Strava i užas u dječjoj Psihijatrijskoj bolnici! ‘Dečko se htio objesiti, pomokrio se po sebi, a što su oni učinili?‘
Strava i užas u dječjoj Psihijatrijskoj bolnici! ‘Dečko se htio objesiti, pomokrio se po sebi, a što su oni učinili?‘
10 comments
Horor. Ne znam nikog tko je bio hospitaliziran tamo ali znam par ljudi koji su išli tam na razgovore i terapiju i nitko nema ništa pozitivno za reć
Članak:
—
Psihijatrijska bolnica u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu
Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Zagrebu, poznatija kao Kukuljevićeva, jedina je takva državna ustanova u kojoj se hospitaliziraju suicidalna djeca i adolescenti. Premaleni smještajni kapaciteti – samo 37 stacionarnih kreveta za zbrinjavanje pacijenata iz cijele zemlje – dovoljan su znak za uzbunu zdravstvenog sustava. No problemi su veći od samog smještaja.
Liječenje djece u neadekvatnim uvjetima te neprihvatljivo ponašanje osoblja godinama prolaze ispod radara, pišu novinari Globala Ivana Paušić i Maristela Baričević.
Marija Mihaljević, danas 22-godišnja zdrava djevojka, prije nekoliko je godina bila jedna od njihovih pacijentica. Njezina se borba s anoreksijom s vremenom pretvorila u mnogo ozbiljnije psihičke tegobe, a sjećanje na bolnicu i dalje joj je traumatično.
– Došla sam tamo u noći, dovela me hitna, ali tehničari koji su me dočekali navečer nisu prenijeli sestrama ujutro da je moje stanje takvo da ne mogu hodati. Ujutro me medicinska sestra zvala da idem na doručak i nije mi vjerovala da ne mogu ustati. Primila me za ruku, povukla i bacila na pod – prisjetila se djevojka.
– To su jako male sobe. Sedam kreveta je u svakoj i ako je više djece nego kreveta, onda se donose madraci s dječjeg odjela i spava se na madracima. Jedan dečko se pokušao objesiti u WC-u, a tehničari su ga vezali za krevet u sobi u kojoj sam ja ležala. Bacao se po krevetu i uspio ga je nekako odgurati do vrata tako da ih nitko ne može otvoriti. Izvršio je nuždu po samom sebi i nitko nije mogao ući u sobu dok on nije odlučio gurnuti taj krevet od vrata da bi mu oni dali injekcije da zaspi. Zaboravila bih, recimo, posljednjih pola sata što se događalo i počela sam užasno paničariti, na što me sestra ošamarila i nije uopće reagirala normalno. Nije mi htjela pozvati liječnika, nije mi htjela dati terapiju. Samo se derala na mene – kazala je Marija.
Iz Bolnice nisu komentirali Marijin slučaj niti su odgovorili na pitanje zašto nemaju dovoljno stručnog osoblja, iako su na njihovoj web-stranici često otvoreni natječaji za posao. Objašnjavaju da su svjesni kako je kapacitet bolnice premali u odnosu prema porastu broja djece s teškoćama mentalnog zdravlja, kao i najtežih oblika psihičkih poremećaja poput suicidalna ponašanja. Ističu i to da su hospitalizacija i stacionarno bolničko liječenje djece i mladih u 2022. u odnosu prema 2021. u porastu, i to za čak 30 posto, piše Global.
—
^Ja ^sam ^privremeni ^bot | ^Ukoliko ^uočite ^pogrešku ^kontaktirajte ^[uFluid-Pirate646](https://www.reddit.com/user/Fluid-Pirate646)
Dobro kad je pokusaj samoubojstva ga moraju vezat, ali ovo samaranje i vucenje iz kreveta je next level
Ne zelim biti djubre, ali imam pitanje za one koji bolje znaju
:
Ako imas slucaj da se netko zeli objesiti i ti ga “spasis”/sprijecis, postoji li bolja alternativa od vezanja osobe za krevet?
Kad sam slusao o slicnim situacijama metoda izbora je uvijek bila vezanje osobe za krevet. Zato pitam.
Više kak je meni to apstraktno u neku ruku, jer radim u IE u firmi koja se brine za takvu djecu i starije ljude. Znači od 10-80 godina koliko sam skuzio. Imamo oko 100 kuca i u tim kućama ima od 4 do 10 korisnika. To plaća država kao HZZO recimo i obitelji privatno. Mislim ima svega naravno, jer tu pobačaja nije bilo do prije par godina ali opet postoji sustav za te ljude. To je 0-24h skrb, neki su 3 na 1, opasnost od piromanije, suicida, vješanja.. Sve kuće su prilagođene, prozori, brave, kvake protiv vješanja..alarmi povezani sa vratima u slučaju požara.. another level. A meni užas jer sam maintenance supervisor, a ovi lome i lome a mi popravljamo 🙂
izasla iz kukuljeviceve vise mentalno bolesna nego kad sam usla
Davno je pokojni Torre pisao, maknite se od psihijatara, ako nije bas netko psihotican.
> Psihijatrija je danas gdje su ostale grane medicine bile prije više od stotinu godina: u fazi definiranja poremećaja kojima se bavi kroz sindrome znakova kojima pretpostavlja da se ovi javljaju, a nažalost nikako još ne po njihovim uzročnicima ili patofizološkim mehanizmima nastanka.
> Da se recimo dekretom preko noći ukine ovako koncipirana psihijatrijska zdravstvena zaštita, sigurno je da bi dijelu njenih korisnika dugoročno bilo gore, ali nažalost značajnom dijelu korisnika naših usluga bilo bi bolje.
https://www.jutarnji.hr/life/zdravlje/prava-istina-o-psihijatriji-1-kako-smo-vas-uvjerili-da-ste-bolesni-i-prodali-lijek-koji-ne-pomaze-686257
Ne znaju ni patologiju naci. Dobri su jednom dijelu nasih branitelja, koje sam na svoje usi cuo ispred vrata psihijatra da oni “te tablete odmah doma bace u smece”, al bitno da sjedaju braniteljske mirovine i invalidnine. Opcenito, nemam jako misljenje o toj struci.
Prijateljica je bila u toj bolnici, medicinske sestre su bile đubrad prema njoj. Pričala mi je da joj uopće nije pomagala kad je bila na stepenicama i padala kad je dobivala šizofrenicne napadaje i kad joj je bilo slabo te da su jednom gledali (ne znam jel preko kamera ili ne) kako je majka od agresivnog romskog djeteta ga prebijala u dvorištu od te bolnice te kako je sestra rekla “kada bi barem tebe tako tukli”. Ruglo i sramota od bolnice te sramota od naše države i sistema.
Dobro je da nisam završila tamo.
**Članak:**
Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Zagrebu, poznatija kao Kukuljevićeva, jedina je takva državna ustanova u kojoj se hospitaliziraju suicidalna djeca i adolescenti. Premaleni smještajni kapaciteti – samo 37 stacionarnih kreveta za zbrinjavanje pacijenata iz cijele zemlje – dovoljan su znak za uzbunu zdravstvenog sustava. No problemi su veći od samog smještaja.
Liječenje djece u neadekvatnim uvjetima te neprihvatljivo ponašanje osoblja godinama prolaze ispod radara, pišu novinari Globala Ivana Paušić i Maristela Baričević.
Marija Mihaljević, danas 22-godišnja zdrava djevojka, prije nekoliko je godina bila jedna od njihovih pacijentica. Njezina se borba s anoreksijom s vremenom pretvorila u mnogo ozbiljnije psihičke tegobe, a sjećanje na bolnicu i dalje joj je traumatično.
– Došla sam tamo u noći, dovela me hitna, ali tehničari koji su me dočekali navečer nisu prenijeli sestrama ujutro da je moje stanje takvo da ne mogu hodati. Ujutro me medicinska sestra zvala da idem na doručak i nije mi vjerovala da ne mogu ustati. Primila me za ruku, povukla i bacila na pod – prisjetila se djevojka.
– To su jako male sobe. Sedam kreveta je u svakoj i ako je više djece nego kreveta, onda se donose madraci s dječjeg odjela i spava se na madracima. Jedan dečko se pokušao objesiti u WC-u, a tehničari su ga vezali za krevet u sobi u kojoj sam ja ležala. Bacao se po krevetu i uspio ga je nekako odgurati do vrata tako da ih nitko ne može otvoriti. Izvršio je nuždu po samom sebi i nitko nije mogao ući u sobu dok on nije odlučio gurnuti taj krevet od vrata da bi mu oni dali injekcije da zaspi. Zaboravila bih, recimo, posljednjih pola sata što se događalo i počela sam užasno paničariti, na što me sestra ošamarila i nije uopće reagirala normalno. Nije mi htjela pozvati liječnika, nije mi htjela dati terapiju. Samo se derala na mene – kazala je Marija.
Iz Bolnice nisu komentirali Marijin slučaj niti su odgovorili na pitanje zašto nemaju dovoljno stručnog osoblja, iako su na njihovoj web-stranici često otvoreni natječaji za posao. Objašnjavaju da su svjesni kako je kapacitet bolnice premali u odnosu prema porastu broja djece s teškoćama mentalnog zdravlja, kao i najtežih oblika psihičkih poremećaja poput suicidalna ponašanja. Ističu i to da su hospitalizacija i stacionarno bolničko liječenje djece i mladih u 2022. u odnosu prema 2021. u porastu, i to za čak 30 posto, piše Global.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*