Što biste vi napravili u mojoj poziciji?

Danas sam vidio nešto što mi ne izlazi iz glave, nešto što nisam očekivao da ću ikad vidjeti.

Čekam tramvaj na određenom okretištu u Zagrebu, danas popodne i vidim dvoje kako prolaze pokraj mene, muškarac u bijeloj majici i žena iza njega, nisu mogli biti stariji od srednjih ili kasnih dvadesetih. Ono što sam prvo primijetio je da je imala ozlijede na lijevoj strani lica između brade i uha i to baš kod dna čeljusne kosti. Sjećam se da sam se upitao, kako se netko tako ozlijedi, bilo bi mi jako čudna ozlijede za pad.

Uglavnom, vidio sam da idu do kioska po upaljač, jer je njemu jako trebala cigareta. Znam to jer me sam upitao za njega, na što sam odgovorio da nemam, jer nisam ni imao, nakon čega se on sjurio u smjeru obližnjeg kafića, a iza njega je išla i ona, bez riječi ali mu se vidjelo u govoru tijela da je bio jako ljut. Što se i potvrdilo jer taman prije mog ulaska u tramvaj sam ih vidio kako se nešto prepiru, preciznije bi bilo reći da je on njoj nešto govorio u relativno ljutitom tonu.

Uglavnom, sjeo sam u tramvaj, koji je bio noviji model, u drugu sekciju gdje su 6 sjedala i 2 puta 2 od tih 4 gledaju jedno drugo. Oni su ušli u tramvaj i sjeli na skroz prvo mjesto, odnosno on je sjeo te kad je ona došla, pretpostavljao sam da je htjela sjesti do njega, kako to klinci rade u takvim tramvajima, na što joj on nije dao te joj je odbrusio da sjedne bilo gdje drugdje. Ona je ostala pokraj njega stajati cijelim putem.

U tim trenutcima mi je bilo jasno što se događa, da to nije normalna veza te da je ona žrtva nasilničke veze. Tramvaj je krenuo, i tad sam primjetio da je do njih sjeo stariji gospodin. I on je brzo shvatio što se događa, izmijenili smo par pogleda ali smo oboje znali da mi tu ne možemo ništa. On je sigurno čuo neke loše stvari koje ja nisam radi udaljenosti, ali bi taj mlađi muškarac tu i tamo podigao glas, ne toliko da odzvanja tramvajem ali dovoljno da sam ga uspio razumijeti. U jednom trenu je rekao nešto što ju je jako rastužilo, jer je na par sekundi imala oblik lica da će krenuti u plač, ali se u zadnji tren suzdržala.

I sve sam tako mogao samo gledati i pratiti, tu i tamo razmjenjivati par pogleda sa starijim gospodinom dok nisu izašli na svojoj stanici. I ono što mi se od tad mota po glavi je, što bi netko, ja ili bilo tko drugi mogao učiniti u takvoj situaciji. Nakon dosta razmišljanja, došao do zaključka da ja, kompletni stranac, ne može ništa, pogotovo ako ona ne želi ga napustiti. I znam da je mnogima, kao što je meni dugo bilo, čudno zašto ne bi ako se tako ponaša, ali ljubav čini jako čudne stvari u našem ponašanju.

Dapače, podsjetio sam se na ovaj (https://www.youtube.com/watch?v=V1yW5IsnSjo), koji sam gledao davnih dana, kao i dosta članaka oko takvih situacija i zašto žrtve nasilja često ne napuste svoje nasilne partnere. Jer nije dovoljno samo napustiti, potreban je cijeli plan kako će ta osoba pobjeći bez da ju partner opet pronađe, a šansa tu uvijek igra ulogu, pogotovo ako ostanu u istom gradu. Možda može biti da nema prijatelja ili obitelji s kojima može kovati taj plan, jer takvi partneri često znaju izolirati svoju žrtvu od drugih. Naravno, sve ovo je samo špekulacija, jer samo ona zna kakva joj je situacija. Možda ona sve i ovo zna, samo nema nikakvu mogućnost čak i da ga napusti.

Kako god bilo, samo znam da me i sve to podsjetilo i na onaj članak o femicidu u Hrvatskoj, a gledajući kako se ta baraba ponašao prema njoj, i to u javnosti, nekako me strah da možda nije daleko od te situacije, iako se jako nadam da to neće biti slučaj.

Ali da se vratim na pitanje, što mi, obični ljudi, možemo napraviti u ovakvim situacijama, ako išta? Pogotovo ako tako vidimo kompletne strance kojima treba pomoć, znali oni to ili ne. Jesam li mogao, usprkos svemu ovome, nešto napraviti, iako osjećaj me vodio k tome da čak i jesam, na kraju svega bi nastradali ja, ali i ona?

by Hullhy