U zaseoku Pocelje u rano jutro četnici su ubili 7 žena koje su nosile mlijeko u grad Omiš. Poklane su na izlazu iz Gata u predjelu koje se zove Bili stan. Neke su od njih okrutno izmučene, a sve su umrle u teškim mukama, što je protivno svim konvencijama o “pravednom ratovanju”. Talijanska vojska, koja je podržavala četnike, prvo je kamionima prevezla četnike do sela i zadržavala se na glavnim putovima, a četnici su se nakon iskrcavanja razilazili po zaseocima te palili kuće. U zaseoku Podgrac četnici su nastavili s ubijanjem, strijeljavši nedužne. Nastavili su svoj krvavi pohod i okupili 30 osoba, muškaraca, žena i djece prvo održavši govor koji je završio prijetnjom paleži i pokoljem, nakon kojeg su to sproveli u djelo. Skupili su ljude na gumno, okružili ih sa svih strana stražom, zapalili im kuće, a nakon toga i njih. Andrija Pivčević je kao osmogodišnjak čudom preživio pokolj, nakon što su ga ranili u nogu i bajunetom izboli devet puta, te ga ostavili u nadi da će umrijeti:[3] »Četnici su nas 12 polijegali kod seoskog puta i počeli ubijati. Pokušao sam otrčati, no pogodilo me iz puške u debelo meso i pao sam. Jedan se nadvio nad mene i pitao me čime da me ubije – nožem ili metkom? Molio sam da me pusti, da sam jedinac u matere, a on me krenuo bosti bajunetom. Rukom sam zaustavljao bodež. Vidjela su se i crijeva iz rane na trbuhu. Vidio sam kako nabija i bebu na bajunet.«
Spomen Uredi
Izvori Uredi
Literatura Uredi
O ovom događaju je bio izlazio i podlistak u “Slobodnoj Dalmaciji” sredinom 1980-ih, nakon što se aktualiziralo dovođenje ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata (nakon suđenja Artukoviću, pokrenulo se i pitanje dovođenja Momčila Đujića na sud, što nikad nije učinjeno).
Mate Kuvačić-Ižepa, Poljica – putovanje kroz povijest i krajolik, Naklada Bošković, Split, 2002.
2 comments
**Članak:**
Tijek događaja Uredi
U zaseoku Pocelje u rano jutro četnici su ubili 7 žena koje su nosile mlijeko u grad Omiš. Poklane su na izlazu iz Gata u predjelu koje se zove Bili stan. Neke su od njih okrutno izmučene, a sve su umrle u teškim mukama, što je protivno svim konvencijama o “pravednom ratovanju”. Talijanska vojska, koja je podržavala četnike, prvo je kamionima prevezla četnike do sela i zadržavala se na glavnim putovima, a četnici su se nakon iskrcavanja razilazili po zaseocima te palili kuće. U zaseoku Podgrac četnici su nastavili s ubijanjem, strijeljavši nedužne. Nastavili su svoj krvavi pohod i okupili 30 osoba, muškaraca, žena i djece prvo održavši govor koji je završio prijetnjom paleži i pokoljem, nakon kojeg su to sproveli u djelo. Skupili su ljude na gumno, okružili ih sa svih strana stražom, zapalili im kuće, a nakon toga i njih. Andrija Pivčević je kao osmogodišnjak čudom preživio pokolj, nakon što su ga ranili u nogu i bajunetom izboli devet puta, te ga ostavili u nadi da će umrijeti:[3] »Četnici su nas 12 polijegali kod seoskog puta i počeli ubijati. Pokušao sam otrčati, no pogodilo me iz puške u debelo meso i pao sam. Jedan se nadvio nad mene i pitao me čime da me ubije – nožem ili metkom? Molio sam da me pusti, da sam jedinac u matere, a on me krenuo bosti bajunetom. Rukom sam zaustavljao bodež. Vidjela su se i crijeva iz rane na trbuhu. Vidio sam kako nabija i bebu na bajunet.«
Spomen Uredi
Izvori Uredi
Literatura Uredi
O ovom događaju je bio izlazio i podlistak u “Slobodnoj Dalmaciji” sredinom 1980-ih, nakon što se aktualiziralo dovođenje ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata (nakon suđenja Artukoviću, pokrenulo se i pitanje dovođenja Momčila Đujića na sud, što nikad nije učinjeno).
Mate Kuvačić-Ižepa, Poljica – putovanje kroz povijest i krajolik, Naklada Bošković, Split, 2002.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Preporučujem pogledati i Wiki nadeugom jezicima ili https://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/10/1/94/.
I malo Milanovićevih prosera na tu temu:
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/zoran-milanovic-pitao-gdje-su-bili-partizani-dok-su-cetnici-ubijali-pisac-vlado-bulic-ga-poducio-j-biga-42-nije-bilo-mobitela-foto-20201001/print