Koke- duboka i dirljiva priča u kojoj se svaki Balkanac može prepoznati

Već neko vrijeme nisam pogledao stvarno odličan film. Niti sam imao pretjerano vremena za ići u kino. Ali, eto, nešto mi se ipak sve uspjelo posložiti kako treba, pa sam jedan od meni osobno najiščekivanijih filmova godine uspio uhvatiti na velikome platnu. I, evo, priznajem, dvije godine čekanja su se isplatile; dugometražni prvijenac Igora Jelinovića je jedan od meni najdražih filmova godine (a i domaćih filmova uopće) i, neironično, najbolji film koji sam pogledao u zadnjih mjesec dana (gledam poprilično puno filmova, tako da je ovo big deal).

Mislim da u ovome filmu nema nečega što nisam svim srcem uspio zavoljeti. Vizualno izgleda fantastično (sa jako puno tamnih i ispranih boja koje, iznenađujuće, ne izgledaju ružno, i voajerističkom fotografijom koja publiku uvlači u svijet i emocije likova), dijalog je prirodan, iskren i autentičan, gluma je neka od najbolje u čitavoj povijesti hrvatskog filma (fakat su svi glumci pokidali, a posebno Snježana Sinovčić Šiškov u glavnoj ulozi), a priča (koja na prvi pogled djeluje kao još jedan depresivan narativ o tome kako su balkanske obitelji grozne) zapravo tu jednostavno premisu uspijeva skrivati ispod poprilično bezvremenskih tema što se tiče dobrobiti naše države i društva (kapitalizam, turizam, nepotizam, korupcija, prepirke oko zemlje i vlasništva), kao i dubine, autentičnosti, šarma i inteligentnih dijaloga. Kad smo već kod dijaloga, velika većina su scene svađe i raspravljanja, ali one se ne osjećaju umjetno, već gledatelj stvarno dobiva dojam da je zapeo u cipelama random prolaznika koji nehotice postaju svjedoci kavgi likova za koje je očito da bi najrađe jedni druge zadavili. Kužim da će mnogima takve stvari bit naporne za gledat i slušat, ali meni to nikad nije smetalo, osobito ne ako su OVAKO kvalitetno odrađene. Uz to što je nevjerojatno težak i u trenucima srcedrapajuć, film je i iznimno duhovit. Nije to tipičan balkanjeroški "psovka i dreka=haha" humor koji naša publika obično očekuje od "dobrih" komedija (npr. bilo koja srpska komedija ikad), već je to onaj sarkastičan, sirov, deadpan humor koji i svi sami, siguran sam, koristimo u svakodnevnom životu. Koke je film o Hrvatima, napravljen za hrvatsku publiku, od strane hrvatske ekipe (iako će se u njemu moći pronaći bilo tko iz istočno-jugoistočne Europe) i zaslužuje svaki tračak pohvale.

P. S. Ok, zašto ljudi još uvijek pričaju da nitko ne ide na hrvatske filmove? Meni je ovo već osmi put da vidim puno kino na domaćem filmu (prije ovoga su u pitanju bili Sedmo nebo, Proslava, Fiume o Morte!, Šlager, Dobra djeca, Svadba i Lijepa večer, lijep dan).