Legendarni Đuro Utješanović i njegova poruka studentima (džingl Radija Student)

12 comments
  1. Kad već spominjem “Tetka”, evo ukratko o njemu (preuzeto sa [Wikipedije](https://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%90uro_Utje%C5%A1anovi%C4%87)):

    >Rođen je u Bosni i Hercegovini, a sam je često znao govoriti da je rođen “između dva sela, u jednoj šumi” negdje u okolici Sanskog Mosta. U nekim je dokumentima pisalo da je rođen 1938., ponegdje 1940., dok u trećima piše 1941. godina. Sam je odabrao 1940. kao godinu svog rođenja, jer nju je najlakše pamtio. Još kao dijete izgubio je oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši.
    >
    >U Kikindi je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u Split gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem Ivicom Vidovićem. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u Sarajevo na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje “pobjeći” iz Sarajeva u Zagreb. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u kazalištu Gavella, a potom je odlučio napustiti kazališne daske.
    >
    >Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostat će upamćen po ulozi tetka u Večernjoj školi Željka Pervana gdje je pokazao talent za improvizaciju.
    >
    >Zapažene uloge je ostvario u filmovima: Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). Kratku, ali zapaženu ulogu imao je i u Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja. Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji Hrvatske televizije Jel’ me netko tražio, a sa sinom Dragom često je nastupao u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.
    >
    >Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi Socijalističke radničke partije Hrvatske u VI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor.
    >
    >Umro je u Zagrebu 25. veljače 2013. u 73. godini života od posljedica moždanog udara.
    >
    >**Televizijske uloge:**
    >
    >”Najbolje godine” kao Rudolf (2009.)
    >
    >”Večernja škola” kao Tetak Krokanić (1995. – 1999.); (2005. – 2008.)
    >
    >”Đuka Begović” kao dobošar (1991.)
    >
    >”Zagrljaj” (1988.)
    >
    >”Putovanje u Vučjak” kao Dane (1986. – 1987.)
    >
    >”Lažeš, Melita” kao poštar (1986.)
    >
    >”Ne daj se, Floki” kao doktor (1985.)
    >
    >”Smogovci” kao odbjegli tip iz zatvora (1983.)
    >
    >”Punom parom” kao vozač druga Bože (1978.)
    >
    >”U registraturi” kao Ferkonja (1974.)
    >
    >”Čovik i po” kao Luka (1974.)
    >
    >**Filmske uloge:**
    >
    >”Duga mračna noć” kao seljak (2005.)
    >
    >”Ničija zemlja” kao bosanski vodič (2001.)
    >
    >”Je li jasno, prijatelju?” kao Jura (2000.)
    >
    >”Tri muškarca Melite Žganjer” kao čuvar parkirališta (1998.)
    >
    >”Kad mrtvi zapjevaju” kao udbaš (1998.)
    >
    >”Rusko meso” kao uhićenik (1997.)
    >
    >”Ne zaboravi me” (1996.)
    >
    >”Vrijeme ratnika” kao uzgajivač gusaka (1991.)
    >
    >”Đuka Begović” kao dobošar (1991.)
    >
    >”Krhotine” kao drug iz komesara (1991.)
    >
    >”Karneval, anđeo i prah” (1990.)
    >
    >”S.P.U.K.” kao dermatolog (1983.)
    >
    >”Vlakom prema jugu” kao majstor Pero Fatur (1981.)
    >
    >”Živi bili pa vidjeli” kao radnik u protestu (1979.)
    >
    >”Pucanj” kao Stevo (1977.)
    >
    >”Hajdučka vremena” kao Đurđe Karabardak (1977.)
    >
    >”U gori raste zeleni bor” kao učitelj (1971.)

  2. s scene odlaze velikani a ostaju mlatimudani, strano dobar glumac i beskrajno smijesna osoba, stvarno steta da ga vise nema, jako me pogodila ova vijest

  3. Imao sam ga priliku dosta dobro upoznati pred smrt, i čovjek je stvarno bio ljudina.. Bez obzira na sjebanu životnu priču i sve, uvijek se trudio nasmijati sve oko sebe.

Leave a Reply