U moru muzičkih pravaca, među onima koji se ističu magičnom melankolijom kojoj je nemoguće pobjeći ističe se ‘rebetiko’, pravac nostalgičnih pjesama grčkih izbjeglica koje su nakon sporazuma iz Lausseane, jednog od najsramotnijih dokumenata u povijesti međunarodne diplomacije, kojim je legalizirana ideja tzv. razmjene stanovništva, trajno ostale bez zavičaja i domova.
S obzirom na njihov nostalgični karakter i pjevanje o izgubljenom zavičaju te su pjesme djelovale subverzivno na grčki nacionalizam kao vladajuću ideologiju koja ih je zbog toga zabranjivala. Pa su tako izbjeglice iz Konstantinopola i Male Azije bile dvostruko izolirane, bez zavičaja i bez stvarne prihvaćenosti u novostvorenoj Grčkoj. Posvetile su se onome što im je jedino preostalo, a to je zatvaranje unutar vlastite izbjegličke zajednice.
Jedan pak od najsnažnijih simbola te zajednice je nogometni klub AEK, što predstavlja skraćenicu fraze Atletsko društvo Konstantinopolis. S AEK-om je ovog utorka trebao u Ateni, na njihovom relativno novom stadionu, znakovitog imena Aja Sofija, igrati zagrebački Dinamo, ali kao što kompletna javnost zna, ta je utakmica odgođena nakon huliganskog napada na građane Atene i navijače AEK-a, od strane nekoliko stotina navijača zagrebačkog kluba, potpomognutih navijačima atenskog Panathinaikosa, u kojem je poginuo dvadesetdevetogodišnjak.
I sve što se na ovu temu, čak i nakon ubojstva, bude pisalo o običajima i kodeksima navijačkog pokreta ili o nečem sličnom je manje bitno od nečega drugog. Kad stvari ogolimo do kraja, dogodio se planirani zločin iz mržnje, za čiju organizaciju je trebalo proputovati čitav Balkan i biti spreman na sve, pa i na to da će netko biti ubijen. Pri čemu mržnja evidentno nije motivirana isključivo klubaštvom, nego i ideologijom, budući da se ujedno radi i o pripadnicima ekstremno desne navijačke skupine koja je napala navijače lijeve provenijencije, k tome u zajedničkoj organizaciji šireg radikalno desnog bratstva. To pak nadilazi ono što se smatra tradicionalnim navijačkim folklorom i savršeno se uklapa u političke trendove u Europi.
Istina je da ovo nije ni prvi, ni zadnji slučaj smrtnog ishoda vezanog uz navijačke mrzilačke pohode, ali jeste po mnogo čemu indikativan. Pri tome je za ovu raspravu onaj krak priče koji ispituje odgovornost grčke policije također irelevantan. Jer koliko god ta odgovornost bila očita, ona se dogodila u ovom konkretnom slučaju, došla je na kraju i nije posljedica procesa dugog trajanja.
Postoji međutim nešto, kada govorimo o svim postjugoslavenskim zemljama i odnosu vladajućih politika i društava u cjelini prema navijačkom pokretu, što je svima zajedničko. Prvo je nastanak organiziranog navijanja i pravog huliganizma u zajedničkoj ligi osamdesetih godina. I s te strane sve ovo još uvijek jeste posljedica nacionalističke netrpeljivosti prema socijalističkoj Jugoslaviji i njenim vrijednostima s kojima se još uvijek obračunavaju. Drugo je herojska uloga koju su vladajući nacionalizmi pripisali tom pokretu ratnih i poratnih godina, ali i činjenica da su organizirane navijačke skupine svih ovih, sad već skoro i četiri desetljeća bile itekako usmjeravane, a često i kontrolirane od strane vladajućih ili rijetko opozicijskih nacionalističkih partija.
Što se tiče samih Bad blue boysa, službeni historiografski narativ o njima jeste taj da su se prvi suprotstavili srpskom nacionalizmu i da je na neki način rat započeo na Maksimiru, na onom zbog masovne tučnjave neodigranom derbiju s Crvenom zvezdom u maju 1990. godine. Uloga pak Zvezdinih navijača u ranim ratnim pohodima i paravojnim formacijama je također uzdignuta na pijedestal u tim istim javnostima.
I tu dolazimo do pravog problema zbog kojeg se ovdašnja društva nisu u stanju jasno odrediti prema ovim odredima mržnje, a vidljivo je i iz službenog suhog birokratskog priopćenja Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza.
Istina je da i jednima i drugima smeta nasilnički huliganizam i da su napravili dosta toga da se obračunaju s njim, ali je isto tako istina i to da im suštinski ne smeta ideologija koja iza svega toga stoji. I dok god je tako, nemoguće je očekivati ikakav bitniji pomak po ovom pitanju i to čini bitnu razliku između postjugoslavenskog navijačkog konteksta koji je nastao kao ogranak pobjedničke vladajuće ideologije i problema s huliganima u Europi.
Što nas opet vraća na kolaps ideje suočavanja s prošlošću i na ustrajavanje na vrijednostima iz devedesetih, koje su u Hrvatskoj do te mjere uzdignute kao vrhovna vrijednost, da se o njima može čak i relativno slobodno pisati i govoriti, ali bez apsolutno ikakvog efekta u širim društvenim slojevima.
Jos cekamo neku udrugu koja se bori za zenska prava da veli kak nije bila dovoljna zastupljenost zena medu huliganima…
Nije tamo bilo politike,barem ne u tom i znacajnom smislu. Debili se tuku konstantno ,cak i oni koji djele ideologiju.
Markovina postao navijač AEKa. Sad navija za Hajduk i AEK, dva kluba komunistička bratska
Ideološki obojeni likovi koriste priliku da kroz “žrtvu” ili napadača u ovoj makljaži ispucaju svoje frustracije. Svi oni koji kurca ne razumiju o navijačima i kako oni funkcioniraju ne bi se trebali baviti motivima istih prilikom tučnajva.
“Žene i djeca ispijaju kavice dok neonacisti napadaju i kolju.”
“Tako treba boysi, udarite po anarhističko-komunističkoj gamadi.”
Ovaj negov proser o nerazumijevanju tradicionalnog navijačkog folklora je šlag na tortu.
Ovog kretenčića treba obavijesiti o navijačkom folkloru u Grčkoj, te koliko je zapravo usrana ta država što se tiče toga. Policijski službenici su im jebeni huligani po tribinama. Kao da navijači ostalih klubova iz Europe nemaju problema sa grčkim navijačima, čovječe jel ovaj “poznavatelj navijačkog folklora” zna zašto su isti na lošem glasu? Što bi istom trebalo značiti bacanje molotovljivih koktela i topovske udare na navijače Hrvatske reprezentacije?
Hrvatski klubovi uostalom nemaju dobar odnos sa grčkim radi njihovog bratimljenja sa Srbima. Ako on osobno vidi da iste spaja ljevičarenje neka ide na CT glave.
Ovo je bilo dokazivanje huligana (boysa), napali bi ove iz AEK-a čak i da isti veći neonacisti od njih.
>budući da se ujedno radi i o pripadnicima ekstremno desne navijačke skupine koja je napala navijače lijeve provenijencije, k tome u zajedničkoj organizaciji šireg radikalno desnog bratstva
5 comments
**Članak:**
U moru muzičkih pravaca, među onima koji se ističu magičnom melankolijom kojoj je nemoguće pobjeći ističe se ‘rebetiko’, pravac nostalgičnih pjesama grčkih izbjeglica koje su nakon sporazuma iz Lausseane, jednog od najsramotnijih dokumenata u povijesti međunarodne diplomacije, kojim je legalizirana ideja tzv. razmjene stanovništva, trajno ostale bez zavičaja i domova.
S obzirom na njihov nostalgični karakter i pjevanje o izgubljenom zavičaju te su pjesme djelovale subverzivno na grčki nacionalizam kao vladajuću ideologiju koja ih je zbog toga zabranjivala. Pa su tako izbjeglice iz Konstantinopola i Male Azije bile dvostruko izolirane, bez zavičaja i bez stvarne prihvaćenosti u novostvorenoj Grčkoj. Posvetile su se onome što im je jedino preostalo, a to je zatvaranje unutar vlastite izbjegličke zajednice.
Jedan pak od najsnažnijih simbola te zajednice je nogometni klub AEK, što predstavlja skraćenicu fraze Atletsko društvo Konstantinopolis. S AEK-om je ovog utorka trebao u Ateni, na njihovom relativno novom stadionu, znakovitog imena Aja Sofija, igrati zagrebački Dinamo, ali kao što kompletna javnost zna, ta je utakmica odgođena nakon huliganskog napada na građane Atene i navijače AEK-a, od strane nekoliko stotina navijača zagrebačkog kluba, potpomognutih navijačima atenskog Panathinaikosa, u kojem je poginuo dvadesetdevetogodišnjak.
I sve što se na ovu temu, čak i nakon ubojstva, bude pisalo o običajima i kodeksima navijačkog pokreta ili o nečem sličnom je manje bitno od nečega drugog. Kad stvari ogolimo do kraja, dogodio se planirani zločin iz mržnje, za čiju organizaciju je trebalo proputovati čitav Balkan i biti spreman na sve, pa i na to da će netko biti ubijen. Pri čemu mržnja evidentno nije motivirana isključivo klubaštvom, nego i ideologijom, budući da se ujedno radi i o pripadnicima ekstremno desne navijačke skupine koja je napala navijače lijeve provenijencije, k tome u zajedničkoj organizaciji šireg radikalno desnog bratstva. To pak nadilazi ono što se smatra tradicionalnim navijačkim folklorom i savršeno se uklapa u političke trendove u Europi.
Istina je da ovo nije ni prvi, ni zadnji slučaj smrtnog ishoda vezanog uz navijačke mrzilačke pohode, ali jeste po mnogo čemu indikativan. Pri tome je za ovu raspravu onaj krak priče koji ispituje odgovornost grčke policije također irelevantan. Jer koliko god ta odgovornost bila očita, ona se dogodila u ovom konkretnom slučaju, došla je na kraju i nije posljedica procesa dugog trajanja.
Postoji međutim nešto, kada govorimo o svim postjugoslavenskim zemljama i odnosu vladajućih politika i društava u cjelini prema navijačkom pokretu, što je svima zajedničko. Prvo je nastanak organiziranog navijanja i pravog huliganizma u zajedničkoj ligi osamdesetih godina. I s te strane sve ovo još uvijek jeste posljedica nacionalističke netrpeljivosti prema socijalističkoj Jugoslaviji i njenim vrijednostima s kojima se još uvijek obračunavaju. Drugo je herojska uloga koju su vladajući nacionalizmi pripisali tom pokretu ratnih i poratnih godina, ali i činjenica da su organizirane navijačke skupine svih ovih, sad već skoro i četiri desetljeća bile itekako usmjeravane, a često i kontrolirane od strane vladajućih ili rijetko opozicijskih nacionalističkih partija.
Što se tiče samih Bad blue boysa, službeni historiografski narativ o njima jeste taj da su se prvi suprotstavili srpskom nacionalizmu i da je na neki način rat započeo na Maksimiru, na onom zbog masovne tučnjave neodigranom derbiju s Crvenom zvezdom u maju 1990. godine. Uloga pak Zvezdinih navijača u ranim ratnim pohodima i paravojnim formacijama je također uzdignuta na pijedestal u tim istim javnostima.
I tu dolazimo do pravog problema zbog kojeg se ovdašnja društva nisu u stanju jasno odrediti prema ovim odredima mržnje, a vidljivo je i iz službenog suhog birokratskog priopćenja Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza.
Istina je da i jednima i drugima smeta nasilnički huliganizam i da su napravili dosta toga da se obračunaju s njim, ali je isto tako istina i to da im suštinski ne smeta ideologija koja iza svega toga stoji. I dok god je tako, nemoguće je očekivati ikakav bitniji pomak po ovom pitanju i to čini bitnu razliku između postjugoslavenskog navijačkog konteksta koji je nastao kao ogranak pobjedničke vladajuće ideologije i problema s huliganima u Europi.
Što nas opet vraća na kolaps ideje suočavanja s prošlošću i na ustrajavanje na vrijednostima iz devedesetih, koje su u Hrvatskoj do te mjere uzdignute kao vrhovna vrijednost, da se o njima može čak i relativno slobodno pisati i govoriti, ali bez apsolutno ikakvog efekta u širim društvenim slojevima.
Peščanik.net, 10.08.2023.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Jos cekamo neku udrugu koja se bori za zenska prava da veli kak nije bila dovoljna zastupljenost zena medu huliganima…
Nije tamo bilo politike,barem ne u tom i znacajnom smislu. Debili se tuku konstantno ,cak i oni koji djele ideologiju.
Markovina postao navijač AEKa. Sad navija za Hajduk i AEK, dva kluba komunistička bratska
Ideološki obojeni likovi koriste priliku da kroz “žrtvu” ili napadača u ovoj makljaži ispucaju svoje frustracije. Svi oni koji kurca ne razumiju o navijačima i kako oni funkcioniraju ne bi se trebali baviti motivima istih prilikom tučnajva.
“Žene i djeca ispijaju kavice dok neonacisti napadaju i kolju.”
“Tako treba boysi, udarite po anarhističko-komunističkoj gamadi.”
Ovaj negov proser o nerazumijevanju tradicionalnog navijačkog folklora je šlag na tortu.
Ovog kretenčića treba obavijesiti o navijačkom folkloru u Grčkoj, te koliko je zapravo usrana ta država što se tiče toga. Policijski službenici su im jebeni huligani po tribinama. Kao da navijači ostalih klubova iz Europe nemaju problema sa grčkim navijačima, čovječe jel ovaj “poznavatelj navijačkog folklora” zna zašto su isti na lošem glasu? Što bi istom trebalo značiti bacanje molotovljivih koktela i topovske udare na navijače Hrvatske reprezentacije?
Hrvatski klubovi uostalom nemaju dobar odnos sa grčkim radi njihovog bratimljenja sa Srbima. Ako on osobno vidi da iste spaja ljevičarenje neka ide na CT glave.
Ovo je bilo dokazivanje huligana (boysa), napali bi ove iz AEK-a čak i da isti veći neonacisti od njih.
>budući da se ujedno radi i o pripadnicima ekstremno desne navijačke skupine koja je napala navijače lijeve provenijencije, k tome u zajedničkoj organizaciji šireg radikalno desnog bratstva
Desno = #radikalno #ekstremno
Lijevo = 🥰
Šta napisa i osta živ🤦♂️