Mirni, kratkotrajni prosvjedi subotom u podne imaju smisla kada druga strana ima sluha, kada su na vlasti ljudi koji slušaju narod i ispunjavaju njihove zahtjeve.
Takvi prosvjedi ne mogu proći u balkanskim zemljama. Da su naši vladajući iole slični inozemnima, sami bi sišli s vlasti kao, npr., Kurz.
Na Balkanu prosvjed treba biti održan radnim danom, trajati od početka radnog vremena do sumraka. Na taj način onemogućiti osjećaj ugode onima kojima su prosvjedi upućeni i također odlazak doma s radnog mjesta.
Ponoviti idući dan, pa idući dan, pa idući dan.
“Ali ljudi moraju na posao.” – Mi ne pričamo ovdje o maleckim promjenama, Hrvatskoj (i ostalim balkanskim zemljama) trebaju revolucije (koje obuhvaćaju opći štrajk).
Primjer:
Korona ubila pojam o vremenu, ali nedavno je Zagreb bio predsjedavajući za Europsku Komisiju, a lokacija je bila NSB.
To je bila idealna prilika za prosvjede – moglo se zakrčiti 30 prometnica skupa s njihovim međuprostorom počevši od NSB-a prema van, i tako svaki dan. Vlada RH bi doživjela najveću sramotu svog života, a možebitno i najveću jezikovu juhu svog života.
Lako za prosvjede, treba više razgovarat o izlaženju na izbore, tek onda ima smisla prosvjedovat
Gore i dolje nisu iste osobe ( skupine ljudi) ?
Planinarenje, keramika i programiranje. Holy Trinity.
Podsjeća me na ovu situaciju u Splitu:
Puljak: Najavljujemo moderniji javni gradski prijevoz, potaknit ćemo građane da češće koriste autobuse umjesto auta.
* Par dana nakon poskupi parking u centru, a karta za bus pojeftini 40%) *
Split: Neeee, neeeee, samo nas žele oderat
ali da li isti ljudi komentiraju i jedno i drugo ili su to druge grupe ljudi?
Samo nam fali novi Pernar
A kako bi se inace održao/održavao mentalitet “žrtve”, pogotovo u (ikojoj/nekoj) vlasti??
Mozda samo mozda ove dvije stvari govore razlicite skupine ljudi.
Po naslovu mislio da je rijec o zenama
ajmo, protiv cjepiva i plaćanja karticama
Prosvjedujemo o nebitnim stvarima
Čovjek uvijek ide na prosvjed ako ima društvo. Sam nitko be dolazi na prosvjed.
Prosvjedi rade jednino ako napravis ogromne nerede i ubijes nekog iz vlade🤷♂️
oboje od tih izjava daju vecinom isti liudi: oni kojima je status quo ok na ovaj il onaj nacin
Moglo bi se reći kako u hrvatskoj javnosti danas prevladava u OP slikovito opisan miks frustracije i fatalizma zbog izravne tranzicije iz socijalističkog političkog uređenja u liberalno-demokratsko uređenje, koja je prije svega bila tehnička tj. umjetna, ali ne i organska tj. proizašla iz političke kulture i mentaliteta društva.
Ako pogledamo povijest zrelih liberalnih demokracija, gdje mirni prosvjedi funkcioniraju kao simbolična poruka vlasti oko različitih društveno-političkih pitanja, vidjeti ćemo kako su te zemlje imale i razdoblje ‘radikalne demokracije’. Pod tim mislim na prosvjede kao građanski neposluh gdje se riskiralo, pa čak i upuštalo u nasilje. Ne zagovaram ovdje nasilje nego ističem kako se prosvjednici nisu bojali sukoba s policijom i prihvaćali su taj rizik ne bi li javno izrazili svoje nezadovoljstvo. Ta ‘radikalno demokratska’ faza stvorila je političku kulturu gdje su građani svjesni svojih prava i sloboda, te snage građanske angažiranosti, kao i opasnosti apatije kad je riječ o pitanjima od općeg dobra. Isto tako, politička vlast je naučila lekciju koliko je mjerodavnost države, koja se ne poziva na neki transcendentalni Božji autoritet već na volju naroda, zapravo krhka upravo zato što ovisi o volji naroda. Tako da prosvjedi danas u demokracijom s takvom tradicijom građanskog neposluha služe kao podsjetnik i simbolični nastavak te tradicije. Ni građani ni vlast ne žele izbijanje nasilja, ali su svjesni kako do toga uvijek može doći, stoga se mora pronaći kompromis.
Hrvatska nema tu tradiciju, pa se politički establišment ne boji naroda, niti su građani svjesni svoje snage i uloge kontrolora ekscesa vlasti. Zato se Plenković može bahatiti pred novinarima. Zato može izreći skandalozne tvrdnje poput toga da je HDZ “državotvorna stranka”. Izravna umjetna tranzicija iz socijalizma u liberalnu demokraciju stvorila je apatičnu političku atmosferu i klijentelističku političku kulturu.
Tko god se nađe ispred moga automobila i ne bi trebao biti na tome mjestu dok ja se bavim svojim životom i svojim problemima iznenadit će se na manjak savjesti i kočnica 😀
Mirnim prosvjedom nećeš ništa postići. Baš vladajuće zaboli kita jel ti šetaš po ulici kad znaju da na kraju krajeva to njima ništa neće značiti pored toga da će ih novinar pitati što misle o tome
Čekaj malo, ovo je hrvatska reč za protest?
Prosvjedi su beskorisni jer su kao mastrubacija, ljudi se malo skupe, prosetaju po gradu, i onda ih prodje.
Ako hoces promjene, to je dugorocan proces u kojem moraju svi sudjelovat. Recimo svi placu o cijenama nekretnina a nitko ne spominje digitalne nomade koji su jedan od najvecih razloga za rast istih.
22 comments
Koji prosvjed je nešto promijenio?! I što…
Mirni, kratkotrajni prosvjedi subotom u podne imaju smisla kada druga strana ima sluha, kada su na vlasti ljudi koji slušaju narod i ispunjavaju njihove zahtjeve.
Takvi prosvjedi ne mogu proći u balkanskim zemljama. Da su naši vladajući iole slični inozemnima, sami bi sišli s vlasti kao, npr., Kurz.
Na Balkanu prosvjed treba biti održan radnim danom, trajati od početka radnog vremena do sumraka. Na taj način onemogućiti osjećaj ugode onima kojima su prosvjedi upućeni i također odlazak doma s radnog mjesta.
Ponoviti idući dan, pa idući dan, pa idući dan.
“Ali ljudi moraju na posao.” – Mi ne pričamo ovdje o maleckim promjenama, Hrvatskoj (i ostalim balkanskim zemljama) trebaju revolucije (koje obuhvaćaju opći štrajk).
Primjer:
Korona ubila pojam o vremenu, ali nedavno je Zagreb bio predsjedavajući za Europsku Komisiju, a lokacija je bila NSB.
To je bila idealna prilika za prosvjede – moglo se zakrčiti 30 prometnica skupa s njihovim međuprostorom počevši od NSB-a prema van, i tako svaki dan. Vlada RH bi doživjela najveću sramotu svog života, a možebitno i najveću jezikovu juhu svog života.
Lako za prosvjede, treba više razgovarat o izlaženju na izbore, tek onda ima smisla prosvjedovat
Gore i dolje nisu iste osobe ( skupine ljudi) ?
Planinarenje, keramika i programiranje. Holy Trinity.
Podsjeća me na ovu situaciju u Splitu:
Puljak: Najavljujemo moderniji javni gradski prijevoz, potaknit ćemo građane da češće koriste autobuse umjesto auta.
* Par dana nakon poskupi parking u centru, a karta za bus pojeftini 40%) *
Split: Neeee, neeeee, samo nas žele oderat
ali da li isti ljudi komentiraju i jedno i drugo ili su to druge grupe ljudi?
Samo nam fali novi Pernar
A kako bi se inace održao/održavao mentalitet “žrtve”, pogotovo u (ikojoj/nekoj) vlasti??
Mozda samo mozda ove dvije stvari govore razlicite skupine ljudi.
Po naslovu mislio da je rijec o zenama
ajmo, protiv cjepiva i plaćanja karticama
Prosvjedujemo o nebitnim stvarima
Čovjek uvijek ide na prosvjed ako ima društvo. Sam nitko be dolazi na prosvjed.
Prosvjedi rade jednino ako napravis ogromne nerede i ubijes nekog iz vlade🤷♂️
oboje od tih izjava daju vecinom isti liudi: oni kojima je status quo ok na ovaj il onaj nacin
Moglo bi se reći kako u hrvatskoj javnosti danas prevladava u OP slikovito opisan miks frustracije i fatalizma zbog izravne tranzicije iz socijalističkog političkog uređenja u liberalno-demokratsko uređenje, koja je prije svega bila tehnička tj. umjetna, ali ne i organska tj. proizašla iz političke kulture i mentaliteta društva.
Ako pogledamo povijest zrelih liberalnih demokracija, gdje mirni prosvjedi funkcioniraju kao simbolična poruka vlasti oko različitih društveno-političkih pitanja, vidjeti ćemo kako su te zemlje imale i razdoblje ‘radikalne demokracije’. Pod tim mislim na prosvjede kao građanski neposluh gdje se riskiralo, pa čak i upuštalo u nasilje. Ne zagovaram ovdje nasilje nego ističem kako se prosvjednici nisu bojali sukoba s policijom i prihvaćali su taj rizik ne bi li javno izrazili svoje nezadovoljstvo. Ta ‘radikalno demokratska’ faza stvorila je političku kulturu gdje su građani svjesni svojih prava i sloboda, te snage građanske angažiranosti, kao i opasnosti apatije kad je riječ o pitanjima od općeg dobra. Isto tako, politička vlast je naučila lekciju koliko je mjerodavnost države, koja se ne poziva na neki transcendentalni Božji autoritet već na volju naroda, zapravo krhka upravo zato što ovisi o volji naroda. Tako da prosvjedi danas u demokracijom s takvom tradicijom građanskog neposluha služe kao podsjetnik i simbolični nastavak te tradicije. Ni građani ni vlast ne žele izbijanje nasilja, ali su svjesni kako do toga uvijek može doći, stoga se mora pronaći kompromis.
Hrvatska nema tu tradiciju, pa se politički establišment ne boji naroda, niti su građani svjesni svoje snage i uloge kontrolora ekscesa vlasti. Zato se Plenković može bahatiti pred novinarima. Zato može izreći skandalozne tvrdnje poput toga da je HDZ “državotvorna stranka”. Izravna umjetna tranzicija iz socijalizma u liberalnu demokraciju stvorila je apatičnu političku atmosferu i klijentelističku političku kulturu.
Tko god se nađe ispred moga automobila i ne bi trebao biti na tome mjestu dok ja se bavim svojim životom i svojim problemima iznenadit će se na manjak savjesti i kočnica 😀
Mirnim prosvjedom nećeš ništa postići. Baš vladajuće zaboli kita jel ti šetaš po ulici kad znaju da na kraju krajeva to njima ništa neće značiti pored toga da će ih novinar pitati što misle o tome
Čekaj malo, ovo je hrvatska reč za protest?
Prosvjedi su beskorisni jer su kao mastrubacija, ljudi se malo skupe, prosetaju po gradu, i onda ih prodje.
Ako hoces promjene, to je dugorocan proces u kojem moraju svi sudjelovat. Recimo svi placu o cijenama nekretnina a nitko ne spominje digitalne nomade koji su jedan od najvecih razloga za rast istih.
To su likovi koji ne izlaze izbore pa kukaju…