Pismo srpskih stanovnika sela Sviba (kotar Šestanovac, Dalmacija) SKPD-u “Prosvjeta” u kojem opisuju dobre odnose s hrvatskim suseljanima tokom Drugog svjetskog rata, 30. 3. 1947. (tekst u komentaru)

3 comments

1. >„Naše selo nalazi se u zabačenom kutku Srednjo-dalmatinske zagore i broji samo 158 domova, skoro svi braće Hrvata. Srpskih domova nema više od 4 doma sa sve 36 članova obitelji.

   >Još odavnina [sic] naši djedovi i pradjedovi živeli su u zaista istinskoj i pravoj bratskoj slozi i ljubavi i ovakov lijep primjer međusobnog bratskog i složnog života ostaviše u amanet i nama, njihovim potomcima, sve do današnjeg dana.

   >Ovako složne i bratski združene zatekao nas je i prvi i drugi svjetski rat, kroz koje smo i pored svih nastojanja naših vjekovnih neprijatelja i germana i romana prošli bez ikakovi nacionalnih, političkih i vjerskih trzavica, i svađa i zađevica. Naročito pak mi Srbi sela Sviba bismo svi do jednog biološki i etnički sačuvani za doba proklete Pavelićevo-ustaške tiranije i progonjstva, mi samo pak jedino možemo zahvaliti. Budući da nas tada naši suseljani Hrvati uzeše u potpunu svoju zaštitu, i ne dozvoliše ustaškim krvolocima da nas pokolju i unište.

   >Danas u miru i slobodi svi se nađosmo u redovima Narodne fronte, te se bratski i složno takmičimo na opštoj obnovi i izgradnji našeg sela i to na svim poljima blagostanja i napretka, te tim mnogo doprinašamo i našoj zajednici majci FNRJ.”

   Ima i druga stranica, ali nije toliko zanimljiva. U principu, tražili su radio-aparat od Srpskog kulturno-prosvjetnog društva “Prosvjeta” u Zagrebu. Nisu ga dobili, ali su im iz Prosvjete odgovorili “svaka čast na suživotu, samo naprijed” ;D

2. To je rukopis, a ne danasnji nogopis 😅 Šalu na stranu, osim političkih i rasističkih pavijana narodi na balkanu općenito nisu imali nekih razmirica.

3. Toliko su se beskrajno voljeli da su se poklali gore nego naprimitivnija indijanska plemena.