Još od prvog radnog dana u siječnju, otkako smo, je li, i u eurozoni i u onoj šengenskoj, govori se i piše o tome kako će ova sljedeća, sad već sasvim bliska, 2024. (Chris Rea je, koliko čujem na radiju, već sjeo u auto i vozi se doma na proslavu Božića) biti „superizborna godina“. Parlamentarni i europski (doduše, ne znamo još kojim redom, to je i dalje ne-tema) plus predsjednički potkraj jeseni, a potom još i lokalni, zasad se još dalekom čineće 2025.
Pain in the ass doma – izvoli u Strasbourg
Čuo sam davno, prije lijepa dva desetljeća, teoriju prema kojoj stranke u europarlament rado šalju likove koji su im, hm, „pain in the ass“ na domaćem terenu. Hrvatska se, rekao bih, ne uklapa u taj kalup: mi kandidiramo ili anonimne „mlade lavove“ (HDZ), ili provjereno aktivan kadar (SDP plus, ne smijem je zanemariti, mada dijelimo tek dva do tri promila političkih stavova, Ruža Tomašić) ili pak puke slučajnike na rubu čudaštva, poput Kolakušića, Sinčića i Ilčića. Vrijedilo bi (ali nisam ja taj i toliki novinarski kalibar) napraviti anketu među vodstvima ovdašnjih stranaka s pitanjem, otprilike: „mislite li se uopće kandidirati na euroizborima dogodine i, ako mislite, koga ćete staviti na stranačku listu“?
Stvarno, koga bi za eurohrvata/eurohrvaticu među svojim članovima najradije istaknuli Suverenisti, Socijaldemokrati, Centar, Možemo, Domovinski pokret, Most…? Hoće li, po uzoru na Plenkovića i Stiera, HDZ sad povući svoje eurozastupnike i baciti ih u vatru na domaćem terenu, a u Bruxelles i Strasbourg poslati neke nove, mlađe epizodiste? Što planira – ako uopće planira – SDP? Tko će, ako žele (a zacijelo žele, nemojmo se praviti luđima od njih) iznova kandidirati i birati Ilčića, Sinčića i Kolakušića? I što ćemo s njima, a i oni s nama, ako se vrate?
Gomila mi grotesknih (pratim verbalne trendove i modu, vidite, nisam još toliko star) i fantazmagoričnih prizora sad pada na pamet, ali nabrajanje bi i meni i vama oduzelo odveć dragocjenog vremena. Osim toga, čini mi se da se izbori za Europski parlament već i sad shvaćaju sasvim dovoljno neozbiljno, pa čemu da se onda i ja sprdam s njima? Preozbiljna je, preznačajna, preutjecajna i prevažna institucija taj EP da bi se itko zafrkavao na njezin račun.
Kako god bilo, koga god i mi i drugi tamo poslali, iskreno se nadam da će i novi sastav ponovo na mjesto potpredsjednice Europske komisije za demokraciju i demografiju izglasati istu osobu. Jer takav procvat demokracije i demografije kao u protekle četiri godine Europa nije doživjela još od pada Rimskog carstva.
Samo Borzan treba ostat. Eventualno joj dat da si izabere tim ljudi s kojima moze nastaviti raditi.
Istina, Svabe su se Ursule zeljeli rijesiti…
Izabrali dobre. Sad bih trebao reći da su glupi, samo zato jer je to rekao portali. Uopće nisu glupi. A niti korumpirani koliko se zna. Koji su kriteriji za odabir?
4 comments
**Članak:**
Još od prvog radnog dana u siječnju, otkako smo, je li, i u eurozoni i u onoj šengenskoj, govori se i piše o tome kako će ova sljedeća, sad već sasvim bliska, 2024. (Chris Rea je, koliko čujem na radiju, već sjeo u auto i vozi se doma na proslavu Božića) biti „superizborna godina“. Parlamentarni i europski (doduše, ne znamo još kojim redom, to je i dalje ne-tema) plus predsjednički potkraj jeseni, a potom još i lokalni, zasad se još dalekom čineće 2025.
Pain in the ass doma – izvoli u Strasbourg
Čuo sam davno, prije lijepa dva desetljeća, teoriju prema kojoj stranke u europarlament rado šalju likove koji su im, hm, „pain in the ass“ na domaćem terenu. Hrvatska se, rekao bih, ne uklapa u taj kalup: mi kandidiramo ili anonimne „mlade lavove“ (HDZ), ili provjereno aktivan kadar (SDP plus, ne smijem je zanemariti, mada dijelimo tek dva do tri promila političkih stavova, Ruža Tomašić) ili pak puke slučajnike na rubu čudaštva, poput Kolakušića, Sinčića i Ilčića. Vrijedilo bi (ali nisam ja taj i toliki novinarski kalibar) napraviti anketu među vodstvima ovdašnjih stranaka s pitanjem, otprilike: „mislite li se uopće kandidirati na euroizborima dogodine i, ako mislite, koga ćete staviti na stranačku listu“?
Stvarno, koga bi za eurohrvata/eurohrvaticu među svojim članovima najradije istaknuli Suverenisti, Socijaldemokrati, Centar, Možemo, Domovinski pokret, Most…? Hoće li, po uzoru na Plenkovića i Stiera, HDZ sad povući svoje eurozastupnike i baciti ih u vatru na domaćem terenu, a u Bruxelles i Strasbourg poslati neke nove, mlađe epizodiste? Što planira – ako uopće planira – SDP? Tko će, ako žele (a zacijelo žele, nemojmo se praviti luđima od njih) iznova kandidirati i birati Ilčića, Sinčića i Kolakušića? I što ćemo s njima, a i oni s nama, ako se vrate?
Gomila mi grotesknih (pratim verbalne trendove i modu, vidite, nisam još toliko star) i fantazmagoričnih prizora sad pada na pamet, ali nabrajanje bi i meni i vama oduzelo odveć dragocjenog vremena. Osim toga, čini mi se da se izbori za Europski parlament već i sad shvaćaju sasvim dovoljno neozbiljno, pa čemu da se onda i ja sprdam s njima? Preozbiljna je, preznačajna, preutjecajna i prevažna institucija taj EP da bi se itko zafrkavao na njezin račun.
Kako god bilo, koga god i mi i drugi tamo poslali, iskreno se nadam da će i novi sastav ponovo na mjesto potpredsjednice Europske komisije za demokraciju i demografiju izglasati istu osobu. Jer takav procvat demokracije i demografije kao u protekle četiri godine Europa nije doživjela još od pada Rimskog carstva.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Samo Borzan treba ostat. Eventualno joj dat da si izabere tim ljudi s kojima moze nastaviti raditi.
Istina, Svabe su se Ursule zeljeli rijesiti…
Izabrali dobre. Sad bih trebao reći da su glupi, samo zato jer je to rekao portali. Uopće nisu glupi. A niti korumpirani koliko se zna. Koji su kriteriji za odabir?