Paralele između pada Nagorno-Karabakha i RSK

2 comments

1. >Jel se nešto takvo uopće može drugačije odigrati?

   Jako teško po mom mišljenju

   Kad država aktivno radikalizira svoju manjinu u drugoj državi sa ciljem potkopavanja suvereniteta i izazivanja nestabilnosti kao što je to slučaj u RH i N-K, onda su jedini ishodi vojno oslobađanje i povratak pod ustavni poredak, “odricanje” tog dijela teritorija ili zamrznuti sukob koji pogoduje samo državi agresoru.

   Agresorima i njihovim pijunima emocije neće dozvoliti da ovo vide drugačije, ali ishod koji se dogodio je dugoročno najbolje rješenje. Sad su azeri na potezu da integriraju, asimiliraju i osiguraju bolji zivot ljudima koji su odlučili ostati, kako se oni nekad u budućnosti opet ne bi mogli iskoristiti kao topovsko meso.

   Azeri su svoje probleme riješili na duži period. Nema tamo više kritične mase koja može ugroziti državu, imaju dobre veze sa Turskom i Izraelom, a armenija je mnogo manja i slabija, kako populacijom tako i ekonomski od saveznika nema nikoga osim rusa (dakle, nemaju nikoga) Oni se više ne mogu ni braniti, a napadati ni pomisliti

2. Ja ću samo reći da ovo nije kraj, a da slijedi ili diplomatski ili borba kroz još jedan rat da Azerbajdžan dobije i koridor do svoje eksklave Nahičevan.

   Iako to možda ne izgleda tako, to je u strateškom interesu Turske, SAD-a i EU iako će njihova diplomacija javno to kao osuđivati a potajno odobravati jer je to ujedno i presijecanje spoja Rusije i Irana te stvaranje koridora za Europu do nafte i plina iz Azerbajdžana bez posredstva ruskog vazala Armenije odnosno Gruzije, a u budućnosti vjerojatno i način kako doći do energenata zemalja srednje Azije.

   Reintegracija je apsolutno opravdana, riječ je o međunarodno priznatom teritoriju Azerbajdžana.

   U svakom slučaju veliki poraz za Armeniju i Rusiju.