*kopi pejst clanka jer bot protiv klikomamca ne radi, a i mozda je nekome clanak iza paywalla ako cesto cita telesport*
1/3
Klubovi koji su uništili hrvatski sport sad bi ga spašavali
BERNARD JURIŠIĆ
Ovog tjedna u medijima se pojavila vijest kako je “Udruženje sportskih klubova pri Hrvatskoj gospodarskoj komori organiziralo još jedan skup u funkciji privlačenja pozornosti na sve lošije stanje ekipnog sporta u Lijepoj našoj”. Udruženje su osnovali GNK Dinamo, KK Cibona, RK Zagreb, HAVK Mladost i HAOK Mladost.
Preslika svega što trebate znati o tijeku misli osnivača Udruženja savršeno je sažeta u jednoj rečenici koju je tijekom svog dramatičnog vapaja državi za pomoć izrekao predsjednik Udruženja Vedran Šupuković:
“To što je Cibona u stečaju sramota je cijelog hrvatskog društva.”
Sjajno se u čitavu priču uklapa podatak da je tu rečenicu izrekao predstavnik RK Zagreba, kluba koji je najplastičnija personifikacija svega što ne valja s hrvatskim sportom već 30 godina i što ga je i dovelo u govna u kojima je danas. A predsjedniku je u eter pobjegla i još jedna rečenica koja čini jasan sukus onoga što osnivače Udruženja najviše žulja: “Jaz između nas i Europe nastao je ulaskom Hrvatske u EU, pa su od 2013. poduzeća u državnom vlasništvu prestala financirati klupski sport. Kad smo ostali bez tog izvora prihoda, izgubili smo korak s europskom konkurencijom.”
Jaz između *vas i Europe? A možemo li malo pričati o jazu između *vas i domaće konkurencije? Kako je on nastao?
Jedan od najvećih zločina koji je počinjen prema sportu u ovoj zemlji je onaj kad je u ranim godinama hrvatske samostalnosti iz političkog vrha izašla naredba “Jedan sport — jedan klub”. I provedena u djelo s Canjuginom Croatijom, Novoselovom Cibonom i Gopčevim Zagrebom. Najveće zlo koje je uništilo i još uvijek uništava hrvatski sport je saznanje da je taj degenerični model ušao u glave i kroz godine derivirao u posve normalan način vrjednovanja klubova unutar strukture hrvatskog sporta i državnog financijskog aparata.
Pa dok su osnivači Udruženja ispaljivali konfete, plivali u kavijaru i šampanjcu, slavili trofeje betonirane monopolima stvorenim javnim novcem kakav su konkurenti mogli samo sanjati, gušili svaki pokušaj konkurentnosti privatizirajući saveze svojim ljudima, potrebama i interesima, otimajući igrače, prilagođavajući pravila i propise kako im je odgovaralo, onda se nisu zabrinjavali i zamarali opstojnošću tog ‘poslovnog modela’.
ZADNJI KOJI BI TREBALI PREDVODITI REFORMU I TRAŽITI POMOĆ SU ONI KOJI SU GA TRI DESETLJEĆA NEMILOSRDNO UNIŠTAVALI PODVALJUJUĆI SVOJE PRIVATNE KLUBAŠKE INTERESE POD NACIONALNE
Jer im je bilo dobro. Bog je hodao po Zemlji, a oni su se osjećali moćnima, velikima, sposobnima, uspješnima i trofejnima dok su se iživljavali nad nedoraslom provincijom i klubovima čije su ambicije i planove gušili financijskim i institucionalnim nasiljem.
1 comment
*kopi pejst clanka jer bot protiv klikomamca ne radi, a i mozda je nekome clanak iza paywalla ako cesto cita telesport*
1/3
Klubovi koji su uništili hrvatski sport sad bi ga spašavali
BERNARD JURIŠIĆ
Ovog tjedna u medijima se pojavila vijest kako je “Udruženje sportskih klubova pri Hrvatskoj gospodarskoj komori organiziralo još jedan skup u funkciji privlačenja pozornosti na sve lošije stanje ekipnog sporta u Lijepoj našoj”. Udruženje su osnovali GNK Dinamo, KK Cibona, RK Zagreb, HAVK Mladost i HAOK Mladost.
Preslika svega što trebate znati o tijeku misli osnivača Udruženja savršeno je sažeta u jednoj rečenici koju je tijekom svog dramatičnog vapaja državi za pomoć izrekao predsjednik Udruženja Vedran Šupuković:
“To što je Cibona u stečaju sramota je cijelog hrvatskog društva.”
Sjajno se u čitavu priču uklapa podatak da je tu rečenicu izrekao predstavnik RK Zagreba, kluba koji je najplastičnija personifikacija svega što ne valja s hrvatskim sportom već 30 godina i što ga je i dovelo u govna u kojima je danas. A predsjedniku je u eter pobjegla i još jedna rečenica koja čini jasan sukus onoga što osnivače Udruženja najviše žulja: “Jaz između nas i Europe nastao je ulaskom Hrvatske u EU, pa su od 2013. poduzeća u državnom vlasništvu prestala financirati klupski sport. Kad smo ostali bez tog izvora prihoda, izgubili smo korak s europskom konkurencijom.”
Jaz između *vas i Europe? A možemo li malo pričati o jazu između *vas i domaće konkurencije? Kako je on nastao?
Jedan od najvećih zločina koji je počinjen prema sportu u ovoj zemlji je onaj kad je u ranim godinama hrvatske samostalnosti iz političkog vrha izašla naredba “Jedan sport — jedan klub”. I provedena u djelo s Canjuginom Croatijom, Novoselovom Cibonom i Gopčevim Zagrebom. Najveće zlo koje je uništilo i još uvijek uništava hrvatski sport je saznanje da je taj degenerični model ušao u glave i kroz godine derivirao u posve normalan način vrjednovanja klubova unutar strukture hrvatskog sporta i državnog financijskog aparata.
Pa dok su osnivači Udruženja ispaljivali konfete, plivali u kavijaru i šampanjcu, slavili trofeje betonirane monopolima stvorenim javnim novcem kakav su konkurenti mogli samo sanjati, gušili svaki pokušaj konkurentnosti privatizirajući saveze svojim ljudima, potrebama i interesima, otimajući igrače, prilagođavajući pravila i propise kako im je odgovaralo, onda se nisu zabrinjavali i zamarali opstojnošću tog ‘poslovnog modela’.
ZADNJI KOJI BI TREBALI PREDVODITI REFORMU I TRAŽITI POMOĆ SU ONI KOJI SU GA TRI DESETLJEĆA NEMILOSRDNO UNIŠTAVALI PODVALJUJUĆI SVOJE PRIVATNE KLUBAŠKE INTERESE POD NACIONALNE
Jer im je bilo dobro. Bog je hodao po Zemlji, a oni su se osjećali moćnima, velikima, sposobnima, uspješnima i trofejnima dok su se iživljavali nad nedoraslom provincijom i klubovima čije su ambicije i planove gušili financijskim i institucionalnim nasiljem.