Čitam ovaj tekst u Poslovnom ([LINK](https://www.poslovni.hr/hrvatska/sprema-se-bojkot-trgovackih-lanaca-pohlepa-bi-im-se-mogla-obiti-o-glavu-4404761)). Ukratko:
*”Trgovački lanci, posebno oni koji dizanjem cijena pumpaju inflaciju ostvarujući enormnu dobit, trebali bi što prije početi spuštati svoje cijene kako im se pohlepa ne bi obila o glavu, jer mi Umirovljenici zajedno već ozbiljno s nekim udrugama razmatramo mogućnost da se za neke od pohlepnih trgovačkih lanaca organizira bojkot korištenja”, objavili su”*
I ovo je zaista točno. U godinama u kojima realne plaće padaju, trgovačke marže ostaju iste ili rastu (osim na one artikle kojima je marža bila ograničena). Samim time, trgovci makar u zadnje dvije godine imaju uglavnom rekordne dobiti. Lidl, koji je moguće usporediti sa Slovenijom, ima višu dobit (prilagođenu broju stanovnika) kod nas nego kod njih.
Sad je pitanje, je li moguće da se i umirovljenici i mladi i srednja dob i djeca zaista organiziraju i da bojkotiraju aposlutno sve van nužnoga? Ne mislim da sada netko treba ne jesti zbog ideje bojkota, ali da se van nužnosti ništa ne kupuje, a ako je moguće, da se kupuje na akcijama, kod seljaka, ili u susjedstvu (HR je takva da je gotovo svugdje neka država dovoljno blizu). Da se kupuje također samo onoliko koliko se troši, da se maksimalno izbjegava bacanje hrane, te da se bojkotiraju bahati i preskupi proizvođači (Vindija, Podravka od domaćih mi prvi padaju na pamet).
Znam da se ovaj narod ne može ujediniti oko valjda ničega ali me evo zanima vaše mišljenje, što bi se trebalo napraviti da narod pokaže trgovcima da trebaju dijeliti teret krize, a ne gledati krizu kao “šansu”.
by ThisDuckIsOnFire555
18 comments
Teško je bojkotirati kartel, ali ja osobno se trudim. Lidl je otpao davnih dana, kaufland nedavno.
Naravno da mogu, jednostavno ne kupuj tamo i to je to.
Ne, jer su i dalje jeftiniji od malih trgovina, a negdje moraš kupovati.
Bojkot je nemoguć, a općenito da sad i nekim čudom dosta ljudi i bojkotira trgovačke lance i kupuje kod domaćih OPG-va onda bi ti domaći digli cijene u “nebesa” pa bi se opet svi vratili trgovačkim lancima. Vrag je u profitu
Ovo je cista propaganda protiv lidla i kauflanda jerbo su oni odlucili bojkotirat nabavu robe od podravke.
Pa recimo da svi na ho ruk odluce kupovati samo u jednom lancu. Mislim, hrana jos nekako – plac i opgovi. Ali sve ostalo primoran si kupovati od njih. E sad, ako svi odjednom velimo ok ne kupujemo visw nigdje nego u recimo Šparu, špar i samo špar, točka – špar zarađuje brutalne pare ali svi ostali lanci gomilaju minuse, dok u jednom trenu ne kažu ok moramo pocet spustat cijene da privucemo kupce ili propadamo. Mogli bi se kartelski dogovorit da recimo špar uopce ne drzi neke proizvode pa te tako tjeraju u druge lance 😄
Alk generalno da, moze se. Kak nagovorit narod na dosljednost?
Moguće, ali di ćeš onda kupovati? S tim da neka mjesta ni nemaju izbora jer imaju samo jedan dućan u mjestu/kvartu, a i što je s penzicima/invalidima koji jedva da dođu i do tog skupog dućana preko puta?
Davno sam već u tome ali koliko god to radili uvijek cete imat osjecaj da ne postizete nista izuzev toga što sebe “kaznjavate” na neki nacin.. Ja sam pozitivan pomak primjetio na sumi novca koja mi ostane na kraju mjeseca, istina ne koristim neke proizvode koje sam nekad koristio ali isto tako sam shvatio da su suvišni tj. nametnuti klasicnim marketinškim metodama. Ako odlucite krenuti u tako nesto, radite to radi sebe a ne radi nekog kolektiva, kolektiv ce se stvoriti sam od sebe.
Nema šanse u svemiru
Jedina alternativa je imati vrt i mali plastenik. Kaj se tice mesa, koriste se domace mesnice i to je to.
Rafinirane gluposti potpuno treba izbacit van iz konzumacije.
Evo bas me zanima kako bi to izgledalo da ljudi jedan prokleti dan ne odu u ducan
Samo jedan prokleti dan pa makar postili taj jedan obicni dan da nijedan čovjek ne ode kod tih lopova,pa nece crknut od gladi za taj jedan dan
Ja kazem da bi ovi automatski spustili cijene
Pitanje za ljude koji znaju bolje, vidio sam spominjanje da su neki trgovacki lanci digli cijene vise od drugih.
Dali netko zna pouzdano koji su to?
Nazalost jako ih je tesko bojkotirati. Negdje prakcicki nemas izbor.
Da postoji organizirana prodaja/kupnja lokalnih proizvođača (da se udruže) možda bi bilo lakše.
Kada uzmeš u obzir da ljudi i ne znaju na internetu naci neki opg koji cak i dostavlja (vece kolicine), broj penzica koji ce otici u najblizi jer ne mogu hodati 2 km ukupno do drugog ducana itd.
Tesko je nakon 8-10 h rada obilaziti vise ducana, silaziti, ici na drugi kraj grada itd.
Tu treba i discipline i vremena.
Država im treba ukinuti one subvencije za energente. Pa neka jos povecaju cijene da jos vise dozive bojkot
Ti to stvarno? U drzavi u kojoj ljudi umiru jer ducani nedjeljom ne rade?
Nije, nažalost
Mi se kao narod ne možemo dogovoriti dal’ je more slano, gdje ćemo se oko nekih puno ozbiljnijih tema
Kapitalizam je ušao u svoju konačnu fazu. Zašto imati utrku kad mogu imat kartel?
Bojkot ništa neće postići, već bolja regulacija tržišnog natjecanja i njena provedba. Ali sad će se naći neki libos koji će rec da to nije dobro za ekonomiju (čitaj – dionicare tih par oligopolista).
Većina umirovljenika ionako bojkotira sve što može, ali ne radi bojkota nego jer mora. Nedavno mi je susjeda rekla kolika joj je mirovina – da joj kćer ne pomaže, bila bi gladna vjerojatno. Moji redovni računi za režije i telekomunikaciju su u rangu njezine mirovine, a gdje je sve ostalo. Pogotovo sumnjam u one umirovljenike koji žive blizu trgovačkih lanaca. Ono što je nama mlađima normalno, tipa, otići bilo gdje po nešto u jedno popodne, umirovljeniku može biti popriličan izazov, ovisno o tom u kakvom je stanju, ali ima svega. U svakom slučaju, nekima nije jednostavno napraviti bojkot. Slično kao što po selima neki dućani debelo iskorištavaju tu činjenicu i cijene su skuplje nego u centrima.
E sad, u tom svjetlu, pravi bojkot mogu odraditi samo ljudi koji imaju što skresati, oni čije plaće im trenutno omogućuju i kupovinu stvari koje nisu nužno potrebne i koji odluče da neke proizvode više neće kupovati, bar neko vrijeme. Koliko takvih ima, teško je znati. Koliko su voljni sudjelovati u nekoj koordiniranoj akciji, još manje je poznato. S druge strane, ako već pogledamo definiciju trgovačkog lanca i to da u Hrvatskoj gotovo ni nema više ničeg osim “lanaca”, kako ćeš točno kupovati išta bez da odeš u neki od lanaca? Mali kvartovski dućani su postali dosta rijetka pojava, a redovito su skuplji od lanaca i služe samo da deru one koji nemaju mobilnost.
Ne kažem da se ne može napraviti baš ništa, ali tvrdim da se ne može napraviti puno. Jesti moraš. Prati sebe i robu moraš. Čistiti po kući/stanu moraš. Nemoj kupovati raznovrsnu hranu i razboliš se, nemoj koristiti sapun i deterdžent i za par dana smrdiš kao kuga, nemoj koristiti sredstva za pranje i opet se razboliš. A odakle dolazi sve navedeno? Da, da, znam, postoje OPGovi i neke druge alternative, ali to je prebacivanje iz šupljeg u prazno – prestaneš financirati trgovački centar, počneš financirati INAu. Kako? Pa ako želiš biti u kontroli da kupuješ kad želiš i koliko želiš, moraš se i odvesti negdje na selo. I to malo češće jer nemaš baš po stanu mjesta nagomilati mesine, a o trajnosti voća i povrća ne moram govoriti. Sve skupa, ne vjerujem da je izvedivo na većoj skali. Trgovine nisu birtije da se bez njih ne može.
Eurospin i Kaufland su gotovi, Lidl sam odavno odjebao.