Peterson vs. Škoro – isti zaključak drugačije viđenje života

Na prvu se pitate što to Peterson i Škoro imaju zajedničko? Pa razmišljajući došli su do istoga zaključka, ali s različitim viđenjem kako život treba izgledati. Vratimo se nekoliko koraka i obrazložimo prvo Petersona, a zatim Škoru. Peterson iako se na prvu tako ne čini je vječiti optimist… On teži da svaki budući potomak nađe smisao u vlastitom postojanju i nadmaši svojega pretka. Upravo zbog tog naglašava koliko je važno “ubiti” vlastitog oca kojeg kao dijete vidimo kao figuru utočišta kada naiđemo na bilokakve probleme u vlastitome životu. Važno je nadići tu figuru kako bi sami pronašli vlastiti smisao postojanja i postojanje težnje da postanemo najbolja verzija sebe. Peterson je svjestan da ostajanjem u sjeni roditelja pojedinac nikada ne može pronaći istinsku sreću i život mu postaje životarenje koje on oštro osuđuje.
Naš dragi Slavonac Škoro ovu situaciju gleda iz sasvim drugog ugla. Onog jednostavnog pučanskog koje ne teži savršenstvu. On kao i svaki prosječan Slavonac teži dobroj čaši vina kako bi sakrio na trenutke vlastitu samoću koja mu stvara nelagodu, ali nije Škoro osoba plitkih intelektualnih sposobnosti… Shvaća on situaciju jednako dobro kao i Petereson, ali on daje upravo suprotan odgovor. On shvaća da težnja ka savršenstvu svakako jednog dana ostane zaboravljena u prašini, travi popljuskanoj kišama. Upravo on zbog toga predlaže da trebamo biti isti kao i vlastiti otac, da se nije vrijedno izlagati stresovima samo kako bi ga nadišli..No nije samo stres u nepoznatome problem, kako je vrijeme relativno ono će proletjeti ako slijedimo Petersonovu filozofiju svakodnevnoga poboljšanja…. Zbog toga on govori “Dok život juri ja ću lagano”

by Kajanuseristaken