I dok traje još jedna turistička sezona u Hrvatskoj o kojoj se vode brojne rasprave na svim razinama, kroz cijene smještaja i kuglice sladoleda, ili plastičnih ležaljki čiji dnevni najam košta više od kile najbolje ribe, one malo starije generacije sjetit će se kako se nekad, u bivšoj Jugoslaviji, ljetovalo potpuno drugačije, a odlazak na more si je mogla priuštiti većina građana.
Ja ne znan je li to samo moj bubble ili je do toga da su svi moji iz Dalmacije, ali doslovno ne znan nikoga iz šire obitelji ko je iša na ikakve besplatne odmore ili sindikalne izlete. Iman članove obitelji koji su 40 godina crnčili po škveru i ne da nisu išli na odmore nego nisu dobili ni stan iako je i to još jedna stvar koju su tobože svi dobili. Volija bi vidit neko ozbiljnije istraživanje na ovu temu, po mogućnosti temeljeno na brojkama, a ne “u moje vrime” pričama.
Kakva je ovo hrpa laži. Moja obitelj nikada nije bila na moru. A i hrpa drugih koje znam. Pogotovo ovi sa sela
ako se ne varam mogli su i na klupama spavati
ajmo usplahirani desničari u obranu hadezeove hrvatske
Ah dnevna doza žaljenja za propalom komunistickom diktaturom
Nije bilo baš med i mlijeko, često su ta radnička odmarališta bila potkapacitirana a i ovisilo je od poduzeća do poduzeća jesu li imali mogućnost korištenja tih odmarališta. Čak se i tada već počelo sa inozemnim turizmom i potrebom za devizama pa su ponekad i radnička odmarališta bila napunjena strancima.
Međutim, činjenica je da su tada radnici imali puno bolju situaciju za godišnji odmor negdje na obali nego danas. Godine 1961. pojavljuje se iskaznica K-15 koja je nositelju omogućavala popust na prijevoz (50 posto popusta na zrakoplovnu kartu i 75 posto na sva druga prijevozna sredstva). Razliku u cijeni nadoknađivala je država, odnosno savezni fond za koji su radnici izdvajali 1,5 posto svojih bruto primanja.
8 comments
**Članak:**
I dok traje još jedna turistička sezona u Hrvatskoj o kojoj se vode brojne rasprave na svim razinama, kroz cijene smještaja i kuglice sladoleda, ili plastičnih ležaljki čiji dnevni najam košta više od kile najbolje ribe, one malo starije generacije sjetit će se kako se nekad, u bivšoj Jugoslaviji, ljetovalo potpuno drugačije, a odlazak na more si je mogla priuštiti većina građana.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Ah da jos jedan jugoslavija good clanak
Ja ne znan je li to samo moj bubble ili je do toga da su svi moji iz Dalmacije, ali doslovno ne znan nikoga iz šire obitelji ko je iša na ikakve besplatne odmore ili sindikalne izlete. Iman članove obitelji koji su 40 godina crnčili po škveru i ne da nisu išli na odmore nego nisu dobili ni stan iako je i to još jedna stvar koju su tobože svi dobili. Volija bi vidit neko ozbiljnije istraživanje na ovu temu, po mogućnosti temeljeno na brojkama, a ne “u moje vrime” pričama.
Kakva je ovo hrpa laži. Moja obitelj nikada nije bila na moru. A i hrpa drugih koje znam. Pogotovo ovi sa sela
ako se ne varam mogli su i na klupama spavati
ajmo usplahirani desničari u obranu hadezeove hrvatske
Ah dnevna doza žaljenja za propalom komunistickom diktaturom
Nije bilo baš med i mlijeko, često su ta radnička odmarališta bila potkapacitirana a i ovisilo je od poduzeća do poduzeća jesu li imali mogućnost korištenja tih odmarališta. Čak se i tada već počelo sa inozemnim turizmom i potrebom za devizama pa su ponekad i radnička odmarališta bila napunjena strancima.
Međutim, činjenica je da su tada radnici imali puno bolju situaciju za godišnji odmor negdje na obali nego danas. Godine 1961. pojavljuje se iskaznica K-15 koja je nositelju omogućavala popust na prijevoz (50 posto popusta na zrakoplovnu kartu i 75 posto na sva druga prijevozna sredstva). Razliku u cijeni nadoknađivala je država, odnosno savezni fond za koji su radnici izdvajali 1,5 posto svojih bruto primanja.