U kolovozu i studenom 1944. Tito i Vrhovni štab NOVJ (partizani) upućuje četnicima javni poziv i proglas za amnestiju, nakon svih masovnih zločina koje su četnici počinili u NDH, Crnoj Gori i Srbiji. Time praktički rehabilitira jedan od najvećih zločinačkih pokreta u Europi, koji je svoju bestijalnost pokazao i pola stoljeća kasnije u Domovinskom ratu u Vukovaru i Srebrenici. U međuvremenu, u rujnu i kralj Petar upućuje poziv na suradnju s Titom.
Tako je mnoštvo četnika-koljača ostalo nekažnjeno, a mnogi su se infiltrirali u Komunističku partiju te se predstavljali kao oslobodioci i obnovitelji Jugoslavije.
Kralj Petar II. Karađorđević je 12. rujna 1944. izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu suradnje s okupatorom. Draža Mihailović nije to poslušao, kao ni drugi četnički zapovjednici koji su bili pod njegovim utjecajem.
Svoj govor na Radio Londonu, srbijanski kralj Petar, koji je bezrezervno do tada podržavao Dražu Mihailovića i četnike, završio je riječima: „Svi oni koji se ne odazovu ovom pozivu neće uspjeti osloboditi se izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred poviješću.”
Nije ovo bio ni prvi ni posljednji put u kojem se očitovala velikosrpska prevrtljivost i pragmatizam za ideju Velike Srbije. Srbijanski kralj koji je do tada implicitno bio protiv partizanskog pokreta, sada poziva narod „da se pridruži maršalu Titu”.
Neistina je da su četnici 1945. brijali brade i prelazili u partizane. To se događalo i ranije, kako je tada rekao Milovan Đilas: „Šajkača ima dvije strane”, piše historija.info.
Dana 27. listopada 1941, na inicijativu Josipa Broza Tita, održan je sastanak četnika i partizana na najvišem nivou. Na tom sastanku sklopljen je sporazum o zajedničkoj borbi.
Partizansku delegaciju predvodio je Josip Broz Tito, a četničku Draža Mihailović. Neposredno po sklapanju sporazuma, partizanski Vrhovni štab je četničkoj strani isporučio 500 pušaka i 24.000 metaka, a četničkoj komandi u Požegi 5.000 kg žita.
Nakon sloma Užičke Republike krajem 1941. godine te bijega i sklanjanja jedinica „Jugoslovenske vojske u otadžbini“ (četnici) i partizanskih jedinica iz Srbije na teritorij NDH i tijekom nastavka rata dolazilo je do suradnje partizana i četnika. Jedan od vodećih partizanskih generala, Svetozar Vukmanović Tempo, u svojim „Uspomenama“ opisao je zločine koje su zajedno vršile grupe lokalnih četnika i partizana nad nesrpskim življem Bosne i Hercegovine. Vukmanović tvrdi, kako su četnici naglašavali da se bore jedino protiv Hrvata i muslimana, i za to da Bosna postane srpska, a ne žele se boriti protiv okupatora.
Polovica četnika 1944. i 1945. amnestirana od Tita i partizana
Za to vrijeme u Srbiji tijekom cijelog Drugoga svjetskog rata, sve do dolaska ruske Crvene armije i operacija na oslobođenju Beograda i probijanja Srijemskog fronta, gotovo da nije bilo niti jedne velike bitke dok je ASNOS (Antifašistički savez narodnog oslobođenja Srbije) formiran tek u jesen 1944. godine.
Ulaskom Crvene Armije u Srbiju u listopadu 1944. i napredovanjem prema Beogradu četnicima je konačno postalo jasno u kojem smjeru kreće rat. Na dan „oslobođenja” Beograda, 20. listopada 1944. AVNOJ donosi odluku o općoj aboliciji za pripadnike četničkih jedinica rečenicom koja glasi:
„Daje se opća amnestija svim licima koja su učestvovala u jedinicama Draže Mihailovića…“
O amnestiji četnika, u dva navrata u kolovozu i studenom 1944, te istini da je gotovo polovica četnika amnestirana još u vrijeme trajanja rata piše i samostalni srpski tjednik „Novosti“:
U međuvremenu je kralj Petar II. 12. rujna 1944. izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu suradnje s nacistima. Draža Mihailović nije to poslušao kao ni drugi četnički komandanti koji su bili pod njegovim utjecajem.
Tito je nekoliko puta upućivao pozive pripadnicima neprijateljskih jedinica (to je uključivalo Mihailovićeve četnike, hrvatske domobrane i slovenske domobrance, ali ne i ustaše i nedićevce i ljotićevce) da pređu na stanu Narodnooslobodilačkog pokreta, uz obećanje amnestije. Posljednji rok bio je do 15. siječnja 1945. godine.
Znatan broj četnika iz Srbije iskoristio je tu priliku.
Time je mnoštvo četnika-zločinaca ostalo nekažnjeno, a mnogi su se infiltrirali u Komunističku partiju te se predstavljali kao oslobodioci Jugoslavije. Jedan u nizu paradoksa je i taj, da su ti isti dojučerašnji četnici, sljedećih mjeseci, u „završnim operacijama za oslobađanje zapadnih krajeva zemlje“, ovoga puta stizali kao „oslobodioci” – partizani, vršeći masovna strijeljanja nad zarobljenim pripadnicima ustaškog pokreta.
Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva – Komunističke partije Jugoslavije.
Zaista moraš istinski mrzit četnike i komunjare te očajno prebacivati krivanju na drugu stranu zbog vlastitih sramota da povjeruješ kako su abolirani bivši četnici iz 44. i 45. dobili visoke ili bitne funkcije u komunističkoj partiji. Kako netko tko imalo razmišlja može uopće doći do zaključka da su komunisti bili spremni dijeliti svoju osvojenu moć sa onima koju su ih smatrali glavnim neprijateljm zadnje tri ili četiri godine? Ovo indentično pišu stranice tipa [narod.rs](https://narod.rs) ili priznajem.rs itd. Oni pišu kako je Tito abolirao ustaše i njih ubacio u vlast. Jel u to naši nacionalisti vjeruju ili to opet Srbi blebetaju zato što su Srbi?
​
>Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva – Komunističke partije Jugoslavije.
Autor nek pita bilo kojeg srpskog nacionlaistu što misli o ovome i on će j*bat Titi i komunjarama mater iste sekunde. Za njih je KPJ najveće zlo od svih zala. Dosolovno ovo pišu za ustaše i velikohrvatske elemente u komunističkoj partiji…
Edit: Komentar na članak
Uobičajena idiotarija i laž. 12. rujna 1944. Vrhovni štab s Titom na čelu izdaje jedan od valjda desetak, ako ne i više, poziva “neprijateljskim formacijama” na predaju i pridruživanje Narodnooslobodilačkoj vojsci uz obečanje amnestije ako nisu sudjelovali u zločinima. Isti poziv je vrijedio i za domobrane i za četnike i za druge regularne vojske, jer da, četnici su tada vojska Kraljevine Jugoslavije, no ne i za izričito fašističke formacije poput ustaške vojnice.
Takvih poziva je bilo puno, oni su običnu uključivali neki rok i prijetnju (tipa tretirat ćemo vas kao bandu ako se ne predate do tad), ali su ti rokovi iz mjeseca u mjesec odgađani kako bi se što više neprijateljskih vojnika pridružilo NOB-u. Jednako kao što su pridruživali četnici, tako su se pridruživali i domobrani i drugi, a uvjet za sve je bio da nisu počinili zločine (iako je to, naravno, ponekad bilo teško za provjeriti).
​
Inače, može se zabraniti postanje ovog lažljivog ustaškog smeća od portala na teme koje su vezane uz povijest?
4 comments
Koliko je ovo istinito?
**Članak:**
U kolovozu i studenom 1944. Tito i Vrhovni štab NOVJ (partizani) upućuje četnicima javni poziv i proglas za amnestiju, nakon svih masovnih zločina koje su četnici počinili u NDH, Crnoj Gori i Srbiji. Time praktički rehabilitira jedan od najvećih zločinačkih pokreta u Europi, koji je svoju bestijalnost pokazao i pola stoljeća kasnije u Domovinskom ratu u Vukovaru i Srebrenici. U međuvremenu, u rujnu i kralj Petar upućuje poziv na suradnju s Titom.
Tako je mnoštvo četnika-koljača ostalo nekažnjeno, a mnogi su se infiltrirali u Komunističku partiju te se predstavljali kao oslobodioci i obnovitelji Jugoslavije.
Kralj Petar II. Karađorđević je 12. rujna 1944. izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu suradnje s okupatorom. Draža Mihailović nije to poslušao, kao ni drugi četnički zapovjednici koji su bili pod njegovim utjecajem.
Svoj govor na Radio Londonu, srbijanski kralj Petar, koji je bezrezervno do tada podržavao Dražu Mihailovića i četnike, završio je riječima: „Svi oni koji se ne odazovu ovom pozivu neće uspjeti osloboditi se izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred poviješću.”
Nije ovo bio ni prvi ni posljednji put u kojem se očitovala velikosrpska prevrtljivost i pragmatizam za ideju Velike Srbije. Srbijanski kralj koji je do tada implicitno bio protiv partizanskog pokreta, sada poziva narod „da se pridruži maršalu Titu”.
Neistina je da su četnici 1945. brijali brade i prelazili u partizane. To se događalo i ranije, kako je tada rekao Milovan Đilas: „Šajkača ima dvije strane”, piše historija.info.
Dana 27. listopada 1941, na inicijativu Josipa Broza Tita, održan je sastanak četnika i partizana na najvišem nivou. Na tom sastanku sklopljen je sporazum o zajedničkoj borbi.
Partizansku delegaciju predvodio je Josip Broz Tito, a četničku Draža Mihailović. Neposredno po sklapanju sporazuma, partizanski Vrhovni štab je četničkoj strani isporučio 500 pušaka i 24.000 metaka, a četničkoj komandi u Požegi 5.000 kg žita.
Nakon sloma Užičke Republike krajem 1941. godine te bijega i sklanjanja jedinica „Jugoslovenske vojske u otadžbini“ (četnici) i partizanskih jedinica iz Srbije na teritorij NDH i tijekom nastavka rata dolazilo je do suradnje partizana i četnika. Jedan od vodećih partizanskih generala, Svetozar Vukmanović Tempo, u svojim „Uspomenama“ opisao je zločine koje su zajedno vršile grupe lokalnih četnika i partizana nad nesrpskim življem Bosne i Hercegovine. Vukmanović tvrdi, kako su četnici naglašavali da se bore jedino protiv Hrvata i muslimana, i za to da Bosna postane srpska, a ne žele se boriti protiv okupatora.
Polovica četnika 1944. i 1945. amnestirana od Tita i partizana
Za to vrijeme u Srbiji tijekom cijelog Drugoga svjetskog rata, sve do dolaska ruske Crvene armije i operacija na oslobođenju Beograda i probijanja Srijemskog fronta, gotovo da nije bilo niti jedne velike bitke dok je ASNOS (Antifašistički savez narodnog oslobođenja Srbije) formiran tek u jesen 1944. godine.
Ulaskom Crvene Armije u Srbiju u listopadu 1944. i napredovanjem prema Beogradu četnicima je konačno postalo jasno u kojem smjeru kreće rat. Na dan „oslobođenja” Beograda, 20. listopada 1944. AVNOJ donosi odluku o općoj aboliciji za pripadnike četničkih jedinica rečenicom koja glasi:
„Daje se opća amnestija svim licima koja su učestvovala u jedinicama Draže Mihailovića…“
O amnestiji četnika, u dva navrata u kolovozu i studenom 1944, te istini da je gotovo polovica četnika amnestirana još u vrijeme trajanja rata piše i samostalni srpski tjednik „Novosti“:
U međuvremenu je kralj Petar II. 12. rujna 1944. izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu suradnje s nacistima. Draža Mihailović nije to poslušao kao ni drugi četnički komandanti koji su bili pod njegovim utjecajem.
Tito je nekoliko puta upućivao pozive pripadnicima neprijateljskih jedinica (to je uključivalo Mihailovićeve četnike, hrvatske domobrane i slovenske domobrance, ali ne i ustaše i nedićevce i ljotićevce) da pređu na stanu Narodnooslobodilačkog pokreta, uz obećanje amnestije. Posljednji rok bio je do 15. siječnja 1945. godine.
Znatan broj četnika iz Srbije iskoristio je tu priliku.
Time je mnoštvo četnika-zločinaca ostalo nekažnjeno, a mnogi su se infiltrirali u Komunističku partiju te se predstavljali kao oslobodioci Jugoslavije. Jedan u nizu paradoksa je i taj, da su ti isti dojučerašnji četnici, sljedećih mjeseci, u „završnim operacijama za oslobađanje zapadnih krajeva zemlje“, ovoga puta stizali kao „oslobodioci” – partizani, vršeći masovna strijeljanja nad zarobljenim pripadnicima ustaškog pokreta.
Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva – Komunističke partije Jugoslavije.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Zaista moraš istinski mrzit četnike i komunjare te očajno prebacivati krivanju na drugu stranu zbog vlastitih sramota da povjeruješ kako su abolirani bivši četnici iz 44. i 45. dobili visoke ili bitne funkcije u komunističkoj partiji. Kako netko tko imalo razmišlja može uopće doći do zaključka da su komunisti bili spremni dijeliti svoju osvojenu moć sa onima koju su ih smatrali glavnim neprijateljm zadnje tri ili četiri godine? Ovo indentično pišu stranice tipa [narod.rs](https://narod.rs) ili priznajem.rs itd. Oni pišu kako je Tito abolirao ustaše i njih ubacio u vlast. Jel u to naši nacionalisti vjeruju ili to opet Srbi blebetaju zato što su Srbi?
​
>Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva – Komunističke partije Jugoslavije.
Autor nek pita bilo kojeg srpskog nacionlaistu što misli o ovome i on će j*bat Titi i komunjarama mater iste sekunde. Za njih je KPJ najveće zlo od svih zala. Dosolovno ovo pišu za ustaše i velikohrvatske elemente u komunističkoj partiji…
Edit: Komentar na članak
Uobičajena idiotarija i laž. 12. rujna 1944. Vrhovni štab s Titom na čelu izdaje jedan od valjda desetak, ako ne i više, poziva “neprijateljskim formacijama” na predaju i pridruživanje Narodnooslobodilačkoj vojsci uz obečanje amnestije ako nisu sudjelovali u zločinima. Isti poziv je vrijedio i za domobrane i za četnike i za druge regularne vojske, jer da, četnici su tada vojska Kraljevine Jugoslavije, no ne i za izričito fašističke formacije poput ustaške vojnice.
Takvih poziva je bilo puno, oni su običnu uključivali neki rok i prijetnju (tipa tretirat ćemo vas kao bandu ako se ne predate do tad), ali su ti rokovi iz mjeseca u mjesec odgađani kako bi se što više neprijateljskih vojnika pridružilo NOB-u. Jednako kao što su pridruživali četnici, tako su se pridruživali i domobrani i drugi, a uvjet za sve je bio da nisu počinili zločine (iako je to, naravno, ponekad bilo teško za provjeriti).
​
Inače, može se zabraniti postanje ovog lažljivog ustaškog smeća od portala na teme koje su vezane uz povijest?