Penavin plakat nije poziv na odavanje počasti mrtvima, nego perfidni plan pljačkanja grobova, baš kao i povijesne istine. I ne, ne radi to samo Penava…

by batinax_resurrected

2 comments

  2. **Članak:**

    Svaki čovjek je spoj prostora i vremena, prostor se, naravno, odnosi na ljudsko tijelo, odnosno biologiju. Smrt nije ništa drugo nego svođenje prostora na vrijeme. Ako ovo netko ne razumije, dovoljno mu je postaviti sljedeće pitanje: koliko je vremena prošlo od smrti nekog, njemu dragog bića? Odgovor, neovisno radi li se o danima ili godinama, govori o vremenu kojemu više ne pripada tijelu odnosno vremenu kojemu više ne pripada prostor nekog ljudskog individualiteta. Riječ je o vremenu bez tijela, prostora ili biologije. Objektivna besmrtnost ne postoji, ali postoji subjektivno sjećanje na nečije odvremenovano bivanje. Sve dok nas se netko sjeća, sve dok netko mjeri vrijeme od naše smrti do njegovog života, mi smo, na subjektivnoj razini, besmrtni jer se netko trudi oko nas, udahnjuje nam dah vlastitog života. Kakav je taj koji govori o našoj smrti, takvi smo i mi nakon naše smrti.

    Subjektivna bemrtnost

    Subjektivna besmrtnost ponajmanje ovisi o nama. Nas više nema. Naravno da ovo nije naša besmrtnost i naravno da ovo sjećanje ne pripada nama niti nam treba, jer nas jednostavno i nepovratano nema. To sjećanje pripada živima. U smrti nas nema, ne postoji mjesto na kojem se nalazi naša smrt. Naš grob, dakle, ne pripada nama, to je mjesto na koje dolaze živi. Grobno mjesto pripada živima i govori o živima. Zar itko može pokopati onoga koga više nema? Naravno da ne može. I pokapanje služi živima, kao utjeha i ceremonijalni čin prihvaćanja konačnog rastanka. Grob nema nikakve veze s mrtvima, u grobu nitko ne prebiva. Ako negdje nismo, nismo u grobu. Kada umremo, ne postoji mjesto koje nas može primiti.

    Na ovom svijetu nema prikladnog mjesta koje bi moglo primiti mrtvo ljudsko biće. Smrt je svođenje individualne prostornosti na vrijeme. Filozofični zadarski kipar Aldo Krizman ovo je drugačije izrekao: smrću se naša individualnost rastače u univerzalne čestice. Raspadanjem postajemo zemlja, nestajemo u zraku, ulazimo otopljeni u vodu. Smrću sve više bivamo, dok konačno ne postanemo, zemlja, zrak i voda. Naš prostor odnosno naše tijelo, ostankom bez veze s našim vremenom ili postojanjem u ljudskom svijetu, nestaje u općosti. Od živog individualiteta, preko subjektivne besmrtnosti u nekom sjećanju, do rastakanja u univerzalnosti koja nas odvodi u ništavilo, put je onoga što nazivamo ljudski život.

    Opljačkane ( vukovarske ) grobnice

    Ovo ne shvaćaju svi, jer ne mogu shvatiti. Takvi su pljačkaši grobova. Ono što ovih dana čini Ivan Penava s Vukovarom, ali to ne čini samo on, to čine mnogi s ovim gradom koji simbolizira smrt, patnju i umiranje, ni po čemu se ne razlikuje od pljačkanja grobova. Ivan Penava, baš kao HDZ i čitava desnica, sredinom mjeseca studenoga, točnije 18. studenoga, kreću na pljačkaški pohod na vukovarske grobnice. Politički nekrofili žele se okoristiti na tuđoj smrti. I tako iz godine u godinu, kolone političkih nekrofila nasrću na mrtvi grad, hraneći se onima kojih više nema – onima koje su politike smrti u smrt otjerale.

    Više puta sam ponavljao da vrijednost Domovinskog rata nije u njegovom trajanju, nego u njegovom prestanku. Svaki rat je bezvrijedan u sebi. Tko ne prizna vrijednost rata, a to je, ponavljam po stoti puta, njegov prestanak i ideja koja ga je vodila prema presanku, ne može biti građanin Republike Hrvatske. Ivan Penava, baš kao i Andrej Plenković, ali i svi političari desnice, u Domovinskom ratu vide vrijednost, vrijednost njegovog prestanka. Njima rat treba, njima treba tuđa smrt, oni žele da se zbog njih umire, gine, naoružava i uništava. Zato i pljačkaju grobnice, osobito vukovarske, jer su od Domovinskog rata koji im je upravo kao rat vrijednost, danas ostale još samo grobnice, i to opljačkane grobnice.Politički nekrofili žive od slanja drugih u smrt, ali i od pljačkanja mjesta koje simboliziraju smrt i umiranje.

    Nekropolitike neprestano proizvode smrt. Zamislite samo taj nekrofilski proizvod koji s ponosom prepričava kako je član njegove obitelji poginuo u ratu, ali da je ta smrt vrijedila jer je ugrađena u slobodu domovine pljačkaša grobova. Nekropolitike šalju mlade ljude, one kojima je posredovan neki nepropitani ideal, da pod krinkom toga ideala postanu meso koje će ginuti na bojištu ili se raskomadano vraćati kućama. Naravno da slika pretvaranja čovjeka u meso ne proganja političare kojima je rat vrijednost. Oni zazivaju nove ratove, a pijetet prema mrtvima iskazuju tako da opljačkaju grobove.

    Penavin plakat nije poziv na odavanje počasti mrtvima, nego perfidni plan pljačkanja grobova, baš kao i povijesne istine. I ne, ne radi to samo Penava. Ovu aktivnost je usavršila Penavina stranka iz koje je potekao, a s kojom se sada oko pljačkanja vukovarskih grobova javno prepire, a to je, naravno, HDZ.

    *Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*

Leave a Reply