‘Ma oni jedva da znaju rit obrisat’, o istoj temi govori mi prijatelj. Misao da netko sa šesnaest godina nema znanja koja bi mu omogućila donošenje informirane političke odluke o (ne)izlasku na izbore i davanju glasa nekoj od političkih opcija izrazito je raširena. S osamnaest može, ali s dvije godine manje nema šanse. Postojeća dobna granica je naravno arbitrarna. Malo ‘starijih’ glasača zna da je ona do 1970-ih gotovo u svim zapadnim državama bila postavljena na 20 ili 21 godinu. Tada su se u razvijenim liberalnim demokracijama vodile žustre rasprave o tome je li netko s 18 dovoljno zreo za glasanje ili još uvijek treba mamu i tatu da ode na WC. Štoviše, neke od demokratskih ‘perjanica’ zapadnog svijeta, poput Švicarske, pravo glasa ženama na izborima dale su tek 1971. Do tada su mnogi smatrali da bi ovo pravo trebalo biti rezervirano za ‘starije’ muškarce. Srećom, društva se razvijaju, pa tako i ono švicarsko.
Naše iskustvo provedbe fakultativnog predmeta Škola i zajednica (ŠiZ), namijenjenog upravo onima koji imaju 16 ili 17 godina, ukazuje na to da su oni više nego sposobni prepoznati probleme i zagovarati promjene u zajednici. Štoviše, u tih 59 srednjih škola razina njihovog političkog promišljanja bila je bolja nego mnogih s 36, 56 ili 76 godina koji redovito izlaze na izbore. To iskustvo pokazuje da su inovativni oblici građanskog odgoja i obrazovanja najbolji put da im se približi funkcioniranje društvene zajednice te da ih se osnaži u povezivanju i aktiviranju za dobrobit te zajednice, bez obzira imaju li konzervativne ili liberalne poglede na svijet.
‘Jesi lud?! Oni bi ti svi glasali za neke ekstreme… nemam pojma, za Pernara, neke neoustaše ili komuniste…’, nastavljao se otpor ideji da još dvije generacije građanki i građana u neku kišnu nedjelju dobiju mogućnost zaokružiti nekoga iza kartonskog paravana. Stav da mlade mogu privući samo populističke i opcije pomaknute prema političkim ekstremima također nije utemeljen. Štoviše, u Hrvatskoj je vjerojatnije da će ti klinci glasati baš kao i njihovi starci. Rezultati Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu pokazuju da u toj dobi povjerenje imaju isključivo u roditelje i rodbinu. Ovakvo uvriježeno mišljenje ukazuje i na ogroman problem mainstream političkih stranaka, od Domovinskog pokreta, preko HDZ-a, do SDP-a i Možemo, koje s mladima ne komuniciraju. Rezultat je to da pojedinci ‘mame’ mlade po srednjoškolskim igralištima dok političke elite od Bruxellesa, preko Banskih dvora, do Pantovčaka, troše velik novac da otkriju kako prići ‘novim generacijama’.
‘Nije Hrvatska za to spremna, tata…’, rekla je na povratku sa Sljemena. Hrvatska može biti jedna od predvodnica u ovom procesu koji će uskoro postati europska norma. Neke su europske države već krenule putem snižavanja dobne granice za glasanje, pa tako npr. Grčka to pravo daje onima sa 17 godina, a nama bliska Austrija građankama i građanima koji imaju 16 godina. Vrijeme je i za nas, čime bismo učinili korak ka daljnjoj demokratizaciji društva, ali i, što je još važnije, osnažili glas mladih. Davanje tog važnog prava ujedno bi za njih značilo odgovornost da se informiraju, promisle i kritički odvagnu tko radi za svoje, a tko za opće dobro. Da (raz)otkriju – je li Hrvatska zemlja za mlade?
Možda kada bi škole zapravo pripremale djecu i tinejdžere za odrasli život.
“16.-godišnjaci ne bi trebali glasati jer će glasati za onog za koga ja ne želim.” Ljudi će ovo reći i neće kužiti što ne valja s ovime.
Ko da je bitno kolko ko ima godina kad ionako znamo pobjednika izbora
Je li dovoljno da budemo mirni sa pravom glasa sa 18 i ostavimo ga tako. Nema spuštanja na 16 ili dizanja na 21 ili ičeg drugoga. Neka bude da sa 18. godina si odrasla osoba, sada je tvoje pravo hoćeš li glasati i za koga ćeš glasati.
Ja mislim da je to oke ideja, ali samo ako se u škole prvo uvede politika i gospodarstvo/društvo i ja/građanski odgoj kao obavezni predmet od prvog razreda srednje.
Pa kod nas ljudi s 30 godina ne razumiju što zagovara koja politička opcija, osnove našeg političkog sustava i ekonomije.
Ono kad se ravnaju komunisti s ustasama i pernarom lmao
6 comments
**Članak:**
‘Ma oni jedva da znaju rit obrisat’, o istoj temi govori mi prijatelj. Misao da netko sa šesnaest godina nema znanja koja bi mu omogućila donošenje informirane političke odluke o (ne)izlasku na izbore i davanju glasa nekoj od političkih opcija izrazito je raširena. S osamnaest može, ali s dvije godine manje nema šanse. Postojeća dobna granica je naravno arbitrarna. Malo ‘starijih’ glasača zna da je ona do 1970-ih gotovo u svim zapadnim državama bila postavljena na 20 ili 21 godinu. Tada su se u razvijenim liberalnim demokracijama vodile žustre rasprave o tome je li netko s 18 dovoljno zreo za glasanje ili još uvijek treba mamu i tatu da ode na WC. Štoviše, neke od demokratskih ‘perjanica’ zapadnog svijeta, poput Švicarske, pravo glasa ženama na izborima dale su tek 1971. Do tada su mnogi smatrali da bi ovo pravo trebalo biti rezervirano za ‘starije’ muškarce. Srećom, društva se razvijaju, pa tako i ono švicarsko.
Naše iskustvo provedbe fakultativnog predmeta Škola i zajednica (ŠiZ), namijenjenog upravo onima koji imaju 16 ili 17 godina, ukazuje na to da su oni više nego sposobni prepoznati probleme i zagovarati promjene u zajednici. Štoviše, u tih 59 srednjih škola razina njihovog političkog promišljanja bila je bolja nego mnogih s 36, 56 ili 76 godina koji redovito izlaze na izbore. To iskustvo pokazuje da su inovativni oblici građanskog odgoja i obrazovanja najbolji put da im se približi funkcioniranje društvene zajednice te da ih se osnaži u povezivanju i aktiviranju za dobrobit te zajednice, bez obzira imaju li konzervativne ili liberalne poglede na svijet.
‘Jesi lud?! Oni bi ti svi glasali za neke ekstreme… nemam pojma, za Pernara, neke neoustaše ili komuniste…’, nastavljao se otpor ideji da još dvije generacije građanki i građana u neku kišnu nedjelju dobiju mogućnost zaokružiti nekoga iza kartonskog paravana. Stav da mlade mogu privući samo populističke i opcije pomaknute prema političkim ekstremima također nije utemeljen. Štoviše, u Hrvatskoj je vjerojatnije da će ti klinci glasati baš kao i njihovi starci. Rezultati Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu pokazuju da u toj dobi povjerenje imaju isključivo u roditelje i rodbinu. Ovakvo uvriježeno mišljenje ukazuje i na ogroman problem mainstream političkih stranaka, od Domovinskog pokreta, preko HDZ-a, do SDP-a i Možemo, koje s mladima ne komuniciraju. Rezultat je to da pojedinci ‘mame’ mlade po srednjoškolskim igralištima dok političke elite od Bruxellesa, preko Banskih dvora, do Pantovčaka, troše velik novac da otkriju kako prići ‘novim generacijama’.
‘Nije Hrvatska za to spremna, tata…’, rekla je na povratku sa Sljemena. Hrvatska može biti jedna od predvodnica u ovom procesu koji će uskoro postati europska norma. Neke su europske države već krenule putem snižavanja dobne granice za glasanje, pa tako npr. Grčka to pravo daje onima sa 17 godina, a nama bliska Austrija građankama i građanima koji imaju 16 godina. Vrijeme je i za nas, čime bismo učinili korak ka daljnjoj demokratizaciji društva, ali i, što je još važnije, osnažili glas mladih. Davanje tog važnog prava ujedno bi za njih značilo odgovornost da se informiraju, promisle i kritički odvagnu tko radi za svoje, a tko za opće dobro. Da (raz)otkriju – je li Hrvatska zemlja za mlade?
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Možda kada bi škole zapravo pripremale djecu i tinejdžere za odrasli život.
“16.-godišnjaci ne bi trebali glasati jer će glasati za onog za koga ja ne želim.” Ljudi će ovo reći i neće kužiti što ne valja s ovime.
Ko da je bitno kolko ko ima godina kad ionako znamo pobjednika izbora
Je li dovoljno da budemo mirni sa pravom glasa sa 18 i ostavimo ga tako. Nema spuštanja na 16 ili dizanja na 21 ili ičeg drugoga. Neka bude da sa 18. godina si odrasla osoba, sada je tvoje pravo hoćeš li glasati i za koga ćeš glasati.
Ja mislim da je to oke ideja, ali samo ako se u škole prvo uvede politika i gospodarstvo/društvo i ja/građanski odgoj kao obavezni predmet od prvog razreda srednje.
Pa kod nas ljudi s 30 godina ne razumiju što zagovara koja politička opcija, osnove našeg političkog sustava i ekonomije.
Ono kad se ravnaju komunisti s ustasama i pernarom lmao