>O povijesti Roma malo se zna i danas, više od šest stoljeća nakon njihova naseljavanja na hrvatskim područjima. Cilj ovog feljtona u četiri dijela jest ukratko istaknuti neke od značajnijih aspekata iz povijesti Roma u Hrvatskoj, ali nikako nije autorova namjera prikazati cjelokupnu njihovu povijest jer ona zasigurno zahtijeva mnogo više prostora.
>Danas se većina znanstvenika koji proučavaju povijest slažu da su se Romi na europska područja naseljavali u više migracijskih valova, a ne odjednom i samo iz istog područja. Proučavanje romskog leksika pokazalo je kako su sjeverozapadni dijelovi današnje Indije pradomovina Roma, iz koje su se oni iseljavali zbog ratova i s njima povezanim nedaćama poput gladi, bolesti i sl. Neki bi mogli povezati razloge današnjih migracija stanovništva s Bliskog istoka u europske zemlje s onima zbog kojih su se Romi iseljavali iz njihove pradomovine.
>Prve romske skupine došle su vjerojatno već u IX. stoljeću na europsko područje, kada se spominje jedna grupa Atsinganoi (grč. nedodirljivi), koja je zbog svoga nomadskog načina života i zanimanja poput proricanja sudbine i bavljenja raznim područjima magije, povezivana s Romima.
>No tek u XIV. stoljeću povijesni izvori spominju njihovo masovno migriranje s jugoistočnih područja prema zapadnoeuropskim zemljama. Stanovnici mnogih zemalja u početku su se većinom dobro odnosili prema Romima, koji su imali zaštitu kraljeva i papa prigodom prolaska određenim zemljama. Romi su se predstavljali vlastima i drugima kao oni koje su Osmanlije („Turci“) protjerali iz njihovih domova, ili su se predstavljali kao islamski preobraćenici na kršćanstvo zbog čega vrše pokoru u obliku stalnog seljenja (lutanja) i slično
>DIO ROMA NASELJAVA SE U DRUGOJ POLOVINI XIV. STOLJEĆA I NA HRVATSKA PODRUČJA
Tako je poznato kako su u Dubrovniku živjeli i radili kao vojnici, kućna posluga, glazbenici, općinski činovnici, obrtnici (većinom kao kovači i gostioničari) i trgovci, a u Zagrebu kao trgovci, mesari i krznari. Ovi primjeri ukazuju kako su Romi bili dobro prihvaćeni na hrvatskim područjima, no to se promijenilo. Osim toga, prisutnost Roma na hrvatskim područjima bila je povezana i s osmanlijskim vojnim pohodima.
>Romi su se na nekim područjima nametnuli kao vrsni obrtnici. Tako su ih franjevci trećoredci – glagoljaši u samostanu sv. Jeronima u Martinšćici na otoku Cresu od kraja XVI. stoljeća često koristili za obavljanje brojnih kovačkih usluga, poput izrade vijaka ili popravka bačava.
>Romi se spominju kao vrsni poznavatelji narodne medicine, a time su se bavili i na hrvatskim područjima. O tome svjedoči zapis jednog od najpoznatijih liječnika u povijesti, Paracelsusa, koji je zapisao kako je za vrijeme svojih putovanja kroz hrvatska područja u prvoj polovini XVI. st. vidio kako je neki Rom liječio bolesnika sokom iz neke biljke.
>Iako su Romi bili u početku dobro primljeni, u nekim europskim zemljama već se u XV. stoljeću počeo mijenjati odnos prema njima. Tako su neke vlasti u Njemačkoj započele donositi odredbe o protjerivanju Roma i zabrani dolaska na njihovo područje. Optuživale su Rome zbog njihova nekršćanskog i nemoralnog ponašanja, posebice zbog njihova navodnog vračanja i čarobnjaštva, otimanja kršćanske djece i špijuniranja u korist Osmanlija. Ovakva promjena odnosa prema Romima ne treba začuditi jer su vlasti i stanovništvo u tim zemljama bili pod pritiskom čestih (vjerskih) ratova i (seljačkih) buna, epidemija i sl.
>Hrvatske su vlasti, ponajviše Hrvatski sabor, slijedeći primjer drugih, od kraja XVI. stoljeća započele donositi niz mjera kojima se određuje protjerivanje dijela Roma s određenog prostora, a ostali moraju početi plaćati porez i poštovati zakone. Jedna od kazni za neposluh Roma bila je vješanje i prisilni rad u korist nekog vlastelina. Upravo su se hrvatski vlastelini poput Zrinskih često „susretali“ s Romima. Tako se spominje slučaj dvojice Roma glazbenika koje je kao osmanlijske vojnike zarobio Juraj IV. Zrinski krajem XVI. stoljeća te ih je koristio kao zabavljače u svom dvorcu.
>No, Romi kod Zrinskih nisu bili samo zabavljači, već i njihovi vojnici. Tako je pedesetak godina poslije umalo stradao Nikola Zrinski, hrvatski ban, od jednog Roma koji je pripadao mađarskoj konjici (husar), koji ga je iznenada napao mačem i razderao mu dio odjeće. No, brzom reakcijom jednog od prisutnih slugu atentator je ustrijeljen. Razlog atentata bila je ljutnja toga husara jer je njemu i njegovim drugovima bilo zabranjeno boriti se protiv Osmanlija.
>Ne treba smetnuti s uma kako su tada Romi bili dio ne samo osmanlijske vojske, već i habsburških vojnih jedinica. Navedeni isječci iz povijesti Roma ukazuju na njihovu prisutnost na hrvatskim područjima što će posebno biti istaknuto nakon povlačenja Osmanlija sa slavonskih, srijemskih i baranjskih područja od kraja XVII. stoljeća. No, veća prisutnost Roma na određenim hrvatskim područjima poticala (prisilila) je habsburške vlasti da im „posvete veću pozornost“ što su i učinile u XVIII. stoljeću.
Od kad se počinju zvat Ciganima?
Postoji mit koji objašnjava zašto Romi nemaju svoju državu, već su tako rasuti po svud, kaže da su pokupili i prodali čavle kojima je Isus bio prikovan na križ pa su na taj način prokleti.
3 comments
>O povijesti Roma malo se zna i danas, više od šest stoljeća nakon njihova naseljavanja na hrvatskim područjima. Cilj ovog feljtona u četiri dijela jest ukratko istaknuti neke od značajnijih aspekata iz povijesti Roma u Hrvatskoj, ali nikako nije autorova namjera prikazati cjelokupnu njihovu povijest jer ona zasigurno zahtijeva mnogo više prostora.
>Danas se većina znanstvenika koji proučavaju povijest slažu da su se Romi na europska područja naseljavali u više migracijskih valova, a ne odjednom i samo iz istog područja. Proučavanje romskog leksika pokazalo je kako su sjeverozapadni dijelovi današnje Indije pradomovina Roma, iz koje su se oni iseljavali zbog ratova i s njima povezanim nedaćama poput gladi, bolesti i sl. Neki bi mogli povezati razloge današnjih migracija stanovništva s Bliskog istoka u europske zemlje s onima zbog kojih su se Romi iseljavali iz njihove pradomovine.
>Prve romske skupine došle su vjerojatno već u IX. stoljeću na europsko područje, kada se spominje jedna grupa Atsinganoi (grč. nedodirljivi), koja je zbog svoga nomadskog načina života i zanimanja poput proricanja sudbine i bavljenja raznim područjima magije, povezivana s Romima.
>No tek u XIV. stoljeću povijesni izvori spominju njihovo masovno migriranje s jugoistočnih područja prema zapadnoeuropskim zemljama. Stanovnici mnogih zemalja u početku su se većinom dobro odnosili prema Romima, koji su imali zaštitu kraljeva i papa prigodom prolaska određenim zemljama. Romi su se predstavljali vlastima i drugima kao oni koje su Osmanlije („Turci“) protjerali iz njihovih domova, ili su se predstavljali kao islamski preobraćenici na kršćanstvo zbog čega vrše pokoru u obliku stalnog seljenja (lutanja) i slično
>DIO ROMA NASELJAVA SE U DRUGOJ POLOVINI XIV. STOLJEĆA I NA HRVATSKA PODRUČJA
Tako je poznato kako su u Dubrovniku živjeli i radili kao vojnici, kućna posluga, glazbenici, općinski činovnici, obrtnici (većinom kao kovači i gostioničari) i trgovci, a u Zagrebu kao trgovci, mesari i krznari. Ovi primjeri ukazuju kako su Romi bili dobro prihvaćeni na hrvatskim područjima, no to se promijenilo. Osim toga, prisutnost Roma na hrvatskim područjima bila je povezana i s osmanlijskim vojnim pohodima.
>Romi su se na nekim područjima nametnuli kao vrsni obrtnici. Tako su ih franjevci trećoredci – glagoljaši u samostanu sv. Jeronima u Martinšćici na otoku Cresu od kraja XVI. stoljeća često koristili za obavljanje brojnih kovačkih usluga, poput izrade vijaka ili popravka bačava.
>Romi se spominju kao vrsni poznavatelji narodne medicine, a time su se bavili i na hrvatskim područjima. O tome svjedoči zapis jednog od najpoznatijih liječnika u povijesti, Paracelsusa, koji je zapisao kako je za vrijeme svojih putovanja kroz hrvatska područja u prvoj polovini XVI. st. vidio kako je neki Rom liječio bolesnika sokom iz neke biljke.
>Iako su Romi bili u početku dobro primljeni, u nekim europskim zemljama već se u XV. stoljeću počeo mijenjati odnos prema njima. Tako su neke vlasti u Njemačkoj započele donositi odredbe o protjerivanju Roma i zabrani dolaska na njihovo područje. Optuživale su Rome zbog njihova nekršćanskog i nemoralnog ponašanja, posebice zbog njihova navodnog vračanja i čarobnjaštva, otimanja kršćanske djece i špijuniranja u korist Osmanlija. Ovakva promjena odnosa prema Romima ne treba začuditi jer su vlasti i stanovništvo u tim zemljama bili pod pritiskom čestih (vjerskih) ratova i (seljačkih) buna, epidemija i sl.
>Hrvatske su vlasti, ponajviše Hrvatski sabor, slijedeći primjer drugih, od kraja XVI. stoljeća započele donositi niz mjera kojima se određuje protjerivanje dijela Roma s određenog prostora, a ostali moraju početi plaćati porez i poštovati zakone. Jedna od kazni za neposluh Roma bila je vješanje i prisilni rad u korist nekog vlastelina. Upravo su se hrvatski vlastelini poput Zrinskih često „susretali“ s Romima. Tako se spominje slučaj dvojice Roma glazbenika koje je kao osmanlijske vojnike zarobio Juraj IV. Zrinski krajem XVI. stoljeća te ih je koristio kao zabavljače u svom dvorcu.
>No, Romi kod Zrinskih nisu bili samo zabavljači, već i njihovi vojnici. Tako je pedesetak godina poslije umalo stradao Nikola Zrinski, hrvatski ban, od jednog Roma koji je pripadao mađarskoj konjici (husar), koji ga je iznenada napao mačem i razderao mu dio odjeće. No, brzom reakcijom jednog od prisutnih slugu atentator je ustrijeljen. Razlog atentata bila je ljutnja toga husara jer je njemu i njegovim drugovima bilo zabranjeno boriti se protiv Osmanlija.
>Ne treba smetnuti s uma kako su tada Romi bili dio ne samo osmanlijske vojske, već i habsburških vojnih jedinica. Navedeni isječci iz povijesti Roma ukazuju na njihovu prisutnost na hrvatskim područjima što će posebno biti istaknuto nakon povlačenja Osmanlija sa slavonskih, srijemskih i baranjskih područja od kraja XVII. stoljeća. No, veća prisutnost Roma na određenim hrvatskim područjima poticala (prisilila) je habsburške vlasti da im „posvete veću pozornost“ što su i učinile u XVIII. stoljeću.
Od kad se počinju zvat Ciganima?
Postoji mit koji objašnjava zašto Romi nemaju svoju državu, već su tako rasuti po svud, kaže da su pokupili i prodali čavle kojima je Isus bio prikovan na križ pa su na taj način prokleti.