U znak osvete za izvršenu diverziju, ustaško Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost NDH odlučilo je isti dan, bez suđenja, da se objesi osamnaest antifašista, većinom intelektualaca, koji su držani kao taoci za ovakve slučajeve. Ti ljudi nisu imali nikakve veze s izvršenom diverzijom, a bili su optuženi kao suradnici i inetelekualni začetnici diverzije. To su bili: [3] [4] [5] [6]
Ustaše su pokupili taoce oko 16,00 sati, dana 20. prosinca. Zatvorili su ih u dva kamiona i odvezli do tramvajskog okretišta, na zapadnom kraju Dubrave. Taoci su bili zatvoreni u obližnju mitnicu i zatim jedan po jedan pod pratnjom odvođeni na vješanje na improvizirana vješala. Vješala su zapravo bile mesarske kuke pričvršćene za telegrafske stupove, a o kuke su bile zavezane omče. Kada je došao red na Milovana Kovačevića, ustaše mu nisu uspjeli provući glavu kroz omču od prve, jer su ljestve bile preniske. Zatim su ga bacili na zemlju, izudarali čizmama i ostavili ga da leži („…I još prije nego me je S. mogao ponovo ščepati za kosu i povući omču na zatiljak, ja trgnem glavom, donju čeljust nekako iskrenem i – oslobodim se omče. Glava mi odmah padne na prsa, za njom se nagne i čitavo gornje tijelo, a čitava ta tužna i sablasna, jezovita i stravična lakoonska skupina sa mnom u zraku i s onima ispod mene izgubi ravnovjesje i ja se nađoh ležeći na zemlji…“).[7]
Dvojica ustaša su otišla po više ljestve, treći pod strehu, jer je padala kiša, a četvrti nije obazirao pažnju na Kovačevića jer je mislio da je u nesvjesti. Kada su se dvojica ustaša s ljestvama počeli približavati, Kovačević je iskoristio nepažnju četvrtog ustaše, naglo se odbacio i potrčao među uličice Dubrave („…I u času kada su ona četvorica bila upravo između mene i onoga pod strehom, lijevom rukom pritegnem hlače sa stegana, desnim se laktom kao lopta odbacim sa zemlje i kao vjetar pojurim onim mračnim puteljkom…“). Ustaše su neko vrijeme pucali prema njemu, a onda su počeli pucati u drugom smjeru. Tada je s vješala pobjegao i Pio Jurčić. Naime, u trenutku izvršenja vješanja, na cesti je naišao kamion i zaslijepio ustaše farovima. Jurčić je pretrčao put ispred kamiona i isto nestao u uličicama. Milovan Kovačević je nakon tri dana lutanja uspio naići na partizane, nakon čega im se pridružio.[7][8]
1 comment
**Članak:**
U znak osvete za izvršenu diverziju, ustaško Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost NDH odlučilo je isti dan, bez suđenja, da se objesi osamnaest antifašista, većinom intelektualaca, koji su držani kao taoci za ovakve slučajeve. Ti ljudi nisu imali nikakve veze s izvršenom diverzijom, a bili su optuženi kao suradnici i inetelekualni začetnici diverzije. To su bili: [3] [4] [5] [6]
Ustaše su pokupili taoce oko 16,00 sati, dana 20. prosinca. Zatvorili su ih u dva kamiona i odvezli do tramvajskog okretišta, na zapadnom kraju Dubrave. Taoci su bili zatvoreni u obližnju mitnicu i zatim jedan po jedan pod pratnjom odvođeni na vješanje na improvizirana vješala. Vješala su zapravo bile mesarske kuke pričvršćene za telegrafske stupove, a o kuke su bile zavezane omče. Kada je došao red na Milovana Kovačevića, ustaše mu nisu uspjeli provući glavu kroz omču od prve, jer su ljestve bile preniske. Zatim su ga bacili na zemlju, izudarali čizmama i ostavili ga da leži („…I još prije nego me je S. mogao ponovo ščepati za kosu i povući omču na zatiljak, ja trgnem glavom, donju čeljust nekako iskrenem i – oslobodim se omče. Glava mi odmah padne na prsa, za njom se nagne i čitavo gornje tijelo, a čitava ta tužna i sablasna, jezovita i stravična lakoonska skupina sa mnom u zraku i s onima ispod mene izgubi ravnovjesje i ja se nađoh ležeći na zemlji…“).[7]
Dvojica ustaša su otišla po više ljestve, treći pod strehu, jer je padala kiša, a četvrti nije obazirao pažnju na Kovačevića jer je mislio da je u nesvjesti. Kada su se dvojica ustaša s ljestvama počeli približavati, Kovačević je iskoristio nepažnju četvrtog ustaše, naglo se odbacio i potrčao među uličice Dubrave („…I u času kada su ona četvorica bila upravo između mene i onoga pod strehom, lijevom rukom pritegnem hlače sa stegana, desnim se laktom kao lopta odbacim sa zemlje i kao vjetar pojurim onim mračnim puteljkom…“). Ustaše su neko vrijeme pucali prema njemu, a onda su počeli pucati u drugom smjeru. Tada je s vješala pobjegao i Pio Jurčić. Naime, u trenutku izvršenja vješanja, na cesti je naišao kamion i zaslijepio ustaše farovima. Jurčić je pretrčao put ispred kamiona i isto nestao u uličicama. Milovan Kovačević je nakon tri dana lutanja uspio naići na partizane, nakon čega im se pridružio.[7][8]
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*