Da, naravno. Puno se svodi na to ali se podrazumijeva da će bit laganja i vaganja
>Brojni propisi uređuju pitanja plaća. Još brojnije rasprave (stručni i znanstveni članci) odnose se na pitanje tajnosti plaća. Radnici su zainteresirani i za svoju plaću ali i za plaću drugih radnika kod poslodavca, pa i šire od toga. Plaća određuje ne samo položaj radnika i njegove obitelji, već i brojne odnose u društvu.
>Često poslodavci podatke o plaći proglašavaju poslovnom tajnom. Razlozi i obrazloženja toga su različiti. U pojedinim državama to je ugovorena klauzula (SAD, npr.) a u nekima je tajnost podataka o plaći zakonom zabranjena.
>Poslodavci i radnici o tom pitanju imaju različita (pa i suprotna) stajališta. Za poslodavce je to onemogućavanje konkurencije (ako bi podaci “javni” onda bi “bijeg” ili “kretanje” od jednog ka “boljem” poslodavcu bio češći).
>Poslodavci u autonomnim aktima propisuju “zabranjuje se informacija o plaći drugim radnicima”.
>U zakonima u Republici Hrvatskoj nema odredbi o tajnosti plaće, odnosno o davanju zabranjenih informacija o plaći.
>Istina, Zakon o zaštiti tajnosti podataka daje ovlast poslodavcu da autonomno uredi “poslovnu tajnu” pod točno određenim uvjetima.
>Kada se poslodavac odluči da poslovnu tajnu uredi autonomnim općim aktom mora: odrediti organ (tijelo) nadležno za uređivanje tih odnosa); ime, naziv akta (npr. pravilnik o poslovnoj tajni, ili o profesionalnoj tajni ili o postupku čuvanja poslovne tajne); sadržaj (djela, rokove, postupke, posljedice i dr.); vremensko važenje; prostorno važenje; početak važenja; način objave; kontrola i drugo: u tom slučaju trebalo bi utvrditi da je podatak o plaći (točno koji) poslovna tajna. To mogu biti samo konkretni a ne “zajednički” ili principijelni podaci.
>To se odnosi i na jednaku plaću žena i muškaraca (jednak rad i rad jednake vrijednosti u istim ili sličnim uvjetima). Plaća je osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste.
>Za službenike i namještenike u javnim službama nema tajnosti plaće. Drugi osobni podaci i informacija kojom bi se fizička osoba mogla identificirati ne bi se smjeli otkriti.
>Principijelno rečeno, niti jedna “državna” norma nije utvrdila da su podaci o plaći poslovna tajna. Kada poslodavac to uređuje autonomno to se mora urediti vrlo precizno i poštujući sve oznake propisa.
U mojoj firmi se ne smije, ali sve što radimo je pod nekavom tajnom, ništa ne bi smjelo izlaziti van. Inače nije mi bitno koliko drugi zarađuju, zanima me samo koliko ja zarađujem.
Ne, iako bih volio, bojim se da ce uvijek bit nezadovoljnih akonse otkriju plaće.
Ono sto je najjace – ista firma koja zabranjuje diskusije o placi (interno) prvo sto te pita na razgovoru za posao je “kolika ti je trenutna placa?” 😀
Poduzetnik sam, pa evo i s te strane.
Poduzetnik ili menadzer (tko god je zaduzen oko placa ljudi u odjelima ili firmi) bi trebao uvijek imati na umu kakav je odnos placa izmedju zaposlenika, i imati na umu da se o tome jako cesto otvoreno govori.
Po meni ne bi trebala biti tajna, no ovisi o situaciji da li je dobro ili lose
Naravno, iako u ugovoru ima stavka o tome da je placa tajna. Nisam siguran kako je to enforceable, a poznavanje tudih placa ti moze biti samo od koristi u karijeri.
Generalno se u Hrvatskoj novac previse smatra tabu temom.
S kolegama da, i znam u lipu koliko tko zarađuje. S ostalim ljudima kako s kim – jedno sam se ružno opekla i sad sam puno opreznija.
Trebalo bi. Poslodavci u dosta slučajeva ne žele da im se radnici bune. Radnici koji znaju stanje o plaćama će se češće boriti za bolje plaće. Pretvaranje pitanje plaća u tabu ide isključivo njima u korist. Ali ionako znamo kakve su plaće većine radnika u našoj zemlji: premale.
Ne, ni u staroj ni u novoj firmi sad nismo pricali o placi. Stara firma je bila dosta veca i ne znam ni kolike su place imali ostali u mom timu. Ni o povisicama se nije pricalo. Navodno su trebale ici po nekom vremenskom rasporedu i znam da neki nisu nikad trazili, a ja sam uvijek trazila pa pregovarala po potrebi.
A zapravo niti s frendicama nisam nikad pricala o tome kolike su nam place
Više imam za izgubit nego za dobit ako pričam
Stroga tajna. No znam place svake osobe. Imam najmanju u firmi.
Postoji određena hijerarhija u firmi, svi imaju ugovor s određenom plaćom. Zna se točno kolika je plaća za svaku razinu. Jedino za koga se ne zna, to je uprava i direktor koji sigurno imaju plaće ko svi mi zajedno.
Pa ne znam, u mojoj firmi to otvoreno govorimo, naravno da netko tko ima vise staza i vise dobiva ili je njegovo radno mjestvo vise placeno.. ali otvoren sam i vecina mojih kolega… ko me pita, dam mu platnu listu da si pogleda i obrnuto.. nikad nije tajna ili skakljivo pitanje
16 comments
Da, naravno. Puno se svodi na to ali se podrazumijeva da će bit laganja i vaganja
>Brojni propisi uređuju pitanja plaća. Još brojnije rasprave (stručni i znanstveni članci) odnose se na pitanje tajnosti plaća. Radnici su zainteresirani i za svoju plaću ali i za plaću drugih radnika kod poslodavca, pa i šire od toga. Plaća određuje ne samo položaj radnika i njegove obitelji, već i brojne odnose u društvu.
>Često poslodavci podatke o plaći proglašavaju poslovnom tajnom. Razlozi i obrazloženja toga su različiti. U pojedinim državama to je ugovorena klauzula (SAD, npr.) a u nekima je tajnost podataka o plaći zakonom zabranjena.
>Poslodavci i radnici o tom pitanju imaju različita (pa i suprotna) stajališta. Za poslodavce je to onemogućavanje konkurencije (ako bi podaci “javni” onda bi “bijeg” ili “kretanje” od jednog ka “boljem” poslodavcu bio češći).
>Poslodavci u autonomnim aktima propisuju “zabranjuje se informacija o plaći drugim radnicima”.
>U zakonima u Republici Hrvatskoj nema odredbi o tajnosti plaće, odnosno o davanju zabranjenih informacija o plaći.
>Istina, Zakon o zaštiti tajnosti podataka daje ovlast poslodavcu da autonomno uredi “poslovnu tajnu” pod točno određenim uvjetima.
>Kada se poslodavac odluči da poslovnu tajnu uredi autonomnim općim aktom mora: odrediti organ (tijelo) nadležno za uređivanje tih odnosa); ime, naziv akta (npr. pravilnik o poslovnoj tajni, ili o profesionalnoj tajni ili o postupku čuvanja poslovne tajne); sadržaj (djela, rokove, postupke, posljedice i dr.); vremensko važenje; prostorno važenje; početak važenja; način objave; kontrola i drugo: u tom slučaju trebalo bi utvrditi da je podatak o plaći (točno koji) poslovna tajna. To mogu biti samo konkretni a ne “zajednički” ili principijelni podaci.
>To se odnosi i na jednaku plaću žena i muškaraca (jednak rad i rad jednake vrijednosti u istim ili sličnim uvjetima). Plaća je osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste.
>Za službenike i namještenike u javnim službama nema tajnosti plaće. Drugi osobni podaci i informacija kojom bi se fizička osoba mogla identificirati ne bi se smjeli otkriti.
>Principijelno rečeno, niti jedna “državna” norma nije utvrdila da su podaci o plaći poslovna tajna. Kada poslodavac to uređuje autonomno to se mora urediti vrlo precizno i poštujući sve oznake propisa.
https://burza.com.hr/portal/jesu-li-podaci-o-placi-poslovna-tajna/11364
Ne.
U mojoj firmi je to zabranjeno
U mojoj firmi se ne smije, ali sve što radimo je pod nekavom tajnom, ništa ne bi smjelo izlaziti van. Inače nije mi bitno koliko drugi zarađuju, zanima me samo koliko ja zarađujem.
Ne, iako bih volio, bojim se da ce uvijek bit nezadovoljnih akonse otkriju plaće.
Ono sto je najjace – ista firma koja zabranjuje diskusije o placi (interno) prvo sto te pita na razgovoru za posao je “kolika ti je trenutna placa?” 😀
Poduzetnik sam, pa evo i s te strane.
Poduzetnik ili menadzer (tko god je zaduzen oko placa ljudi u odjelima ili firmi) bi trebao uvijek imati na umu kakav je odnos placa izmedju zaposlenika, i imati na umu da se o tome jako cesto otvoreno govori.
Po meni ne bi trebala biti tajna, no ovisi o situaciji da li je dobro ili lose
Naravno, iako u ugovoru ima stavka o tome da je placa tajna. Nisam siguran kako je to enforceable, a poznavanje tudih placa ti moze biti samo od koristi u karijeri.
Generalno se u Hrvatskoj novac previse smatra tabu temom.
S kolegama da, i znam u lipu koliko tko zarađuje. S ostalim ljudima kako s kim – jedno sam se ružno opekla i sad sam puno opreznija.
Trebalo bi. Poslodavci u dosta slučajeva ne žele da im se radnici bune. Radnici koji znaju stanje o plaćama će se češće boriti za bolje plaće. Pretvaranje pitanje plaća u tabu ide isključivo njima u korist. Ali ionako znamo kakve su plaće većine radnika u našoj zemlji: premale.
Ne, ni u staroj ni u novoj firmi sad nismo pricali o placi. Stara firma je bila dosta veca i ne znam ni kolike su place imali ostali u mom timu. Ni o povisicama se nije pricalo. Navodno su trebale ici po nekom vremenskom rasporedu i znam da neki nisu nikad trazili, a ja sam uvijek trazila pa pregovarala po potrebi.
A zapravo niti s frendicama nisam nikad pricala o tome kolike su nam place
Više imam za izgubit nego za dobit ako pričam
Stroga tajna. No znam place svake osobe. Imam najmanju u firmi.
Postoji određena hijerarhija u firmi, svi imaju ugovor s određenom plaćom. Zna se točno kolika je plaća za svaku razinu. Jedino za koga se ne zna, to je uprava i direktor koji sigurno imaju plaće ko svi mi zajedno.
Pa ne znam, u mojoj firmi to otvoreno govorimo, naravno da netko tko ima vise staza i vise dobiva ili je njegovo radno mjestvo vise placeno.. ali otvoren sam i vecina mojih kolega… ko me pita, dam mu platnu listu da si pogleda i obrnuto.. nikad nije tajna ili skakljivo pitanje