Vidim da vam je zadnja dva dana ovo udarna tema, pa vam evo jos ekstra materijala.
Nadam se da će za popločavanje ovdje stvari ići brže nego sa Vlaškom, koja je već 2 godine u “privremenom rješenju”.
Zašto je 30% ljudi u anketi glasalo protiv ovoga? Kome pješačke zone smetaju, čak i ako si strastveni ljubitelj automobila?
Vijera je spas
Do neki dan nekoliko godina bio sam nevijernik, uvjeren sve je to izmišljotina dok nisam progledao. U petak odem na kirbaj za malu gospu i amidža u mene nakon par jutarnjih rakija nagovori me da odemo na veliku misu, kako smo došli ranije odlučim se i ispovijediti. Crkva je bila prepuna, puno ljudi vani, žene su bile lijepo odjevene u pristojnim suknjama malo iznad koljena,u štiklama i utegnutim sakoima sa dekolteima dovoljno pristojnim za prigodu, muškarci u košuljama do grla zakopčani sa kapljicama znoja na čelu zbog vrućine i sparine. Misa je počela svečano, propovijed krasna da se čovijek zapita…. Došla je i pričest, dugačak red, nepregledan, amidža me laktom i trzajem glave, nema mi druge, moram i ja, mislim u sebi. Polako se bližimo svećeniku koji pažljivo uzima hostiju i umače ju u bijelo vino. Dolazim pred njega, zinem i on mi na jezik stavi mokru hostiju koja ipak nije umočena u bijelo vino nego u toplu mokraću. Tada sam shvatio: svećenici misle i na naše zdravlje i štede u ovim skupim vremenima.
4 comments
Vidim da vam je zadnja dva dana ovo udarna tema, pa vam evo jos ekstra materijala.
Nadam se da će za popločavanje ovdje stvari ići brže nego sa Vlaškom, koja je već 2 godine u “privremenom rješenju”.
Zašto je 30% ljudi u anketi glasalo protiv ovoga? Kome pješačke zone smetaju, čak i ako si strastveni ljubitelj automobila?
Vijera je spas
Do neki dan nekoliko godina bio sam nevijernik, uvjeren sve je to izmišljotina dok nisam progledao. U petak odem na kirbaj za malu gospu i amidža u mene nakon par jutarnjih rakija nagovori me da odemo na veliku misu, kako smo došli ranije odlučim se i ispovijediti. Crkva je bila prepuna, puno ljudi vani, žene su bile lijepo odjevene u pristojnim suknjama malo iznad koljena,u štiklama i utegnutim sakoima sa dekolteima dovoljno pristojnim za prigodu, muškarci u košuljama do grla zakopčani sa kapljicama znoja na čelu zbog vrućine i sparine. Misa je počela svečano, propovijed krasna da se čovijek zapita…. Došla je i pričest, dugačak red, nepregledan, amidža me laktom i trzajem glave, nema mi druge, moram i ja, mislim u sebi. Polako se bližimo svećeniku koji pažljivo uzima hostiju i umače ju u bijelo vino. Dolazim pred njega, zinem i on mi na jezik stavi mokru hostiju koja ipak nije umočena u bijelo vino nego u toplu mokraću. Tada sam shvatio: svećenici misle i na naše zdravlje i štede u ovim skupim vremenima.