U poreznim izmjenama koje najavljuje vlada nešto se nipošto neće promijeniti – nastavlja se pogodovanje sektorima turizma, građevinarstva i trgovine nekretninama
….
Mizernim oporezivanjem imovine, naročito posjeda koji ne služi kao obiteljski dom, a ne mora se ni iznajmljivati, postali smo zamamna porezna oaza dobrostojećim stanovnicima EU-a, pa i domaćim sretnicima tog tipa. Svi ostali, a njih je ovdje i dalje bitno više, podnose trošak
….
U pravilu se po našim turističkim mjestima, a zovemo ih radije destinacijama, nema više gdje ni parkirati. Tamo gdje ima, nema se gdje hodati, ali ionako se ne može ni voziti, jer zakrčeno je u prometnom pogledu sve. Nadalje stradavaju kanalizacijske mreže, uslijed nezaustavljivog rasta broja novih apartmana i – valja to jasno reći, a da ne ugrozimo tradicionalno hrvatsko gostoprimstvo – mase izlučina cijenjenih turista. U svakom slučaju, broj prodanih WC-školjki u RH već dugo nije praćen adekvatnom količinom novougrađenih kolektorskih cijevi, pročistača otpadnih voda i tsl.
Na tu muku vezuje nam se još malo šira u vezi s otpadom, jer nije se po tolikim istočnojadranskim plažama one šampionske 2019. godine zavijorio crveni barjačić upozorenja samo zbog fekalnog onečišćenja. Suštinski je ozbiljnija mnoga druga kontaminacija bez obaveznog neugodnog mirisa, od kemijskog otpada do teških metala. Ta vrsta nevolje u Hrvatskoj se zbiva najviše zbog katastrofalno riješenog sustava zbrinjavanja otpadnih tvari, forsiranjem zastarjelih tehnologija i metoda umjesto ekološki prihvatljivijih. Pritisak masovnog turizma, ne hvaleći pritom onaj elitni, samo je pridodao svoj zavidni obol toj drami.
Ja san jednostavan čovik. Vidin portal novosti, doliglas.
A boli, boli, boli kad se u Hrvatskoj gradi a drugdje ne.
3 comments
U poreznim izmjenama koje najavljuje vlada nešto se nipošto neće promijeniti – nastavlja se pogodovanje sektorima turizma, građevinarstva i trgovine nekretninama
….
Mizernim oporezivanjem imovine, naročito posjeda koji ne služi kao obiteljski dom, a ne mora se ni iznajmljivati, postali smo zamamna porezna oaza dobrostojećim stanovnicima EU-a, pa i domaćim sretnicima tog tipa. Svi ostali, a njih je ovdje i dalje bitno više, podnose trošak
….
U pravilu se po našim turističkim mjestima, a zovemo ih radije destinacijama, nema više gdje ni parkirati. Tamo gdje ima, nema se gdje hodati, ali ionako se ne može ni voziti, jer zakrčeno je u prometnom pogledu sve. Nadalje stradavaju kanalizacijske mreže, uslijed nezaustavljivog rasta broja novih apartmana i – valja to jasno reći, a da ne ugrozimo tradicionalno hrvatsko gostoprimstvo – mase izlučina cijenjenih turista. U svakom slučaju, broj prodanih WC-školjki u RH već dugo nije praćen adekvatnom količinom novougrađenih kolektorskih cijevi, pročistača otpadnih voda i tsl.
Na tu muku vezuje nam se još malo šira u vezi s otpadom, jer nije se po tolikim istočnojadranskim plažama one šampionske 2019. godine zavijorio crveni barjačić upozorenja samo zbog fekalnog onečišćenja. Suštinski je ozbiljnija mnoga druga kontaminacija bez obaveznog neugodnog mirisa, od kemijskog otpada do teških metala. Ta vrsta nevolje u Hrvatskoj se zbiva najviše zbog katastrofalno riješenog sustava zbrinjavanja otpadnih tvari, forsiranjem zastarjelih tehnologija i metoda umjesto ekološki prihvatljivijih. Pritisak masovnog turizma, ne hvaleći pritom onaj elitni, samo je pridodao svoj zavidni obol toj drami.
Ja san jednostavan čovik. Vidin portal novosti, doliglas.
A boli, boli, boli kad se u Hrvatskoj gradi a drugdje ne.