2. kolovoza 1717. – Imotski i cijela Imotska krajina oslobođeni od turske vlasti.

Nakon što su Turci bezuspješno pokušali osvojiti Beč 1683., uskoro je počeo novi rat između Mlečana i Osmanlija. Taj rat se zvao Morejski rat i proširio se sve do Dalmacije. Mlečani su tada, uz pomoć hrvatskih boraca, uspjeli osloboditi mjesta poput Knina, Sinja, Vrgorca i Gabele. Ipak, Imotski je ostao pod turskom vlašću, iako je granica bila vrlo blizu, samo dvadesetak kilometara od grada.

Kad je 1714. izbio novi rat, Turci su pokušali vratiti ono što su ranije izgubili, ali nisu uspjeli. Najveći udarac zadali su im Hrvati u obrani Sinja 1715. godine, čime su zaustavili njihov napredak. Tada je mletački zapovjednik Alvise Mocenigo odlučio da je vrijeme da se i Imotski oslobodi.

Na molbu imotskih fratara, posebno braće Šoić, 23. srpnja 1717. Mocenigo je sa svojom vojskom krenuo iz Omiša prema Imotskom. Da bi spriječio dolazak turske pomoći, vojnike je rasporedio prema Neretvi, Trebinju i Stonu, dok su vrgorački krajišnici čuvali prolaze iz Livna i Glamoča.

Napad je počeo 27. srpnja. Mlečani su brzo osvojili donji dio grada, a Turci su se zatvorili u tvrđavu Topanu. Tamo ih je bilo oko 110, uključujući nekoliko turskih zapovjednika. Odbijali su se predati jer su vjerovali da će im stići pomoć.

U toj borbi posebno se istaknuo Ante Vrdoljak iz Sinja, koji se prvi popeo na zidine i postavio mletačku zastavu. Kao nagradu, dobio je doživotnu mirovinu.

Nakon nekoliko dana teških borbi i pucanja topova, Mlečani su spriječili dolazak turskih pojačanja iz Duvna, a uz pomoć mina oštetili su i tvrđavu. Turci su se 1. kolovoza predali, a već sljedeći dan – 2. kolovoza, baš na blagdan Gospe od Anđela – Imotski je oslobođen. Od tada Gospa od Anđela slavi se kao zaštitnica grada.

Po zapisima zapovjednika Moceniga, zarobljena su 103 turska vojnika, koji su poslani u Ljubuški. Kasnije su neki od njih bili optuženi za izdaju, jer se sumnjalo da su grad zapravo predali.

Tako je nakon skoro dvjesto godina završila turska vlast u Imotskoj krajini.