi čuti, predstavi mu se krivac za to, a nakon toga predstavi sebe kao rješenje.
Tipični modus operandi ekstremne lijevice ili desnice. Uvijek previše pojednostavljuju kompleksne teme, svode ih na crno bijelo, narod protiv elite. Par primjera pa objašnjenje ove situacije na dnu:
Ekstremni primjer, ali najpoznatiji:
– Hitler kaže Nijemcima: “Niste vi krivi za loše stanje u Njemačkoj, elite su vas sjebale” (u ovom je slučaju zbog manjka demokracije prije 1. Svjetskog rata u Njemačkoj to djelomično točno)
– Predstavi im krivca: “Židovi su vas pokrali, Židovi su elite”
– Ponudi sebe kao rješenje – dal uopće moram o ovome?
Malo manje ekstremni i manje poznati primjer:
– Orban Mađarima: “niste krivi vi zato što vam je loše, elite iz Brisela su vas sjebale”
– Pokaže krivca: “Milijarder Soros pokušava uništiti Mađarsku kulturu uvozom migranata i rušenjem plaća, opet elita protiv naroda”
– Ponudi sebe kao rješenje.
Vučić u Srbiji:
– Niste vi krivi za ekonomsko stanje, krive su zapadne elite koje su sankcionirale srbiju
– Krivci su ponekad Hrvati, ponekad Albanci, najčešće Zapadne vrednosti i SAD. Zapad je bogat pa su elite, a Vučić je dio naroda pa su oni svi zajedno u borni s elitom.
– Onda predstavi sebe kao spasitelja jer dok je on na vlasti ekonomija raste, standard se diže i on će vratiti Srbiji staru slavu
Putin u Rusiji, slično:
– Niste vi krivi za sjebanu Rusiju, sjetite se SSSR-a, NATO nas je uništio. Ja ću vratiti Rusiju u društvo globalnih sila gdje i pripada…
Danas u Hrvatskoj:
– Niste vi krivi zato što imate plaće manje od onoga što želite, sjebali su vas [insert vlada, srbi, masoni, poslodavci] , iako na izbore izlazi samo oko 30% glasača. Al oke, nstko drugi je kriv…
– Ovde su krive elite koje uvoze jeftinu radnu snagu da bi vama rušali plaće i kako bi sebe bogatili. Nisu krivi strani radnici jer oni su isto narod, a ovde je narod protiv elita.
– Ako mi dođemo na vlast, prekinut ćemo uvoz radne snage, podići će se plaća i donijet ćemo vam standard koji zaslužujete
Populizam nije sam po sebi loš, ali je problem kad potiče mržnju preda jednoj skupini u društvu. Populizam ćete prepoznati tako da će:
– govornik će igrati na emocije i govoriti ono što želite čuti (ako zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno jest)
– problem biti definiran kao crno bijela priča: moralno propala elita koja izrabljuje moralno dobar narod
– krivac će biti jedna skupina u društvu koju će se demonizirati (pohlepni poslodavci, škrti židovi, strane elite,…)
– govornik će pokazati banalno rješenje se, ali kao da jedino on može riješiti taj problem jer nitko drugi nema snage povući taj potez
– često će se pojavljivati izrazi u smislu da je to rješenje logično, da je to zdravi razum ili “pametnom dosta!”, bez navođenja relevantnih izvora informacija
Ja tvrdim da nase trziste nema problem sa manjkom radne snage nego sa viskom nesposobnih poduzetnika. Kvote su trenutno ukinute i mogu se uvoziti svi radnici za sve poslove cak iako se radi o poslovima u kojima vec ima visak radnika. Treba vratiti te kvote i postroziti kriterije za uvoz stranaca. Poduzetnici kojima to smeta mogu slobodno otvoriti firmu u Njemackoj pa da vidimo hoce li biti uspjesni tamo gdje se radnika zapravo mora i platiti.
They took our jobs !!!!!
My time to shine:
https://preview.redd.it/1sqsvh5ut20b1.jpeg?width=1080&format=pjpg&auto=webp&v=enabled&s=7a53c5ccb350db672d4212b14e858fec828168d4
Nadam se da ce se Nepalci u buducnosti bavit i novinarstvom, pa da ne moram citat ovakva meta istrazivanja.
Uopće nije problem u stranim radnicima, i prije nego su se oni pojavili u ovako velikom broju, domicilni radnici su rušili plaće dobrim radnicima, šutke pristajući na sve i svašta od svojih poslodavaca, radeći bespogovorno stotine sati godišnje neplaćenih prekovremenih, pristajući na minimalne godišnje odmore, ne tražeći dnevnice i putne troškove, odbijajući prekovremene, čak i tamo gdje su im to htjeli platiti, jer se ne poštuju i ne cijene, najbolje im ide ulizivanje poslodavcu, zapravo presretni su i do groba zahvalni jer ih je netko, takve beskičmenjake zaposlio, ne vjeruju u sebe, ne ulažu u sebe, zapravo loši su radnici, a moraju negdje raditi, da nisu roditeljima na grbači. I svi redom potajice kukaju, kako im je mala plaća i čekaju da se netko drugi izbori za njih. I zbog takvih, da bi održao plaću dostojnu svog znanja, stručnosti i renomea, promijenih 8 ( osam) poduzeća u zadnjih 5 i pol godina. A nisam neodgovorni balavac. Dapače, bliži mi se mirovina.
Theeeyy trrrk rrrr jrrrrrrbbbb!!!!
Da, jer su u svakoj državi na planeti di su dali da se stranci kao jeftina radna snaga nasele to desilo. Uvijek na štetu (većine) domaće populacije.
​
I nikakvi bullshit BDP i slični indikatori koji rade ljudi čiji interes je samo lova neće to promijniti. Stara moja radi sa 10ak filipinki, žene rade 10 sati svaki dan + subotom i izrabljuju ih ko stoku. Ali šefica svako malo vozi novi AUDI/BMW kaj god.
​
Nemojmo se čudit kad će nas za 50 godina mrzit iz dna duše zbog boje kože(jer ljudi koji su ih izrabljivali su naši) kad više bude stranih radnika nego nas.
Ovisi. Ako si NKV radnik na bausteli ili radis na dostavi, onda mozda hoce.
Ako si zavrsio faks onda sigurno nece.
Zato knjigu u sake. Danas ces bez faksa tesko dobiti bolji posao
Ne znam oće lu seušit plaće ali će nam demografska slika bit prominjena iz temelja
Nece, i ne postoji nijedan jedini prilog toj tezi.
Uglavnom se kmecanje o tome svodi na poslovicno cendranje neofeudalnih kmetova.
Duboko u lubanje im je utuvljen koncept feudalne ekonomije, oni misle da ako stranci magicno dolaze i zaradjuju, kao da kopaju krumpire, da bi domoroci mogli jednako tako zaradjivati samo da oni umjesto stranaca kopaju te iste krumpire.
Ali ne, ne bi. Da nema stranaca ne bi bilo bi radnih mjesta na kojima stranci rade jer domoroci ih nikad ne bi radili za njihove place, i stoga bi kompanije koje ih zaposljavaju jednostavno propale.
Pa bismo opet bili tamo gdje smo bili i prije dolaska stranaca – ne bi bilo posla za domace pa bi i dalje svi odlazili u Njemacku. I tamo bi kopali krumpire jer ih Nijemci ne zele kopati.
A inace samo u tri godine od kraja 2019. do kraja 2022. prosjecna neto placa u RH je rasla 20.1%.
Fascinantno je to kako kmetovi zive u bezvremenskoj dimenziji, mozes doslovno uzeti clanke iz novina iz 1983. i objaviti ih danas, i nitko ne bi primijetio nijednu razliku jer svi vjecno pricaju i razmisljaju isto – potpuno neometani bilo kakvim cinjenicama ili empirijom.
I tako vec barem 50 godina, bez da je ikome
Ista cudno ili neobicno.