Često sam se u filmovima strave susretao s egzorcizmom, a u stvarnosti – iako sam praktični vjernik – nikada nisam svjedočio ni čuo da netko govori o istjerivanju đavla. Zašto uopće postoji taj obred i koliko se često on prakticira?
Petar K.
Ne znamo koliko se često moli nad osobama koje pate od đavolskoga opsjednuća ili posjednuća jer kod te molitve otklinjanja štiti se i dostojanstvo svake osobe. No činjenica je da se molitve otklinjanja ili egzorcizmi u Crkvi prakticiraju i danas prema Obredniku o egzorcizmima, a svaka biskupija ima i svoga službenoga egzorcista. Već smo ranije pisali da filmski prikazi u filmovima strave doista nemaju veze sa stvarnošću molitve otklinjanja, a pitanju mogućega đavolskoga opsjednuća mora se pristupiti krajnje ozbiljno i to može samo svećenik koji ima ovlaštenje – posebno i izričito dopuštenje – mjesnoga ordinarija, a ne bilo tko. Još jednom navodimo da naš liturgičar i pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško u razgovoru »Egzorcizam je liturgijski čin, a ne mračnjačka seansa« (kakve vidimo u filmovima strave koji su fikcija) govori upravo o toj temi, a preporučujemo Vam i da pročitate »Živo vrelo« o »Liturgiji egzorcizma« koje je objavljeno uz prijevod liturgijske knjige »Egzorcizmi i druge prošnje«. Ukratko, dr. Šaško ističe da Crkva ima vrlo stroge propise o egzorcizmima, a cilj tih propisa jest izbjeći zloporabe. Kako bismo razumjeli egzorcizam, treba poći od Isusa i njegove prakse. I Isus je izgonio zloduhe jer je došao »osloboditi čovjeka od zla, od straha i od bilo koje vladavine zloga, ali i od Zloga te njegovih demona, jer oni žele smisao ljudskoga života skrenuti s Božjega puta«. Prema mons. Šašku obred egzorcizma ne upotrebljava »rječnik pozitivističkih znanosti i služi se slikama i simbolima« jer je riječ o molitvi, a ne mučenju, riječ je – kako smo rekli – o »liturgijskom slavlju, a ne o mračnjačkim seansama«. Egzorcizam je stari poseban oblik molitve kojom se Crkva koristi protiv moći Sotone, a kako bi se pobliže protumačila ta molitva, dovoljno je posegnuti za Katekizmom Katoličke Crkve, gdje u broju 1673 piše: »Kad Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu).« Kada se moli da neki predmet ili osoba budu zaštićeni ili oslobođeni od utjecaja Zloga, rabi se riječ egzorcizam. U članku »Neke disciplinske odredbe o slavljenju egzorcizma« u spomenutom »Živom vrelu« upozorava se da je »potrebna razboritost kako bi se ispravno prosudilo je li riječ o opsjednuću ili pak o nekoj bolesti, osobito psihičkoj«, te se dodaje da se znacima opsjednuća smatra kad netko počne »na nepoznatu jeziku govoriti ili razumijevati takav govor, obznanjivati daleke i tajnovite stvari, pokazivati fizičku snagu koja je nerazmjerna dobi ili stanju osobe«. Ipak, i dalje valja biti oprezan jer »ti znakovi mogu biti samo neka naznaka opsjednuća«, pa nije dobro odmah zaključivati kako su takvi znakovi đavolskoga podrijetla i da su znak opsjednuća, nego treba obratiti pozornost i na druge pokazatelje, osobito one moralnoga i duhovnoga reda, koji na drugi ili jasniji način očituju đavolski zahvat, kao što su žestoka odbojnost prema Bogu, presvetomu Imenu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svetima, Crkvi, riječi Božjoj, svetim stvarima, obredima, osobito sakramentalima i prema svetim slikama. Egzorcist je onaj koji mora »razborito prosuditi nakon brižljiva ispitivanja« je li riječ o stvarnom opsjednuću, »uvijek čuvajući ispovjednu tajnu (zbog čega se u javnosti i ne govori o egzorcizmima, op. a.), posavjetovavši se, koliko je moguće, sa stručnjacima za duhovne stvari te, kad je potrebno, s medicinskim stručnjacima, osobito psihijatrima koji imaju razumijevanja za duhovne poteškoće ljudi«, jer nije rijetkost da se određene duševne bolesti mogu pogrješno shvatiti kao da bi bila riječ o opsjednuću.
Egzorcizam = maltretiranje i zajebavanje osoba sa shizofrenijom.
>treba obratiti pozornost i na druge pokazatelje, osobito one moralnoga i duhovnoga reda, koji na drugi ili jasniji način očituju đavolski zahvat, kao što su žestoka odbojnost prema Bogu, presvetomu Imenu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svetima, Crkvi, riječi Božjoj, svetim stvarima, obredima, osobito sakramentalima i prema svetim slikama.
Ovo mi uvijek zvuči kao vjeruj ili ćemo te natjerati da vjeruješ.
Ima dosta intervjua s egzorcistima na Youtubeu.
Čak je i Biograohics napravio reportažu o pokojnom Gabriellu Amorthu gdje iznosi obje perspekrive na fenomen opsjednuća: https://youtu.be/XK08CKO-yAQ
Ukratko, za one kojima se je gleda video od pola sata:
A) Tek se jedan od 5000 prijavljenih slučajeva smatra mogućim opsjednućem.
B) Osoba mora prvo na terapiju i psiholog treba dati svoje mišljenje i dijagnozu.
C) Sam egzorcist promatra potencijalno opsjednutog 12-18 mjeseci.
D) Cilj je utvrditi ima li osoba šizofreniju ili disasocijativni poremećaj ličnosti.
E) Opsjednućem se smatra kada osoba pokazuje i abnormalne tjelesne simptome koji se ne uklapaju u dijagnozu šizofrenije ili disasocijativnog poremećaja ličnosti.
F) Neki psiholozi smatraju obred egzorcizma potencijalno blagodarnom terapijom za pacijenta koji je inače praktični vjernik, u smislu da mu daje smisleni referentni okvir kako da se odnosi prema svojoj bolesti.
>Šašku obred egzorcizma ne upotrebljava »rječnik pozitivističkih znanosti i služi se slikama i simbolima« jer je riječ o molitvi, a ne mučenju, riječ je – kako smo rekli – o »liturgijskom slavlju, a ne o mračnjačkim seansama«.
Its magic, we aint gotta explain shit.
ja obavljam egzorcizam u wc-u nakon indijske hrane
Relikt srednjeg vijeka. Ili drugim riječima: glupost
U raju je ljepo, ali u paklu je ekipa.
Jel nije dovoljno što stalno gledamo indexova sranja? Ne treba nam glas koncila čovječe dragi.
Egozrcisti si ti koji bi prvi trebali u psihijatrijsku bolnicu na “evaluaciju”.
Uvijek kad začudim našim ravnozemljašima, antivakserima i ostaloj NRZ ekipi sjetim se kako je vjerovanje u Jahvu općeprihvaćena norma.
[removed]
[deleted]
Nad osobama sa narcisoidnim poremećajem bi se trebao vršiti egzorcizam
Kad vidim košića i kompaniju jedino mogu zaključiti da se ne izvodi dovoljno često.
Tek uz dozvolu biskupa se izvodi egzorcizam, bude prisutno mimimalno 4 do 6 ljudi na egzorcizmu. Rimokatolički obred vrši egzorcizam na latinskom, a grkokatolici na lokalnom jeziku. Prema katoličkom nauku u teoriji je jedan smrtni grijeh dovoljan za opsjednuće koje jest jako rijetko u općoj populaciji.
18 comments
**Članak:**
Koliko se često prakticira egzorcizam?
Često sam se u filmovima strave susretao s egzorcizmom, a u stvarnosti – iako sam praktični vjernik – nikada nisam svjedočio ni čuo da netko govori o istjerivanju đavla. Zašto uopće postoji taj obred i koliko se često on prakticira?
Petar K.
Ne znamo koliko se često moli nad osobama koje pate od đavolskoga opsjednuća ili posjednuća jer kod te molitve otklinjanja štiti se i dostojanstvo svake osobe. No činjenica je da se molitve otklinjanja ili egzorcizmi u Crkvi prakticiraju i danas prema Obredniku o egzorcizmima, a svaka biskupija ima i svoga službenoga egzorcista. Već smo ranije pisali da filmski prikazi u filmovima strave doista nemaju veze sa stvarnošću molitve otklinjanja, a pitanju mogućega đavolskoga opsjednuća mora se pristupiti krajnje ozbiljno i to može samo svećenik koji ima ovlaštenje – posebno i izričito dopuštenje – mjesnoga ordinarija, a ne bilo tko. Još jednom navodimo da naš liturgičar i pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško u razgovoru »Egzorcizam je liturgijski čin, a ne mračnjačka seansa« (kakve vidimo u filmovima strave koji su fikcija) govori upravo o toj temi, a preporučujemo Vam i da pročitate »Živo vrelo« o »Liturgiji egzorcizma« koje je objavljeno uz prijevod liturgijske knjige »Egzorcizmi i druge prošnje«. Ukratko, dr. Šaško ističe da Crkva ima vrlo stroge propise o egzorcizmima, a cilj tih propisa jest izbjeći zloporabe. Kako bismo razumjeli egzorcizam, treba poći od Isusa i njegove prakse. I Isus je izgonio zloduhe jer je došao »osloboditi čovjeka od zla, od straha i od bilo koje vladavine zloga, ali i od Zloga te njegovih demona, jer oni žele smisao ljudskoga života skrenuti s Božjega puta«. Prema mons. Šašku obred egzorcizma ne upotrebljava »rječnik pozitivističkih znanosti i služi se slikama i simbolima« jer je riječ o molitvi, a ne mučenju, riječ je – kako smo rekli – o »liturgijskom slavlju, a ne o mračnjačkim seansama«. Egzorcizam je stari poseban oblik molitve kojom se Crkva koristi protiv moći Sotone, a kako bi se pobliže protumačila ta molitva, dovoljno je posegnuti za Katekizmom Katoličke Crkve, gdje u broju 1673 piše: »Kad Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu).« Kada se moli da neki predmet ili osoba budu zaštićeni ili oslobođeni od utjecaja Zloga, rabi se riječ egzorcizam. U članku »Neke disciplinske odredbe o slavljenju egzorcizma« u spomenutom »Živom vrelu« upozorava se da je »potrebna razboritost kako bi se ispravno prosudilo je li riječ o opsjednuću ili pak o nekoj bolesti, osobito psihičkoj«, te se dodaje da se znacima opsjednuća smatra kad netko počne »na nepoznatu jeziku govoriti ili razumijevati takav govor, obznanjivati daleke i tajnovite stvari, pokazivati fizičku snagu koja je nerazmjerna dobi ili stanju osobe«. Ipak, i dalje valja biti oprezan jer »ti znakovi mogu biti samo neka naznaka opsjednuća«, pa nije dobro odmah zaključivati kako su takvi znakovi đavolskoga podrijetla i da su znak opsjednuća, nego treba obratiti pozornost i na druge pokazatelje, osobito one moralnoga i duhovnoga reda, koji na drugi ili jasniji način očituju đavolski zahvat, kao što su žestoka odbojnost prema Bogu, presvetomu Imenu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svetima, Crkvi, riječi Božjoj, svetim stvarima, obredima, osobito sakramentalima i prema svetim slikama. Egzorcist je onaj koji mora »razborito prosuditi nakon brižljiva ispitivanja« je li riječ o stvarnom opsjednuću, »uvijek čuvajući ispovjednu tajnu (zbog čega se u javnosti i ne govori o egzorcizmima, op. a.), posavjetovavši se, koliko je moguće, sa stručnjacima za duhovne stvari te, kad je potrebno, s medicinskim stručnjacima, osobito psihijatrima koji imaju razumijevanja za duhovne poteškoće ljudi«, jer nije rijetkost da se određene duševne bolesti mogu pogrješno shvatiti kao da bi bila riječ o opsjednuću.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Egzorcizam = maltretiranje i zajebavanje osoba sa shizofrenijom.
>treba obratiti pozornost i na druge pokazatelje, osobito one moralnoga i duhovnoga reda, koji na drugi ili jasniji način očituju đavolski zahvat, kao što su žestoka odbojnost prema Bogu, presvetomu Imenu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svetima, Crkvi, riječi Božjoj, svetim stvarima, obredima, osobito sakramentalima i prema svetim slikama.
Ovo mi uvijek zvuči kao vjeruj ili ćemo te natjerati da vjeruješ.
Ima dosta intervjua s egzorcistima na Youtubeu.
Čak je i Biograohics napravio reportažu o pokojnom Gabriellu Amorthu gdje iznosi obje perspekrive na fenomen opsjednuća: https://youtu.be/XK08CKO-yAQ
Ukratko, za one kojima se je gleda video od pola sata:
A) Tek se jedan od 5000 prijavljenih slučajeva smatra mogućim opsjednućem.
B) Osoba mora prvo na terapiju i psiholog treba dati svoje mišljenje i dijagnozu.
C) Sam egzorcist promatra potencijalno opsjednutog 12-18 mjeseci.
D) Cilj je utvrditi ima li osoba šizofreniju ili disasocijativni poremećaj ličnosti.
E) Opsjednućem se smatra kada osoba pokazuje i abnormalne tjelesne simptome koji se ne uklapaju u dijagnozu šizofrenije ili disasocijativnog poremećaja ličnosti.
F) Neki psiholozi smatraju obred egzorcizma potencijalno blagodarnom terapijom za pacijenta koji je inače praktični vjernik, u smislu da mu daje smisleni referentni okvir kako da se odnosi prema svojoj bolesti.
>Šašku obred egzorcizma ne upotrebljava »rječnik pozitivističkih znanosti i služi se slikama i simbolima« jer je riječ o molitvi, a ne mučenju, riječ je – kako smo rekli – o »liturgijskom slavlju, a ne o mračnjačkim seansama«.
Its magic, we aint gotta explain shit.
ja obavljam egzorcizam u wc-u nakon indijske hrane
Relikt srednjeg vijeka. Ili drugim riječima: glupost
U raju je ljepo, ali u paklu je ekipa.
Jel nije dovoljno što stalno gledamo indexova sranja? Ne treba nam glas koncila čovječe dragi.
Egozrcisti si ti koji bi prvi trebali u psihijatrijsku bolnicu na “evaluaciju”.
Uvijek kad začudim našim ravnozemljašima, antivakserima i ostaloj NRZ ekipi sjetim se kako je vjerovanje u Jahvu općeprihvaćena norma.
[removed]
[deleted]
Nad osobama sa narcisoidnim poremećajem bi se trebao vršiti egzorcizam
Kad vidim košića i kompaniju jedino mogu zaključiti da se ne izvodi dovoljno često.
Tek uz dozvolu biskupa se izvodi egzorcizam, bude prisutno mimimalno 4 do 6 ljudi na egzorcizmu. Rimokatolički obred vrši egzorcizam na latinskom, a grkokatolici na lokalnom jeziku. Prema katoličkom nauku u teoriji je jedan smrtni grijeh dovoljan za opsjednuće koje jest jako rijetko u općoj populaciji.
ajoooooojojojooooooooooooooo
​
neneneeeeeeeeeeeeee
​
WOLOLOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO